Zbog globalnih klimatskih promjena, krajem proteklog i početkom novog milenija zabilježene su znatne promjene u pojavi i intenzitetu pojedinih bolesti ozime pšenice.
U dnevnim uputama Prognozne službe za zaštitu bilja (Međimurska županija) proizvođači ozimih žitarica već krajem mjeseca ožujka (23.3.) obaviješteni su o potrebi provođenja mjera zaštite usjeva od uzročnika biljnih bolesti (www.savjetodavna.hr). Razlog tome je iznadprosječno topla i vlažna (kišovita) zima te rana pojava prvih znakova uzročnika bolesti
Štete i manji prinos pšenice
Umjesto nekad vrlo štetnih i raširenih bolesti crne žitne hrđe (Puccinia graminis), smrdljive snijeti (Tilletia spp.) i pepelnice (Blumeria graminis) danas su najčešće bolesti palež klasa (Fusarium spp.), smeđa pjegavost (Septoria nodorum) i pjegavost lišća (Septoria spp.). No, mnoge je proizvođače pšenice u većini krajeva Republike Hrvatske sredinom i krajem mjeseca travnja 2014. iznenadila vrlo jaka epifitocija žute ili crtičave hrđe (Puccinia striiformis).
Pritom su prinosi pšenice u žetvi često bili manji od skromnih 3,5 t/ha. U našoj se zemlji prije desetak godina mislilo da žuta ili crtičava hrđa ne pravi veće štete te se javlja samo povremeno.
Tablica 1. Neki mjerni podatci za lokalitet uz riječnu dolinu upućuju na vrlo povoljne (epidemijske) uvjete za rani razvoj i pojavu različitih uzročnika bolesti u ozimim žitaricama (npr. Puccinia, Septoria, Pyrenophora, Rhynchosporium, Ramularia i dr.) (bilježeno od početka kalendarske 2023. godine na mjernom mjestu uz riječnu dolinu)
Razdoblje Temperatura Oborine Vlažnost zraka Vlaženje biljaka siječanj 3,69°C 152,0 mm 90,69 % 21.940 minuta veljača 2,71°C 7,6 mm 79,61 % 7.135 minuta ožujak 7,78°C 69,2 mm 72,14 % 9.500 minuta *travanj 7,29°C 58,6 mm 74,32 % 9.320 minuta
Žuta ili crtičava hrđa (Puccinia striiformis) prvi put je opisana u Švedskoj još davne 1777. g. Danas je raširena na svim kontinentima, osim Antarktika. Uzročnik ove bolesti preferira prohladno-vlažna klimatska područja. Smatra se jednom od najopasnijih i najštetnijih bolesti pšenice u sjevernim uzgojnim područjima. Npr. u zemljama sjeverozapadne Europe (Danska, Njemačka, Francuska, Velika Britanija) te Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi.
Unatoč karantenskim mjerama žuta se hrđa kontaminiranim sjemenom pšenice proširila 1979. g. iz Europe u Australiju. Od 1996. g. prisutna je na području Južnoafričke Republike. U Hrvatskoj je prvi puta evidentirana tek 1951. g. Tako kasno otkriće tumači se činjenicom da je ta hrđa ranije bila pretežno bolest trava. Mutacijom je prešla na pšenicu. Na području bivše države tek su početkom 1980-ih godina prvi put primijećene jače zaraze na pojedinim parcelama. Sve tada raširene domaće sorte pšenice bile su osjetljive na zarazu žutom hrđom. U većini slučajeva štete od žute hrđe tijekom epidemijskih sezona procjenjuju se na gubitak prinosa pšenice od 10 % do 70 %.
Žuta hrđa može se razvijati na svim nadzemnim zelenim dijelovima pšenice, ali napad je najjači na lišću i pljevama klasa. Rijetka je na vlati i rukavcu, a zabilježena je zaraza sjemena.
Simptomi bolesti razlikuju se od crne (stabljične) i smeđe (lisne) hrđe pšenice jer su jastučići ili pustule (uredosorusi s uredosporama) vidljivi kao male i izdužene nakupine narančasto-žute boje. Takve su promjene jedva vidljive u mladom usjevu. Na odraslim se biljkama ti jastučići ili pustule spajaju u linije ili crtice po cijeloj plojci u nekoliko usporednih redova.
Žuta hrđa osim pšenice napada još ječam, raž, pšenoraž, zob i mnogobrojne trave. Ova bolest nepovoljne uvjete preživljava kao dormantni micelij koji podnosi niske temperature zraka od – 10°C do – 15 °C. Infekcije su moguće već nakon nicanja i pojave prvih listića, pa sve dok su nadzemni dijelovi usjeva još zelene boje. U optimalnim se uvjetima simptomi pojavljuju tjedan dana nakon zaraze, a već nakon sedam dana se razvijaju infektivne uredospore.
Uvjeti za pojavu bolesti
Vlaga, temperatura i vjetar su vremenski uvjeti koji najviše utječu na epifitociju žute hrđe. Za infekciju je dovoljno neprekidno vlaženje osjetljivih biljnih organa barem tri sata. Smatra se da je vlaženje biljnih organa od rose primarni uvjet za ranu pojavu žute hrđe. Kišne su kapljice važne za širenje prvih uredospora iz kojih se u vlažnim uvjetima (rosa) odmah razvijaju infektivne klične cijevi. Visoka vlažnost zraka pritom pozitivno utječe na ljepljivost uredospora za površinu osjetljivoga biljnoga tkiva. Temperature zraka niže od 0 °C i veće od 21 °C smatraju se manje pogodnim za razvoj te bolesti.
Optimalne vrijednosti za formiranje infektivnih hifa su 3-15°C. Porast minimalnih noćnih temperatura zraka na vrijednosti veće od 18 °C negativno utječe na širenje bolesti. Vjetar ima važnu ulogu u naknadnom širenju bolesti na veće udaljenosti. Stoga je praćenje količine i učestalosti oborina u regiji, sa satima vlaženja biljnih organa od rose, uz temperature i zasićenost zraka vlagom važno za prognozu pojave žute hrđe pšenice.
Usmjereno kemijsko suzbijanje žute hrđe treba početi odmah nakon pojave prvih simptoma (u Međimurju zabilježeno već prije Uskrsa). Za razliku od ostalih hrđa pšenice, vrsta Puccinia striiformis razvija se puno ranije u vegetaciji, moguće već ujesen ili tijekom (krajem) zimskih mjeseci.
Redovito praćenje stanja usjeva
Za prognozu pojave žute hrđe vrlo je važno redovito praćenje zdravstvenog stanja usjeva ozime pšenice i pronalazak prvih znakova bolesti. Učinkovitost većine fungicida u suzbijanju žute hrđe vrlo je visoka ako se pripravci primijene na vrijeme. Kurativno suzbijanje može biti otežano, naročito ako su sorte pšenice jako osjetljive na bolest. Nakon jače zaraze usjeva naknadno vlada prohladno-vlažno razdoblje s učestalim oborinama. Jednom kad se žuta ili crtičava hrđa pojavi u vidljivom obliku (zaraze u polju 25 % mogu se primijetiti gledajući usjev s ceste), a naknadno zaredaju prohladno-vlažni dani s učestalim oborinama, tada se ta bolest vrlo brzo širi, a kemijski teško suzbija.
Sorte ozime pšenice stranih selekcija otporne su na žutu hrđu (Puccinia striiformis), ali neotporne na žuto-smeđu pjegavost (Pyrenophora, slika 1), a pažnju šire javnosti zadnjih desetak godina privukla proljetna epidemija žute hrđe na domaćim sortama tijekom 2014. godine (Puccinia striiformis, slika 2)
Koje preparate koristiti?
Osim u žitaricama hrđe su česte na hortikulturnom bilju (naročito na nekim vrstama voća, povrća i cvijeća), pa je u mikro-pokusima Savjetodavne službe iz Čakovca početkom novog milenija provjeravana učinkovitost različitih djelatnih tvari na gljivice roda Puccinia. Ukupno gledajući, vrlo visoka učinkovitost na te parazite postignuta je primjenom strobilurina i triazola. No, u međuvremenu su većina fungicida koji su sadržavali navedene djelatne tvari povučene sa zajedničkog europskog tržišta. Međutim, pojavile su se neke nove skupine (npr. SDHI) i djelatne tvari iz ranije poznatih grupa (npr. mefentriflukonazol).
Stoga bi među novijim pripravcima u preventivnoj zaštiti žitarica od žute ili crtičave hrđe (Puccinia), ali i drugih dominantnih bolesti (npr. Septoria, Pyrenophora) mogli očekivati dobre rezultate primjenom sljedećih fungicida: Ascra Pro EC, Elatus Plus EC, Elatus Era EC, Falcon Forte EC, Deladro Forte EC, Revystar EC, Revystar XL EC, Revycare EC, Priaxor SC, Seguris Era SC, Univoq SC, Verben SC i drugi.
Vremenski uvjeti zabilježeni od početka kalendarske godine 2023. g. i zdravstveno stanje usjeva od kraja ožujka i prve polovice travnja o.g. upozoravaju nas da zbog povoljnih uvjeta temperature i vlažnosti možemo očekivati vrlo jaku pojavu bolesti na slabije zaštićenim poljima ozimih žitarica u sezoni 2022./23. Savjetujemo redovito pregledavati zdravstveno stanje ozimih usjeva (naročito na poljima koja nisu zaštićena prije ovogodišnjih Uskršnjih blagdana).
