Prvi otkosi na travnjacima su u jeku, a sušnu zimu naslijedilo je još sušnije proljeće. Mnogi su već zabrinuti hoće li uopće spremiti dovoljno krme ove godine. Što očekivati i činiti u takvim uvjetima?
Prvi otkosi inače daju najviše krme, 60-70 % ukupnog godišnjeg prinosa, zahvaljujući zimskoj i proljetnoj vlazi. No ove godine niti je bilo značajnog snijega niti je proljeće dalo uobičajene količine kiše, pa travnjaci osjetno zaostaju u porastu. Mnogi su stočari već pri kraju sa sijenom i silažom, prisiljeni puštati svoje blago na pašu, a paše nema ni blizu koliko bi bilo normalno u ovo doba godine. Što činiti? Podsjetimo se za početak kako suša i visoke temperature utječu na travnjake. Utjecaj suše na prinos i kakvoću krme ovisi prije svega o jačini suše, vrstama biljaka u travnjaku i fenofazi biljaka. Pri jačem nedostatku vlage koju obično prate visoke temperature, biljke ubrzano prolaze kroz faze rasta i razvoja, želeći što prije proklasati (metličati), tako da ostaju značajno niže. U ukupnoj biljnoj masi manji je udio lista, a veći udio stabljike što rezultira i manjim prinosom i nižom kakvoćom krme jer je list najkvalitetniji dio biljke. Uz to, suša može povećati udio kemijskih supstanci u biljci koje negativno djeluju na hranjivost krme (alkaloidi, nitrati).
Kako proizvesti dovoljno voluminozne krme u sušnim godinama?
Ove godine moramo računati na niže prinose prvog otkosa, ali vrlo je važno da ta krma bude što bolje kvalitete. To znači da travnjake moramo kositi u stadijima neposredno prije pojave klasa ili metlice trava na vidjelo ili početkom cvatnje djetelina (10-20 % procvalih biljaka), ovisno o tome koje vrste dominiraju u travnjaku.
Što će biti s naknadnim otkosima ovisi o oborinama. Ako količina i raspored oborina budu povoljni u nastavku godine, travnjaci će se oporaviti i dati adekvatne prinose, no ako oborine izostanu u dovoljnoj količini moramo računati na visoku cijenu voluminozne krme koju će mnogi biti prisiljeni kupovati na tržištu.
Najbolje rješenje za ovakve situacije je navodnjavanje travnjaka u dijelu godine kad nastupi suša, no navodnjavanje travnjaka za proizvodnju krme u nas je gotovo nepoznat pojam. Poljoprivredne površine koje se navodnjavaju u RH su izrazito male, unatoč velikim potencijalnim mogućnostima. Navodnjavanjem bi se prinosi većine travnjaka i krmnih kultura na oranicama mogli udvostručiti, pa bi se investicija u navodnjavanje, tamo gdje za to postoje uvjeti, sigurno brzo isplatile. S obzirom na skupoću investicije u navodnjavanje ostaje nam samo da pri planiranju sjetve novih travnjaka (DTS/TDS) računamo s vrstama tolerantnim na sušu.
Vrste trava i sitnozrnih mahunarki koje podnose sušu
Dugotrajne suše, osim što znatno smanjuju prinose krme, prorjeđuju travnjak i smanjuju mu regenerativnu sposobnost za naredne godine. Malo je biljnih vrsta u proizvodnji voluminozne krme koje mogu podnijeti izrazite suše praćene visokim temperaturama kroz dulji rok. Postoje, međutim, vrste sitnozrnih mahunarka i trava otpornijih na sušnije uvjete. Od višegodišnjih mahunarka sušu najbolje podnose lucerna, esparzeta i roškasta smiljkita. Od trava sušu najbolje podnose klupčasta oštrica,trstikasta vlasulja, stoklasa bezosata, francuski ljulj,livadna vlasnjača, nacrvena vlasulja te sirak i sudanska trava.
Lucerna je najvažnija krmna kultura na oranicama. Uspješno raste na dubokim, rastresitim, plodnim tlima, s povoljnim vodozračnim odnosima. Ne podnosi stajaću vodu čak ni na kratko vrijeme. Dobro uspijeva na tlima s neutralnom reakcijom (pH=7-7.5), osjetljiva je na jaču kiselost tla. Razvijena lucerna podnosi visoke temperature (čak i 40-50 °C), ako je tlo dovoljno opskrbljeno vlagom. Iako je veliki potrošač vode, dobro podnosi sušu i to znatno bolje od mnogih drugih kultura zahvaljujući dubokom i razgranatom korjenovom sustavu. Uspijeva u područjima s 400-800 mm oborina godišnje (optimalno 600-700 mm). Za uspješan razvoj treba 280-380 mm oborine tijekom vegetacije s pravilnim rasporedom. Izvrsno reagira na navodnjavanje, pri čemu dolazi do povećanja prinosa za 80-110 %. Pogotovo je na sušu otporna žuta lucerna (Medicago falcata L.). Optimalan rok košnje 1. otkosa lucerne je puno pupanje, a u ostalim otkosima početak cvatnje. U svježem stanju izaziva nadam preživača.
Roškasta smiljkita uspijeva u ekstremno nepovoljnim prilikama, gdje uspješno konkurira lucerni i crvenoj djetelini. Prirodna staništa su joj suha i ocjedita tla, a dolazi i na vrlo plitkim tlima i kamenjarima. Izvanredno podnosi sušu. Vrlo je pogodna za hranidbu stoke ispašom jer ne izaziva nadam i dugo traje.
Esparzeta jekulturasušnijih položaja plitkih, kamenitih vapnenih tala. U intenzivnoj poljoprivredi istisnula ju je lucerna, no na suhim oranicama krša, gdje lucerna nema uvjete za uspješan rast te općenito na siromašnim tlima s pločastom i kamenom podlogom, ona je nezamjenljiva kultura. Bolje podnosi jake suše od lucerne zahvaljujući jakom korijenovom sustavu. Ne izaziva nadam preživača. Problem je što nema sjemena u našim poljoapotekama.
Francuski ljulj je vrlo visoka trava koja izvrsno podnosi sušu. Kao trava za zasnivanje livada napušten je u mnogim zemljama jer ima sjeme s jako razvijenim osjem koje slabo curi kroz „lule“ sijaćica. Kod nas je jako raširena vrsta i tla na kojima prevladava smatraju se idealnim oraničnim tlima. Na našem tržištu nema sjemena u trgovini. U svježem stanju životinje je ne vole. Jače napasivanje ne podnosi. Najbolje uspijeva u umjerenim režimima košnje (2-3 otkosa godišnje).
Klupčasta oštrica sušu podnosi bolje od većine visokih trava. Izvrsno podnosi i zimu te može rasti u svim krajevima RH uz visoke prinose. Najveće su joj mane što sporo niče i tek u drugoj godini počinje davati značajniji prinos (tada postaje vrlo agresivna vrsta). Poslije metličanja brzo gubi hranjivu vrijednost.
Trstikasta vlasulja dobro podnosi sušu, zimu čak i temperaturne ekstreme. Podnosi i visok nivo podzemnih voda kao i plavljenje do 30 dana. Tolerantna je na kiselost tla. Sporo niče i sporo se razvija u godini sjetve. Dugotrajna i vrlo prodorna u kasnijim godinama.
Livadna vlasnjača je najvažnija i najkvalitetnija niska trava na lakšim i sušnijim tlima. U dugotrajnim sušnim uvjetima zastane u vegetaciji, ali rast nadoknađuje kod nastupa kiša. Nakon sjetve dugo klija i vrlo lagano se razvija, pa dosegne puni razvoj tek za nekoliko godina (nije za kratkotrajne smjese). Izvrsno podnosi napasivanje te je na pašnjacima gdje ne uspijeva engleski ljulj (sušniji uvjeti) naša najbolja trava.
Bezosata stoklasa je dugogodišnja trava vrlo otporna na sušu. Sporo se razvija poslije sjetve. U povoljnim uvjetima za svoj razvoj je agresivna vrsta. Ima znatnu vrijednost u krškim krajevima (u smjesi s esparzetom i smiljkitom) i na vrlo suhim tlima (stepska područja).
Nacrvena vlasulja je biljka je skromnih zahtjeva. Uspijeva na različitim tlima pa čak i na plitkim i kamenitim. Dobro podnosi sušu i mrazeve. Njen značaj raste povećanjem nadmorske visine. Koristi se za zasnivanje pašnjaka i livada, ako nije siguran uspjeh kvalitetnijih trava (engleskog ljulja, livadne vlasnjače).
Najznačajnije vrste roda Sorgum
Najznačajnije vrste iz ovog roda su krmni sirak i sudanska trava. Mogu se sijati i kao postrni usjev iza strnih žitarica ili uljane repice. U odnosu na kukuruz, sirak i sudanska trava imaju veće zahtjeve prema toplini, a značajno manje zahtjeve prema vodi, što je u našim agroekološkim uvjetima od posebnog značaja, s obzirom da se proizvodnja odvija, uglavnom, bez navodnjavanja. Sirak i sudanska trava mogu podnijeti dugotrajnu sušu što je uvjetovano njihovom morfologijom (razvijenost korijenovog sustava) i podrijetlom. Sirku je potrebno 50 % manje vode u odnosu na kukuruz. To je kultura koja i u stepskim uvjetima (400 – 500 mm oborine) koji su za većinu kultura presuhi, daje zadovoljavajuće rezultate.
Sušne je godine nemoguće predvidjeti, ali,
nažalost, sve se češće pojavljuju. Kod planiranja proizvodnje krme u sušnim
uvjetima trebamo izabrati kulture tolerantne na sušu, a svuda gdje je to moguće
navodnjavati travnjake u kritičnim razdobljima nedostatka vlage. Ne smijemo
zaboraviti ni adekvatnu gnojidbu travnjaka, jer pognojen travnjak bolje podnosi
sušu.