Pšenica i kukuruz dvije su kulture u hrvatskoj poljoprivredi koje su najčešće u središtu pozornosti šire javnosti. Dijelom zato što je pod tim kulturama zasijano najviše hektara, a dijelom zbog veze s prerađivačkom industrjom i krajnjim cijenama na policama za krajnje potrošače. No to ne znači da ostale kulture nisu važne ili da se o njima ne razgovara, da ih se ne analizira i slično. Jedna od takvih kultura je i ječam.
Ječam se uglavnom koristi kao stočna hrana jer posjeduje visoku hranidbenu vrijednost. U hranidbi stoke koristi se kao prekrupa (izmrvljeno zrno koje se koristi za dodavanje u brašno za kruh i u druge proizvode). Tako ga je dobro miješati s ostalim zrnatim kulturama, a količina ječma u smjesi ovisi o vrsti i načinu hranidbe životinja. U industriji se rabi prvenstveno u proizvodnji piva i alkohola jer daje kvalitetan slad. Slad ječma rabi se u pekarskoj, konditorskoj, tekstilnoj industriji, u proizvodnji kvasca, škroba i dr.
Pogodan za uzgoj u raznim podnebljima
Inače, ječam je izvrstan zamjenski sastojak za rižu i često se koristi u jušnim ili salatnim jelima. Bogat je vlaknima i daje puniji okus. Dolazi u raznim bojama, uključujući zlatnu, smeđu i crnu, ovisno o vrsti i uvjetima uzgoja.
Otporniji je na sušu od mnogih drugih žitarica i može rasti u hladnijim uvjetima. To ga čini pogodnim za uzgoj u raznim klimama, od hladnih područja Europe do sušnih područja Azije. Ječam je, dakle, svestran, hranjiv i koristan u mnogim aspektima života, od prehrane i zdravlja do industrije pivarstva i stočarstva.
U svijetu postoji nekoliko stotina vrsta i podvrsta, a najčešće se koristi obični, zatim dvoredni, višeredni, prijelazni, nepotpuni i labilni. Najčešće korištena vrsta je obični ječam, a služi za proizvodnju hrane za ljudsku upotrebu, zatim stočne hrane, piva i viskija.
Prema trenutnim statističkim podacima, prošle jeseni u Hrvatskoj je zasijano nešto manje od 60 tisuća hektara. Ako ne bude većih stresova za usjeve, za očekivati je proizvodnju na razini od oko 300 tisuća tona. Slično kao i prošle godine, ali generalno na razini prosjeka zadnjih pet godina. I na globalnoj razini ječam je interesantna kultura. Sije se na više od 45 milijuna hektara, a globalna proizvodnja kreće se oko razine od 145 milijuna tona. Kao takav, ječam je 4. najvažnija žitarica, odmah iza kukuruza, riže i pšenice. Više od trećine proizvodnje je u EU, dok su od ostalih proizvođača najznačajniji Rusija, Australija, Kanada i SAD. Najveći uvoznici su zemlje Bliskog Istoka i Istočne Azije, točnije Saudijska Arabija, Kina i Japan.
Trgovanje ječmom
Ječam kao kultura nema zasebnu burzovnu cijenu, već se ona ponajviše veže uz pšenicu, jer je korelacija poprilična. Ono što je zanimljivo kod ječma kada je trgovina u pitanju je činjenica da se na našim prostorima njime uglavnom intenzivno trguje u post žetvenom razdoblju, odnosno najčešće tijekom mjeseca lipnja, prije žetve pšenice. Uobičajeno, kod nas je žetva ječma u prvoj polovici lipnja, prvo na istoku zemlje, pa se postupno početak žetve pomiče prema zapadu. Razlog je klimat. Za izdvojiti je prošlu godinu, kada je žetva ječma počela već u svibnju, što je najranija žetva ječma godinama unatrag.
U tom post žetvenom razdoblju trguje se najvećim dijelom domaćeg prinosa. Kupci pivarskog ječma u pravilu žele otkupiti ugovorenu proizvodnju odmah u žetvi kako bi zatvorili i osigurali potrebe za sirovinom za preradu. Paralelno, mnogi proizvođači merkantilnog ječma prodajom ječma dolaze do prvog novca u novoj sezoni. Dijelom ga prodaju i kako bi oslobodili skladišne kapacitete za prijem pšenice i uljane repice te kasnije jesenskih kultura. Interesantno, dolaskom žetve pšenice, fokus u trgovini ječmom pada u drugi plan. Vjerojatno zato što dio kupaca koji proizvode stočnu hranu, veći fokus stave u tom razdoblju na novi rod stočne pšenice.
U trgovinskom smislu, ječam se jedne godine pokaže kao vrlo tražena kultura, za kojim potražnja postoji tijekom cijele godine. Takva je primjerice bila ova sezona. Ono što je pogotovo bilo pozitivno je činjenica da je nakon žetve cijena konstantno imala trend rasta, sve do sredine ožujka kada je doživjela svoj vrhunac. U tom je trenutku cijena bila i 50 posto veća nego što je bila otkupna cijena. Onaj tko je ove sezone imao mogućnosti ostaviti ječam na skladištu i prodati ga krajem veljače i/ili početkom ožujka, bio je nagrađen za preuzeti rizik.
Čak i oni koji su išli na maksimalan rizik i čekali s prodajom do kraja travnja, nisu loše prošli, iako nisu bili nagrađeni za taj dodatni rizik jer su propustili prodaju u razdoblju kada je cijena bila na vrhuncu. Međutim, to nije nikakvo pravilo. Posebno ne kod ječma. Često se kod ječma zna dogoditi godina kada jednostavno nakon ljeta splasne potražnja za ječmom i ona se ne pojavi tijekom cijele sezone. Kao posljedica, očekivano u takvim godinama cijena ostane na razini ili čak i ispod razine otkupne cijene, pa u takvim godinama odluke o špekuliranju na ječmu i čuvanju istog za prodaju u drugom dijelu sezonu, budu dosta skupe i frustrirajuće.
Hoće li ova sezona pred nama biti jedna od takvih?
Ove sezone, nekoliko tjedana prije početka prvih otkosa ječma, potražnja za ječmom je vrlo slaba. Krajnji kupci (prvenstveno kupci iz Italije) očekuju dobar urod ječma ove sezone u ovom dijelu Europe i kao posljedicu niske cijene. Tako se ne odlučuju na ranije ugovoranje isporuka, već jednostavno čekaju da na tržištu dođe do povećane ponude i kao posljedice pritisak na pad cijene. Kupci žele maksimalno iskoristiti opisano da u spot kupnji kupe ječam po što nižim cijenama. Scenarij, ali i cijene koje se indiciraju, su svakako nešto što se neće previše dopasti proizvođačima. Vidjet ćemo hoće li proizvođači imati dovoljno snage da sami okrenu ovaj trend u narednim tjednima ili će eventualno neki vanjski faktor dovesti do promjene trenda. 
Foto: Shutterstock
