Kalcizacija kiselih tala na oranicama

Ako su rezultati kemijske analize tla pokazali da je tlo jako kisele ili kisele reakcije, treba pristupiti kalcizaciji. Biljke za rast i razvoj traže plodna tla, povoljne strukture i teksture te optimalne pH vrijednosti. Poljoprivredne vrste različito podnose kiselost tla. Većina ih uspijeva na tlima neutralne reakcije, ali neke vrste dobro uspijevaju i na kiselim tlima.

U kiselom tlu, u pravilu, nema dovoljno kalcija i magnezija za normalne potrebe biljaka, a fosfor i molibden u znatnom se stupnju nalaze u obliku netopljivih spojeva. Kalcifikaciju bi bilo najracionalnije provoditi uvijek prije nego što tlo postane suviše kiselo za nesmetan rast i razvoj uzgajanih biljaka jer je vrlo teško korigirati kiselost u kratkom vremenskom razdoblju. Ako se ipak dogodi da tlo postane kiselo, treba provesti kalcizaciju. U razdoblju dok kalcizacijom ne podignemo pH vrijednost tla do povoljne, na takvim se tlima preporuča uzgajati manje osjetljive poljoprivredne vrste na kiselost tla.

Biljke su najosjetljivije na kiselost tla na početku svog rasta i razvoja. U kasnijim fazama razvoja lakše podnose kiselu reakciju tla. Kod strnih žitarica može se uočiti propadanje mladih biljaka prije busanja. Najosjetljivije oranične vrste na kiselost tla su šećerna repa, lucerna i ječam (mogu propasti već pri pH vrijednosti 5,5). Njihov loš rast i razvoj, ili propadanje usjeva na manjoj ili većoj površini često je znak da je tlo kisele reakcije. Krumpir, raž i zob dobro podnose kisela tla. Ali, na izrazito kiselim tlima s vrijednostima pH 4, čak i one poljoprivredne vrste koje su tolerantne na povećanu kiselost tla mogu propasti ili slabije rasti i razvijati se.  

Kisela reakcija tla može izazvati višestruke probleme u ishrani bilja, što na kraju ima negativan učinak na prinos. Ovisno o potrebi, može se provoditi meliorativna ili dopunska kalcizacija. Meliorativna kalcizacija provodi se kad su niska pH vrijednost tla i nedostatak kalcija ograničavajući čimbenici proizvodnje. Dopunska kalcizacija provodi se radi nadoknade gubitka kalcija nastalog ispiranjem iz tla i njegovim iznošenjem ostvarenim prinosom poljoprivrednih kultura. Nakon meliorativne kalcizacije može se očekivati depresija u prinosu kultura i pad plodnosti u prvoj godini.

Tablica 1: Reakcija tla u KCl   (klasifikacija prema Thun –u)

Kako dolazi do zakiseljavanja tla?

Gubitak kalcija iz tla ovisi o svojstvima tla, oborinama, sustavu biljne proizvodnje, te agrotehničkim mjerama. U našim proizvodnim uvjetima godišnje se ispiranjem gubi oko 200-300 kg/ha kalcija (Ca) i 2-30 kg/ha magnezija (Mg) u dublje slojeve tla, izvan zone korjenova sustava. Osim toga, poljoprivredne kulture ostvarenim prinosom iznose količine između 10 i 50 kg kalcija, a neke i puno više.

Učinci kalcizacije

Kalcizacijom se biljkama osigurava kalcij (neki materijali za kalcizaciju sadrže i magnezij) kao biljno hranivo. Povećava se pH vrijednost kiselih tala i stvaraju uvjeti da biljna hraniva nepristupačna biljkama u kiselim tlima, postanu biljkama pristupačna te da se smanji toksičnost uvjetovana aluminijem, željezom i manganom. Osim toga, kalcij je važan za održavanje povoljne strukture tla. Utječe na biogenost, na vodozračni režim tla i oskido-redukcijske procese u tlu.

Izbor i određivanje potrebne količine materijala za kalcizaciju

Korekcija suvišne kiselosti tla provodi se unošenjem vapnenih materijala. Na tržištu se nalaze različiti materijali po kemijskom sastavu i granulaciji. Ovisno o vrsti izabranog materijala za kalcizaciju, pH vrijednosti tla prije kalcizacije, kao i o vremenskom razdoblju koje će proteći od provedene kalcizacije do sjetve/sadnje, ovisit će i doza koju se preporučuje primijeniti. Pri određivanju vrsta i doza pojedinih materijala za kalcizaciju nisu mjerodavni samo kiselost tla, nego i parametri koji ukazuju na stanje adsorpcijskog kompleksa, količinu i karakter humusa, mehanički sastav i tekstura tla, a naročito sadržaj gline.

Pri određivanju količine materijala za kalcizaciju neophodno je poznavati neutralizacijsku vrijednost vapnenog materijala. Neutralizacijska vrijednost je količina kiselosti koju može neutralizirati neki vapneni materijal u usporedbi s čistim kalcijevim karbonatom. Za čisti kalcijev karbonat (CaCO₃) uzima se vrijednost 100 i svi ostali materijali rangiraju se prema njemu. Istraživanja koja su proveli stručnjaci u praksi koristeći različite vapnene materijale, kako prema finoći meljave, tako i prema kemijskom sastavu, pokazala su da prednost imaju fino mljeveni materijali u lakše topljivim kemijskim oblicima.

Kalcijev oksid se bolje topi od kalcijeva karbonata, dok je obični vapnenac bolje topiv od dolomitnog vapnenca. Jedna tona živoga vapna približno je ekvivalentna 1,5 toni gašenoga vapna ili 2 tone mljevenog vapnenca. Finije čestice vapnenog materijala djelovat će u tlu brže od krupnijih. Prilikom odabira i nabave materijala za kalcifikaciju osim vrste materijala (kakvoća meljave, topivost, sadržaj kalcija i magnezija i kemijski sastav) treba uzeti u obzir udaljenost od izvora materijala do mjesta primjene (parcele), cijenu transporta i primjene materijala kao i zahtjeve u odnosu na rukovanje.

Vrijeme primjene materijala za kalcizaciju

U našim uvjetima ljeto je najpovoljnije doba i za provođenje kalcizacije (nakon žetve strnih žitarica i uljane repice). Tada su poljoprivredne površine i putevi suhi (nema opasnosti od zbijanja mokrog tla), a od primjene materijala za kalcizaciju do sjetve naredne poljoprivredne kulture ima dovoljno vremena da nestane kalcizacijom izazvan „šok“ te da se uspostavi ravnoteža u tlu. Jesenska kalcizacija manje je povoljna za jarine. Najnepovoljnija je proljetna kalcizacija jer je vrlo teško osigurati minimalno mjesec dana između sjetve i kalcizacije. Na travnjacima dolazi u obzir samo kasnojesenska, odnosno zimska kalcizacija, pod uvjetom da tlo nije saturirano vodom i da travnjak nije pod snijegom.

Što se tiče vremena i učestalosti primjene vapnenih materijala, u plodoredima u kojima su zastupljene leguminoze, materijal za kalcifikaciju mora se primijeniti 6-12 mjeseci prije sjetve mahunarki (ovisno o vrsti mahunarke, ali i količini i sastavu vapnenog materijala) da bi se izbjegla oštećenja klijajućeg sjemena.

Ako moramo primijeniti veću količinu materijala za kalcifikaciju, potrebno je višekratno (u dva do tri pa i više navrata) primijeniti preporučenu količinu. Ovisno o vrsti izabranog materijala za kalcifikaciju (njegovim kemijskim i fizikalnim karakteristikama), mehaničkom sastavu tla i pH vrijednosti tla prije kalcifikacije, kao i o duljini razdoblja koje će proći od kalcizacije do sjetve, ovisit će i doza koju se preporučuje primijeniti.

Tlo je živo, i nije jednostavno odrediti potrebnu količinu materijala za kalcifikaciju. Ona ovisi o sadržaju organske tvari u tlu, opskrbljenosti tla biljci pristupačnim hranivima, odnosu između iona vodika i baza (kalcija i magnezija) i mehaničkom sastavu tla. Da bi se postigla ista promjena pH vrijednosti, teška glinasta tla treba kalcificirati s dvostruko većom količinom vapnenog materijala u odnosu na lagana pjeskovita tla.

Tablica 2.:Orijentacijska količina vapnenca, gašenog vapna i čistog kalcija do 30 cm dubine tla različitog mehaničkog sastava

Prilikom provođenja kalcizacije treba znati da se pri suviše velikoj količini materijala primijenjenoj odjednom narušava kemijsko-biološka ravnoteža tla, što svakako treba izbjeći. Cilj je postići neutralizaciju aciditeta bez grubog narušavanja kemijsko-biološke ravnoteže u tlu. Vapnene materijale treba raspodijeliti što je moguće ravnomjernije po površini tla i što kvalitetnije ih izmiješati s tlom. Primijeniti ih treba za mirnog vremena, bez vjetra.

Kalcifikacijom ćemo postići željene rezultate ako vodimo računa i o gnojidbi organskim gnojivima. U nedostatku stajskog gnoja, može se obaviti sideracija (zelena gnojidba). Pri primjeni vapnenog materijala pozornost treba obratiti i na moguća negativna djelovanja kalcizacije. Ona su prvenstveno vezana za blokadu bora, željeza i mangana, bakra i cinka. Štetnost se može manifestirati i kao smanjenje prinosa i oštećenje biljaka.

Posljedica primjene velikih količina vapnenog materijala može biti smanjena pristupačnost fosfora, prvenstveno na pjeskovitim tlima siromašnim humusom. Navedene nuspojave kalcizacije mogu se ukloniti primjenom stajskog gnoja, zaoravanjem siderata, primjenom komposta, fosfornih gnojiva i mikroelemenata. Naime, kalcizacijom se radikalno mijenja biogenost tla pa se pomiče ravnoteža tvorbe i razlaganja humusa u pravcu pojačane mineralizacije.

Kalcizacija bez dodavanja organske tvari na dulji rok samo će pogoršati plodnost tla. Sama kalcizacija ne podiže razinu plodnosti tla. Kalcizacijom se ubrzava razgradnja organskih tvari i mobiliziraju vezana biljna hraniva. Zato kalcizaciju treba provoditi uz unošenje organske tvari u tlo, pravilan plodored i uravnoteženu gnojidbu.