Mada je Kina s 150 milijuna tona godišnje najveći svjetski proizvođač pšenice, njeni stručnjaci stigli su u Slavoniju kako bi upoznali agrotehniku domaćih proizvođača pšenice. I jednima i drugima najveći izazovi su suša i bolesti.

U poljima na izlazu iz Širokog polja prema Đakovu, nadvili su se nad pšenicom kineski i hrvatski znanstvenici, poput nekog liječničkog konzilija nad pacijentom, te zajedno s poljoprivrednim proizvođačem Matom Kovačićem proučavali zrna pšenice, već spremne za žetvu te metrom mjerili dužinu klasa i stabljike.

Došli smo na polja OPG-a Kovačićiz Tomašanaca da bi kineski suradnici vidjeli kako naše sorte izgledaju u realnoj proizvodnji i zapravo će tu vidjeti kakva je agrotehnika naših proizvođača, na koji način gnoje, štite, koja sredstva koriste te dobiti druge korisne informacije. Naime, tu na demonstracijskom polju obiteljskog gospodarstva našeg dugogodišnjeg suradnika u komparaciji s drugim sortama, najbolje se mogu vidjeti rezultati projekta „Poboljšavanje otpornosti pšenice na biotičke i abiotičke stresove”, realiziranog u sklopu hrvatsko-kineske bilateralne suradnje, istaknula je voditeljica projekta dr. sc. Valentina Španić s Poljoprivrednog instituta Osijek.

Produžena fotosinteza može dovesti do povećanih uroda

Španić je pojasnila kako se radi o hrvatsko – kineskom bilateralnom projektukoji traje od 2019. godine, ali je zbog pandemije produžen i na 2023. Tijekom dvogodišnjeg projekta hrvatski i kineski znanstvenici razmjenjivali su iskustva, održana su predavanja na nekoliko skupova diljem Kine, a uz to je i publiciran znanstveni rad u časopisu Annals of applied biology, dok je drugi znanstveni rad još u prijavi.

Objavili smo jedan rad u vezi fotosinteze kroz koji smo pokazali da tijekom suše različite sorte različito fotosintetski reagiraju, što je sve u konačnici povezano s urodom zrna, a što je opet vrlo bitno za proizvođače. Donijeli smo zaključak kako i najmanje varijacije u fotosintezi mogu dovesti do koleracije s prinosom zrna. Naime, postoji ,,to stay green’’ svojstvo, gdje zapravo produžena fotosinteza može dovesti do povećanih uroda, objasnila je Španić.

Što se tiče kineskih suradnika oni zaista puno toga rade i na genskoj osnovi i na svim mogućim fiziološkim osnovama. Njihovo je istraživanje tijekom projekta više išlo u smjeru ineterakcija različitih gena što se tiče visine stabljike. Još čekamo objavu zajedničkog rada, dodala je.

Fokus kineskih znanstvenika je na otpornosti na sušu

Dok je s hrvatske strane projekt vodiladr. sc. Valentina Španić s Poljoprivrednog instituta Osijek, s kineske strane voditelj jedr. sc. Hu Yin-Gang s College of Agronomy, Northwest A & F University. On je sa suradnikom dr. Chein Liang posjetio i Institut, gdje je govorio o rezultatima projekta i iznio iskustva u proizvodnji iz svoje zemlje.

Najviše radimo na otpornosti na sušu, s obzirom na to da imamo velikih problema s tim. Introduciramo različite sorte i križamo njihove materijale. S obzirom na to da smo najveći svjetski proizvođač pšenice, imamo zaista mnogo oplemenjivačkih programa, puno radimo na tome. Na nekim poljima, u najboljim godinama, ostvarujemo 8 do 9, pa čak i 10 tona po hektaru. Imamo velik broj različitih klimatskih područja, a proizvodnja pšenice odvija se na oko 25 milijuna hektara, no bez obzira na domaću proizvodnju, prisiljeni smo uvoziti, rekao je Yin-Gang.

Premda različitosti na genskoj razini postoje jer kineski partneri koriste dosta modernih tehnologija kojima se ubrzava proces oplemenjivanja, kao zajednički problemi s kojima se bore i jedni i drugi pokazale su se bolesti i suša, smatra voditeljica projekta Španić. Hrvatska znanstvenica istaknula je još kao različitosti u proizvodnji dviju zemalja, vrijeme sjetve i žetve, koje se u Kini obavljaju nešto ranije nego u Hrvatskoj.

Kad iz Kine dođu gledati vašu njivu, to je velika čast!

Posjetom kineskih eksperata zadovoljan je bio i vlasnik OPG-a Mato Kovačić iz Tomašanaca, čija obitelj surađuje s Poljoprivrednim institutom Osijek gotovo sedam desetljeća.

Drago nam je, naravno, kad postanete “neka točka” gdje vas ljudi mogu posjetiti čak iz Kine. Kad uvaženi profesor iz te najmnogoljudnije zemlje, gdje rade puno veće poslove, dođe u jedne Tomašance i gleda vašu njivu, to je čast i zadovoljstvo. Gospodin ima metar i mjeri svaki klas, što je jako interesantno. Zanima ga visina, razmak između redova jer oni imaju drugačiji stil proizvodnje. Evo razmjenjujemo iskustva i zanimljivo je čuti kako oni to rade. Recimo, oni nemaju ,,takav pritisak bolesti’’ kao što je to kod nas jer rjeđe sade, što možda rezultira malo manjim prinosima, no oni imaju neku drugu problematiku u odnosu na nas, kaže Kovačić.

Urodi jako smanjeni u odnosu na prošlu godinu

Zajednička problematika svih poljoprivrednika svijeta zasigurno je prinos i plasman na tržište koje posebice u posljednje vrijeme trpi tektonske poremećaje uzrokovane ratom u Ukrajini. Na pokusnom polju uz cestu Osijek-Đakovo, imam 16 sorti pšenice i 16 sorti je bilo ječma, koji smo ovršili prije nekoliko dana. Površina je svakog polja pšenice oko 0,22 hektara. Iako se poljoprivrednom proizvodnjom i uzgojem pšenice bavim od malih nogu, jako je teško procijeniti prinose.

Dok kombajn ne uđe, ne može se znati, ali ne očekujem neke značajne razlike u odnosu na ječam. I na ječmu su prinosi bili šaroliki jer je bilo 16 sorti, a rasponi su bili od najlošije 4 tone do 6,5 tona. Sve ovisi o sortimentu, trenutku kad sam radio zaštitu. No, nije ni to mjerilo jer se ne radi o klasičnoj proizvodnji, primjerice zaštitu sam obavio zajedničku, što je jednoj sorti odgovaralo, a drugoj nije.

Imamo danas i dorade na samom sjemenu, s hormonskim pristupom, sa zaštitom protiv bolesti već u tretmanima na sjemenu, priča je kompleksna, a onda ,,godina” odigra svoje i vaših 30 posto utjecaja na proizvodnju brzo ,,padne u vodu”, zaključuje taj dugogodišnji proizvođač ratarskih kultura.

Kako god bilo, prinosi su više od 30 posto manji u odnosu na prošlu godinu. Pogotovo nas to deprimira jer je prošla i pretprošla bila s izvanrednim prinosima, pa smo sad jako razočarani, kaže Kovačić, podsjećajući i na poremećaje u otkupnoj cijeni pšenice te visoke troškove ovogodišnje proizvodnje koji su “tvornicu na otvorenom” učinili još izazovnijom.