Kvinoja (Chenopodium quinoa Willd.) je jednogodišnja biljka visine 1 – 2 m. Uzgaja se radi sjemena različite boje: bijela, žuta, crna i crvena. Kvinoja nije prava žitarica, odnosno ne spada u porodicu trava, ali se koristi na sličan način pa je svrstavamo u pseudožitarice.
Kvinoja je vrlo stara kultura koju su još Inke uzgajali prije 3000 do 5000 godina u području Anda. Nazivali su je ,,majčino zrnje” što govori o važnosti kvinoje za prehranu starih naroda. Kvinoja se danas najviše uzgaja u Južnoj Americi te su Peru i Bolivija najveći proizvođači kvinoje u svijetu. U novije vrijeme stvorene su nove rodnije sorte kvinoje, bolje adaptirane na agroekološke uvjete zapadne Europe te se povećava interes za proizvodnjom kvinoje. Danas se kvinoja uzgaja ili se provode istraživanja na kvinoji u 95 država svijeta.
Zašto je sve popularnija?
Kvinoja je zadnjih godina vrlo popularna među potrošačima koji veliku pažnju poklanjaju svom zdravlju. Vrijednost kvinoje i razlog za njeno vraćanje u prehranu ljudi proizlazi iz vrlo visokog sadržaja bjelančevina u sjemenu, ali je zanimljiva i zbog hranjive vrijednosti listova. Sadržaj bjelančevina u sjemenu veći je u usporedbi s pšenicom, ječmom ili zobi i iznosi 10 – 18 %. Sadržaj masti je također visok (4 – 8 %). Embrio zauzima 60 % volumena sjemena i formira prsten oko perisperma.
Kvinoja ima vrlo povoljan aminokiselinski sastav, bolji nego većina žitarica. Osobito je visok sadržaj lizina. Kvinoja ne sadrži gluten tako da je mogu jesti i ljudi osjetljivi na ovaj sastojak zrna kod nekih žitarica. Kvinoja je bogata i vitaminima E, B2, B6, folnom kiselinom i biotinom te mineralima. Sadržaj kalcija i željeza je veći nego kod pšenice, riže, zobi i kukuruza. Prema tome, kvinoja je bogat i izbalansiran izvor hranjivih tvari. Sjeme kvinoje bogato je fenolima i flavonoidnim spojevima s visokim antioksidativnim djelovanjem. U istraživanjima provedenim u Srbiji utvrđeno je snažno antikancerogeno djelovanje ekstrakta sjemenki kvinoje u liječenju raka debelog crijeva. Korištenjem kvinoje u prehrani može se smanjiti sadržaj kolesterola u krvi, a i prevencija je kardiovaskularnih bolesti.
Sjeme kvinoje sadrži i neke nepoželjne tvari: saponine koji daju gorak okus i uklanjaju se namakanjem i ispiranjem sjemena ili uklanjanjem omotača sjemena te tripsin inhibitore koji se inaktiviraju kuhanjem.
Zamjena za rižu
Sjeme kvinoje se može pržiti, mljeti u brašno ili kuhati te jesti kao riža, a može i zamijeniti rižu u nekim jelima. Od kvinoje se priprema vrlo ukusan „biljni burger“. Listovi kvinoje se također mogu koristiti u prehrani ljudi i to kao zeleno povrće, svježe ili kuhano. Salata od lišća kvinoje je veće hranjive vrijednosti nego neke druge salate. Brašno kvinoje se može miješati s pšeničnim i drugim vrstama brašna, i uz dodatak sjemenki, koristiti za proizvodnju specijalnih vrsta kruha. Brašno kvinoje je pogodno i za miješanje s kukuruznim brašnom za pravljenje tjestenine bez glutena. Brašno se može koristiti i za pravljenje kolača.
Kvinoja se može koristiti kao zamjena za rižu. Prije kuhanja sjeme se namače u vodi (jedan dio kvinoje i četiri dijela vode) pri čemu poveća volumen za 3 – 5 puta. Neki preporučuju prženje sjemena prije kuhanja radi poboljšanja okusa i kuhanje u omjeru dva dijela vode i jedan dio kvinoje. U prehrani ljudi se može koristiti i proklijalo sjeme kvinoje kad se povećava sadržaj većine metabolita.
Osim za prehranu ljudi, kvinoja se zbog velike hranidbene vrijednosti cijele biljke može koristiti za hranidbu stoke. U Izraelu su, ovisno o sorti, postigli prinos suhe tvari sijena od 8 do 12 t/ha sa sadržajem bjelančevina od gotovo 20 %. Prinos sjemena varirao je od 1,5 do 6,4 t/ha uz prinos slame od 0,55 do 9,2 t/ha sa 10 % bjelančevina te se može koristiti za dvostruku namjenu, za sjeme i hranidbu stoke slamom. U istraživanjima provedenim u jugoistočnoj Europi, u uvjetima bez navodnjavanja i gnojidbe, ostvaren je prinos sjemena od 1,7 t/ha sa sadržajem bjelančevina od 15 – 17 %.
Sorte prilagođene za uzgoj u Europi
Kvinoja je prilagođena uvjetima kratkog dana i to je glavna prepreka za uzgoj na većim površinama u Europi. Međutim, zbog povećanog interesa za uzgoj kvinoje, oplemenjivači su stvorili sorte prilagođene uzgoju u agroekološkim uvjetima Europe. Iako se kvinoja može uzgajati i u sušnim uvjetima, stabilan i visok prinos ostvaruje se uz dovoljnu količinu oborina ili uz navodnjavanje. Kod nas se kvinoja uzgaja na vrlo malim površinama i nema podataka iz istraživanja o optimalnoj agrotehnici. Kvinoja se sije tijekom travnja, a dozrijeva od sredine kolovoza do kraja rujna. Gustoća sklopa je od 400 000 do 600 000 biljaka/ha. Kvinoja ima sitno sjeme pa su potrebne precizne sijaćice da bi se ostvario preporučeni sklop. Sije se na razmak redova od 20 do 60 cm. Sjetva u uže međuredne razmake, uz potrošnju sjemena od 20 kg/ha, omogućava brže zatvaranje sklopa i na taj način sprječava razvoj korova. Kod veće gustoće sklopa i sjetve u uže međuredne razmake povećava se prinos sjemena, snižava se visina biljaka, smanjuje grananje i dozrijevanje je ujednačenije i ranije. Žetva se može obaviti dvofazno ili jednofazno kombajnom. Optimalno vrijeme za dvofaznu žetvu je kad cvat počinje poprimati smeđu boju, a za kombajniranje kad je cvat potpuno smeđ.
 je jednogodišnja biljka visine 1 – 2 m. Uzgaja se radi sjemena različite boje: bijela, žuta, crna i crvena.){kind=link}