Kombinirajući proizvodnju u kontinentalnom, brdsko-planinskom i mediteranskom području te biološke zahtjeve, kupusnjače se mogu proizvoditi tijekom cijele godine. Kontinentalna područja su pogodna za ranu proljetnu i jesensku proizvodnju, brdsko-planinska za ljetnu i ranu jesensku, a mediteranska za kasnu jesensku, zimsku i ozimu proizvodnju.

Optimalna temperatura za klijanje je 20 °C. Za većinu kupusnjača optimalne temperature za vegetativni rast su između 15 i 20 °C, a rast prestaje pri temperaturama višim od 25 do 27 °C. To znači da bi glavnina rasta trebala završiti prije nastupanja niskih temperatura, iako neke kupusnjače mogu nastaviti rast kad ponovo nastupe povoljni uvjeti. Najotpornije na niske temperature su mlade biljke s 5 do 7 razvijenih listova ili biljke u tehnološkoj zrelosti. Ovisno o vrsti i kultivaru kupusnjače sadnja za zimski i ozimi uzgoj u mediteranskom dijelu Hrvatske se može obaviti do kraja listopada. Kupusnjače posađene u prvoj polovici rujna će dospijeti za berbu krajem studenog i u prosincu, dok će one koje se trenutno nalaze u fazi presadnica ili su tek posijane doći za berbu tijekom siječnja i veljače, odnosno u rano proljeće.

Kupus

Nasad kupusa

Kupus razmjerno dobro podnosi niske temperature. Mlada biljka s nekoliko listova može podnijeti temperature od -3 do -10 °C. Razvijena biljka u fazi rozete i početka formiranja glavice, koja je još u fazi rasta, bolje podnosi niske temperature do -10 °C (ako kratko traju i 2 do 3 °C niže), nego već formirana čvrsta glavica. Za i ozime kultivare traži se otpornost na prorastanje (pojavljivanje cvjetne grane u proljeće). Za zimsku proizvodnju važna je dobra održivost tehnološke zrelosti, što omogućuje sukcesivnu berbu kroz duže razdoblje.

Kelj

Ozimi kultivari kelja dobro podnose zimu

U početnim fazama rasta po biološkim svojstvima kelj se ne razlikuje od kupusa. U vrijeme razvoja rozete i glavice kelj je otporniji na niske temperature.

Ozimi kultivari kelja u kontinentalnom području dobro prezimljuju i za hladnijih zima pod snijegom, a podnose i golomrazice. Neželjeni prijelaz u generativnu fazu prije razvoja glavice najčešće se događa u ozimoj proizvodnji kelja i u kontinentalnom i u mediteranskom području.

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je SLika-2.-a.-Lisnati-kelj-zimi-dobro-podnosi-hladnocu.jpg
Lisnati kelj zimi dobro podnosi hladnoću

Kelj pupčar

Kelj pupčar

Zbog dobre otpornosti na niske temperature (do -12 °C), a u iznimnim slučajevima u kratkom trajanju i do -20 °C, kelj pupčar se može brati do kasne jeseni u kontinentalnom području, a tijekom cijele zime u mediteranskom. U uvjetima niskih temperatura lisne peteljke omekšaju, listovi se opuste od gornjih prema doljnjima i tako pupovi dobiju višeslojnu zaštitu.

Cvjetača i brokula

Brokula na niskim temperaturama

Ozimi i zimski kultivari cvjetače u vegetativnoj fazi mogu podnijeti temperature do -10 °C. U fazi zametnutog cvata otpornost na niske temperature ovisi o stupnju zaštićenosti cvata unutrašnjim lišćem rozete. Ako je cvat dobro zaštićen može podnijeti mraz od -2 do -12 °C. Zimski kultivari mogu se uzgajati na područjima, gdje je srednja temperatura zimskog razdoblja 6 do 7 °C, a srednja minimalna nije niža od -1 °C. Međutim, nakon blage jeseni i intenzivnog rasta cvjetača tijekom zime može biti vrlo osjetljiva na mraz i hladne vjetrove. Područja s nešto nižim srednjim i minimalnim temperaturama prikladnija su za ozimi uzgoj, kad biljke prođu zimu u vegetativnoj fazi i fazi vernalizacije, a cvat se razvija u proljeće. Kod brokule mogu niske temperature od 2 do -5 °C u početku rasta, izazvati prijevremeno zametanje i razvoj sitnih, nestandardnih cvatova. Kultivari duže vegetacije za zimski i ozimi uzgoj moraju proći vernalizaciju pri temperaturi nižoj od 10 °C kroz 2 do 4 tjedna. Ako su tijekom jeseni više temperature, ovi kultivari razvijaju više listova i veću masu listova do formiranja cvata. Cvat je sitniji i često obrastao lišćem. Pri nižim temperaturama nakon berbe primarnog cvata razvije se više sekundarnih cvatova. U vegetativnoj fazi brokula dobro podnosi niske temperature, ali cvat može smrznuti pri -5 °C, a nakon toga posmeđi i počinje truliti.

Ostale kupusnjače

Za klijanje i nicanje raštike i lisnatog kelja uvjeti se ne razlikuju od ostalih kupusnjača. Za vegetativni rast optimalne su temperature 15 do 20 °C, ali dobro podnose visoke ljetne temperature i niske zimske do -10 °C, a kroz kraće vrijeme i do -15 °C.

Niske temperature oko 0 °C kod korabice izazivaju staklavost lišća i zadebljale stabljike.

Raštika,
Izvor: httpljubusaci.com

Kineski kupus se i u kontinentalnom i u mediteranskom području uzgaja tijekom jeseni, vodeći računa o temperaturnim uvjetima razdoblja uzgoja i osjetljivosti kultivara na prijevremeno prorastanje. Berba se planira provesti prije pojave jačih mrazeva, do sredine studenoga u kontinenetalnom području, a do početka prosinca u mediteranskom. Kineska raštika (Pak-choi) može podnijeti blage mrazeve od -3 do -4 °C, ali ako oni potraju više dana, biljka će stradati.

Rotkvica je biljka blage klime. Najbrže raste pri umjerenim temperaturama oko 17 °C, minimalna joj je temperatura rasta 5 °C, a može podnijeti niske temperature do -4 °C.

Prethodni članak,,Majčino zrnje” starih naroda – kvinoja
Sljedeći članakJesenski radovi u cvjetnjaku
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.