Kombinirajući proizvodnju u kontinentalnom, brdsko-planinskom i mediteranskom području te biološke zahtjeve, kupusnjače se mogu proizvoditi tijekom cijele godine. Kontinentalna područja su pogodna za ranu proljetnu i jesensku proizvodnju, brdsko-planinska za ljetnu i ranu jesensku, a mediteranska za kasnu jesensku, zimsku i ozimu proizvodnju.

Optimalna temperatura za klijanje je 20 °C. Za većinu kupusnjača optimalne temperature za vegetativni rast su između 15 i 20 °C, a rast prestaje pri temperaturama višim od 25 do 27 °C. To znači da bi glavnina rasta trebala završiti prije nastupanja niskih temperatura, iako neke kupusnjače mogu nastaviti rast kad ponovo nastupe povoljni uvjeti. Najotpornije na niske temperature su mlade biljke s 5 do 7 razvijenih listova ili biljke u tehnološkoj zrelosti. Ovisno o vrsti i kultivaru kupusnjače sadnja za zimski i ozimi uzgoj u mediteranskom dijelu Hrvatske se može obaviti do kraja listopada. Kupusnjače posađene u prvoj polovici rujna će dospijeti za berbu krajem studenog i u prosincu, dok će one koje se trenutno nalaze u fazi presadnica ili su tek posijane doći za berbu tijekom siječnja i veljače, odnosno u rano proljeće.

Kupus

Nasad kupusa

Kupus razmjerno dobro podnosi niske temperature. Mlada biljka s nekoliko listova može podnijeti temperature od -3 do -10 °C. Razvijena biljka u fazi rozete i početka formiranja glavice, koja je još u fazi rasta, bolje podnosi niske temperature do -10 °C (ako kratko traju i 2 do 3 °C niže), nego već formirana čvrsta glavica. Za i ozime kultivare traži se otpornost na prorastanje (pojavljivanje cvjetne grane u proljeće). Za zimsku proizvodnju važna je dobra održivost tehnološke zrelosti, što omogućuje sukcesivnu berbu kroz duže razdoblje.

Kelj

Ozimi kultivari kelja dobro podnose zimu

U početnim fazama rasta po biološkim svojstvima kelj se ne razlikuje od kupusa. U vrijeme razvoja rozete i glavice kelj je otporniji na niske temperature.

Ozimi kultivari kelja u kontinentalnom području dobro prezimljuju i za hladnijih zima pod snijegom, a podnose i golomrazice. Neželjeni prijelaz u generativnu fazu prije razvoja glavice najčešće se događa u ozimoj proizvodnji kelja i u kontinentalnom i u mediteranskom području.

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je SLika-2.-a.-Lisnati-kelj-zimi-dobro-podnosi-hladnocu.jpg
Lisnati kelj zimi dobro podnosi hladnoću

Kelj pupčar

Kelj pupčar

Zbog dobre otpornosti na niske temperature (do -12 °C), a u iznimnim slučajevima u kratkom trajanju i do -20 °C, kelj pupčar se može brati do kasne jeseni u kontinentalnom području, a tijekom cijele zime u mediteranskom. U uvjetima niskih temperatura lisne peteljke omekšaju, listovi se opuste od gornjih prema doljnjima i tako pupovi dobiju višeslojnu zaštitu.

Cvjetača i brokula

Brokula na niskim temperaturama

Ozimi i zimski kultivari cvjetače u vegetativnoj fazi mogu podnijeti temperature do -10 °C. U fazi zametnutog cvata otpornost na niske temperature ovisi o stupnju zaštićenosti cvata unutrašnjim lišćem rozete. Ako je cvat dobro zaštićen može podnijeti mraz od -2 do -12 °C. Zimski kultivari mogu se uzgajati na područjima, gdje je srednja temperatura zimskog razdoblja 6 do 7 °C, a srednja minimalna nije niža od -1 °C. Međutim, nakon blage jeseni i intenzivnog rasta cvjetača tijekom zime može biti vrlo osjetljiva na mraz i hladne vjetrove. Područja s nešto nižim srednjim i minimalnim temperaturama prikladnija su za ozimi uzgoj, kad biljke prođu zimu u vegetativnoj fazi i fazi vernalizacije, a cvat se razvija u proljeće. Kod brokule mogu niske temperature od 2 do -5 °C u početku rasta, izazvati prijevremeno zametanje i razvoj sitnih, nestandardnih cvatova. Kultivari duže vegetacije za zimski i ozimi uzgoj moraju proći vernalizaciju pri temperaturi nižoj od 10 °C kroz 2 do 4 tjedna. Ako su tijekom jeseni više temperature, ovi kultivari razvijaju više listova i veću masu listova do formiranja cvata. Cvat je sitniji i često obrastao lišćem. Pri nižim temperaturama nakon berbe primarnog cvata razvije se više sekundarnih cvatova. U vegetativnoj fazi brokula dobro podnosi niske temperature, ali cvat može smrznuti pri -5 °C, a nakon toga posmeđi i počinje truliti.

Ostale kupusnjače

Za klijanje i nicanje raštike i lisnatog kelja uvjeti se ne razlikuju od ostalih kupusnjača. Za vegetativni rast optimalne su temperature 15 do 20 °C, ali dobro podnose visoke ljetne temperature i niske zimske do -10 °C, a kroz kraće vrijeme i do -15 °C.

Niske temperature oko 0 °C kod korabice izazivaju staklavost lišća i zadebljale stabljike.

Raštika,
Izvor: httpljubusaci.com

Kineski kupus se i u kontinentalnom i u mediteranskom području uzgaja tijekom jeseni, vodeći računa o temperaturnim uvjetima razdoblja uzgoja i osjetljivosti kultivara na prijevremeno prorastanje. Berba se planira provesti prije pojave jačih mrazeva, do sredine studenoga u kontinenetalnom području, a do početka prosinca u mediteranskom. Kineska raštika (Pak-choi) može podnijeti blage mrazeve od -3 do -4 °C, ali ako oni potraju više dana, biljka će stradati.

Rotkvica je biljka blage klime. Najbrže raste pri umjerenim temperaturama oko 17 °C, minimalna joj je temperatura rasta 5 °C, a može podnijeti niske temperature do -4 °C.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članak,,Majčino zrnje” starih naroda – kvinoja
Sljedeći članakJesenski radovi u cvjetnjaku
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.