Tijekom mjeseca siječnja kreće nabava sjemena za sjetvu jarih krmnih poljoprivrednih vrsta i jarih strnih žitarica. One se siju tijekom veljače i u prvoj polovici ožujka.

Naime, ako je stanje tla povoljno, neke se jare vrste mogu posijati već tijekom mjeseca veljače.

Odabir parcela za sjetvu

Pri odabiru parcele za sjetvu jarih krmnih poljoprivrednih vrsta i jarih žitarica treba voditi računa o pogodnosti parcela na kojima se planira sjetva planirane poljoprivredne vrste. Treba poznavati kemijska, fizikalna i biološka svojstva tla i razinu podzemne vode. Jare vrste razlikuju se međusobno u odnosu na zahtjeve prema tlu. Mahunarke uglavnom zahtijevaju kvalitetnija tla nego travne vrste. Pri odabiru parcela za sjetvu jarih žitarica treba znati da ječam ima slabije razvijen korijenov sustav. On za sjetvu treba kvalitetnija tla. Za razliku od ječma, zob ima korijen dobre upijajuće moći. Dobro koristi teže topljiva hraniva iz tla i bolje podnosi kisela tla u odnosu na ječam.

Jare krmne kulture za proizvodnju zrna i voluminozne krme

Tijekom veljače i ožujka mogu se posijati jare krmne kulture za proizvodnju zrna ili voluminozne krme.

U prvim, ranim proljetnim rokovima sjetve siju se mahunarke: stočni grašak (Pisum sativum), grahorice (Vicia sp.), stočni bob (Vicia faba), lupine (Lupinus sp.) i smiljkita (Lotus corniculatus). Osim navedenih krmnih vrsta, u prvim proljetnim rokovima siju se i smjese krmnih mahunarki sa žitaricama. Primjeri takvih smjesa koji se uobičajeno koriste u hranidbi stoke jesu: smjesa stočnog graška i zobi, stočnog graška i pšenice ili smjesa grahorice s nekom od žitarica koja služi kao oslonac („nosač“) odabranoj mahunarki.

U slučaju proljetne sjetve sitnozrnih mahunarki, optimalni rok sjetve je od sredine ožujka do kraja prve dekade travnja. Tada se siju: djeteline (Trifolium sp.), lucerna (Medicago sp.) i esparzeta (Onobrychis sp.).

Odabir sorti ovisi o planiranoj namjeni korištenja

Prilikom izbora sorata svake od vrsta treba voditi računa o namjeni korištenja. Pri izboru sorte stočnog graška treba znati da postoje forme namijenjene proizvodnji zrna i sorte namijenjene proizvodnji vegetativne mase. Forme i kultivari selekcionirani za korištenje zrna imaju nižu čvrstu stabljiku (patuljastog su rasta, stabljika je visoka 35-65 cm), skraćenih internodija s vrlo dobro razvijenim viticama tako da ne poliježu i ne trebaju oslonac.

Stabljika je uspravna i ako se tijekom sjetve postigne zadovoljavajući broj biljaka po jedinici površine (sklop) uglavnom ne grana. Ovi kultivari većinom imaju cvijet bijele boje i svijetlo zrno. Zrno je krupno, a masa 1000 sjemenki varira između 200 i 400 grama. Sjeme sadržava male količine ili uopće nema gorkih tvari (alkaloida i tanina). Količina proteina u suhoj tvari iznosi prosječno 22%.

Forme i kultivari selekcionirani za korištenje cijele stabljike visokog su rasta. Jare sorte imaju stabljiku visoku oko 120 cm, a ozime forme čak do 200 cm. Ove forme trebaju oslonac („nosač“). Stabljika im se grana, a ozime forme granaju jače u odnosu na jare. Forme i kultivari za zelenu krmu imaju sitnije sjeme u odnosu na grašak zrnaš. Boja cvijeta ovih formi uglavnom je u različitim nijansama ružičaste do ljubičaste.

Najbolja kvaliteta sjetve postiže se mehaniziranom sjetvom žitnim sijaćicama na međuredni razmak 12,5-25 cm uz dubinu sjetve 3-4 cm. Pri sjetvi graška u smjesi sa žitaricama preporuka je posijati grašak i odabranu žitaricu (oslonac) odvojeno. Grašak se sije dublje u odnosu na žitarice. Jare sorte graška siju se na dubinu 3-4 cm na težim tlima, a 5-6 cm na lakšim tlima.

Grašak zrnaš dozrijeva potkraj lipnja ili tijekom srpnja, ovisno o roku sjetve i vremenskim prilikama tijekom vegetacije. Jari grašak u smjesi sa žitaricom za korištenje dospijeva tijekom mjeseca lipnja, ovisno o datumu sjetve, odabranoj sorti, izabranom „nosaču“ i vremenskim prilikama. Prinos zelene krme jarih visokih kultivara s osloncem je 30-50 t/ha. Prosječni prinos zrna graška zrnaša kreće se u rasponu 3-4 t/ha.

Tijekom posljednjih nekoliko godina na našem se tržištu nalazi sjeme stočnog boba. Njegovu sjetvu također treba obaviti što je moguće prije u proljeće, a norma sjetve je 35 zrna po m2. To je oko 140 kg/ha, a norma sjetve ovisi o krupnoći sjemena. Sjetva se obavlja žitnom sijaćicom (razmak redova 12,5 cm). Slično kao i grašak, bob dobro uspijeva na pjeskovitim, laganim i srednje teškim tlima. Potencijal prinosa zrna je oko 4 t/ha.

Među krmne vrste iz botaničke porodice mahunarki ubrajaju se i lupine (bijela, žuta i plava). Zanimanje poljoprivrednih proizvođača za sjetvu lupina za hranidbu stoke je relativno slabo. Glavni razlog za to je svojstvo lupina da imaju mali koeficijent umnažanja pa ostvaruju niske prinose sjemena po jedinici površine. Kod današnjih sorata lupina (tzv. slatke lupine) sadržaj alkaloida je vrlo nizak pa se moderne sorte mogu koristiti za hranidbu stoke. Osim radi proizvodnje sjemena, lupine se mogu uzgajati i radi vrlo kvalitetne zelene mase. Zelena masa slatkih sorata može se koristiti za hranidbu stoke u fazi pune cvatnje.

Biljna masa lupina može se silirati u fazi nalivenih mahuna. Ako je cilj proizvesti sjeme, lupina se sije širokoredno, na međuredni razmak od 45 ili 50 cm ili 24-30 cm. Lupina za proizvodnju zelene krme sije se na razmak redova od 15 cm. Bijela lupina sije se u sklopu od 50 do 65 biljaka/m2, a žuta i plava od 80 do 90 biljaka/m2, što je 150-210 kg sjemena lupine po hektaru. Lupine se siju u ožujku. Lupine se danas više siju s ciljem popravka tla nego kao hrana za stoku. Razlozi tome su svojstva lupina da se mogu uzgajati i na manje plodnim tlima jer imaju sposobnost korištenja hranjiva i iz teže topljivih oblika. Osim toga, lupine su tolerantnije na kiselost tla u usporedbi s ostalim mahunarkama. 

Radi nepovoljnih uvjeta za sjetvu krmnih vrsta tijekom prošle jeseni (dugotrajno razdoblje bez oborina i visoke temperatura zraka i tla) neki će se proizvođači odlučiti za proljetni rok sjetve travnih vrsta. I travne vrste treba posijati što ranije, čim stanje tla omogući sjetvu. Naime, u odnosu na jesenski rok sjetve, kod travnih vrsta sijanih u proljetnom roku sjetve,  ostvaruju se niži prinosi tijekom prve godine korištenja jer je prvi otkos nadzemne mase iz proljetnog roka kasniji u odnosu na prvi otkos nadzemne mase travnih vrsta posijanih u jesenskom roku sjetve.

Najprije (već tijekom mjeseca veljače ako je povoljno stanje tla) se sije talijanski ljulj koji brzo klije, niče i ima brz početni rast i razvoj. Tijekom ožujka siju se i ostale travne vrste: engleski ljulj, klupčasta oštrica, vlasulje (livadna, nacrvena, trstolika), mačji repak, rosulja. Smjese trava, djetelinsko travne i travno djetelinske smjese također se siju u ožujku ili najkasnije početkom travnja (ako stanje tla ne omogućuje sjetvu tijekom ožujka).

Jare žitarice

Sjetvu jarih žitarica treba obaviti što je moguće ranije, jer pri kasnim proljetnim sjetvama prinos može biti znatno smanjen, što ovisi o vremenskim prilikama tijekom vegetacije, osobito o količini i rasporedu oborina i temperaturama. Dakle, čim stanje tla dopusti treba posijati jari ječam i jaru zob. Preporučena sjetvena norma za jari ječam i jaru zob ovisi o odabranoj sorti, uvjetima i roku sjetve, a kreće se od 400 do 550 klijavih sjemenki/m2 (190-235 kg/ha) za jari ječam, a za jaru zob od 300 do 500 klijavih sjemenki/m2 (120-180 kg/ha).

Kod proizvodnje jarih žitarica primjenjuju se agrotehničke mjere kao i kod proizvodnje ozimih žitarica, ali uz neke razlike i specifičnosti:

  • osnovna obrada tla može se obaviti u proljeće, ali jesenska osnovna obrada tla ima prednost gdje god ju je bilo moguće obaviti,
  • sjetva se obavlja tijekom mjeseca veljače ili ožujka (sjetvu treba završiti do kraja ožujka).

Prinosi jarih žitarica niži su od prinosa ozimih strnih žitarica (u prosjeku oko 20%), ali uz vrlo ranu sjetvu i intenzivne agrotehničke mjere prinos se može približiti razini prinosa ozimih žitarica.

Bob u cvatnji
Bob mlada biljka
Lupina mlada biljka
Roškasta smiljkita u cvatnji
Smjesa grahorice sa žitaricom
Smjesa krmnog graška i žitarice
Stočni grašak zrnaš

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakNajveći problem mladih za pokretanje OPG -a su financijska sredstva
Sljedeći članakOdobren hrvatski program potpore prerađivačima vrijedan 40 milijuna eura
Avatar
Zaposlena u Savjetodavnoj službi na radnom mjestu više koordinatorice za ratarstvo s mjestom rada u Koprivnici. Rođena u Bjelovaru, a srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru gdje je i magistrirala 2011. godine. Rođena je 1966. godine u Bjelovaru. Srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila je u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru, obranivši temu diplomskog rada naslova: “Izbor sorte i gnojidba uljane repice za područje Đelekovca”. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, znanstveno polje Agronomija, znanstvena grana Genetika) završava 2011. godine obranivši magistarski rad naslova: “Agronomska svojstva kultivara virdžinijskog duhana kod različite opskrbljenosti tla dušikom” izrađen pod vodstvom prof. dr. sc. Vinka Kozumplika. Od 1989. godine radi u "Podravki" d.d. prehrambenoj industriji u Koprivnici, na poslovima glavnog tehnologa-istraživača u cjelini Istraživanja i razvoj - Razvoj poljoprivrede, na pokušalištu “Danica”. Tijekom devet godina radi na ispitivanju adaptabilnosti kultivara povrća namijenjenog industrijskoj preradi, na agro-okolišne uvjete sjeverozapadne Hrvatske. Od 1998. godine zaposlena je u Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu na poslovima savjetnika za ratarstvo, u Područnom odsjeku Koprivničko-križevačke županije (danas Savjetodavna služba). Certificirani je sudac za natjecateljsko oranje, te je sudjelovala u organizaciji 59. svjetskog natjecanja u oranju u Biogradu na Moru 2012. godine. Suradnica je u Gospodarskom listu i Mljekarskom listu, kao i u lokalnom tisku.