–Poljoprivreda odnosno proizvodnja kvalitetne hrane, osnova je za dobrobit cijelog društva, smatra Petar Pranjić, poljoprivrednik iz Novog Čeminca i predsjednik Odbora za ratarstvo u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (HPK).
Nezadovoljstvo ratara zbog nedovoljne pomoći Ministarstva poljoprivrede i cjelokupnog lošeg stanja u domaćem agraru, te najava mogućih općih prosvjeda poljoprivrednika u organizaciji Hrvatske poljoprivredne komore, kao znak solidarizacije s kolegama poljoprivrednicima iz cijele EU, povod je za razgovor s ovim istaknutim poljoprivrednikom.
Naš sugovornik u ovom broju Gospodarskog lista, Petar Pranjić (61) do početka Domovinskog rata bio je zaposlen u tadašnjem PIK-u Belje kao tehničar cestovnog prometa, posjedovao je vlastitu obiteljsku kuću gdje je živio s obitelji, suprugom Kristom i djecom Josipom i Sanjom. Nakon demobilizacije otvara prijevoznički obrt, a nakon Domovinskog rata i povratka iz progonstva, započinje obnovu i okrupnjavanje svojega gospodarstva s osnovnom djelatnosti ratarske proizvodnje, odnosno uzgoja žitarica; pšenice (meke i tvrde), ječma (stočnog i pivarskog), kukuruza (silažnog i merkantilnog) i soje. Pored poljoprivrede, obrt Pranjić promet obavlja i djelatnost transporta i trgovine, a danas pod jednim krovom žive tri generacije obitelji Pranjić.
Kao predsjednik udruge poljoprivrednika Baranjska brazda iz Novog Čeminca koja je okupljala poljoprivrednike s područja cijele Osječko-baranjske županije, Petar Pranjić radio je na promicanju i zaštiti prava i statusa poljoprivrednika i njihovih obitelji. Unazad nekoliko godina aktivni je član i sadašnji predsjednik Odbora za ratarstvo HPK, a kroz rad odbora upoznao se sa zakonskim regulativama i programima koji se odnose na poljoprivredu. Djelovanjem u HPK ponajviše želi osigurati da se čuje glas svakog poljoprivrednika kojeg zastupa.
- Poljoprivrednici širom Europe prosvjeduju zadnjih tjedana protiv političkih odluka kojima im se ukidaju potpore, a političarima i Europskoj komisiji poručuju: „Bez poljoprivrednika, bez hrane, bez budućnosti!“ Hrvatski poljoprivrednici dosad su samo promatrali, ali najavljuju se prosvjedi i kod nas. Kakvu poruku i kome će poslati domaći poljoprivrednici kad traktori u kolonama izađu na hrvatske prometnice i trgove?
–Ako dođe do dogovora svih poljoprivrednih komora članica Europske komisije i hrvatski će poljoprivrednici solidarno prosvjedovati uz kolege iz čitave EU. Ovih dana znat ćemo hoće li i na koji način, te kad će biti opći prosvjed poljoprivrednika i u Hrvatskoj. Poljoprivrednici u Hrvatskoj već su dugo vremena nezadovoljni i svoje nagomilane probleme prvenstveno ćemo uputiti svom ministarstvu (Ministarstvu poljoprivrede, op.ur.) na rješavanje, a potom Europskoj komisiji u Bruxellesu za zajedničke probleme koji nas tište na EU tržištu. To su prije svega zelene politike i preopširna administracija koju EU zahtijeva od proizvođača.
- Nakon rekordne post pandemijske žetve i zarade u 2022.g koju je velikim dijelom uzrokovao rat u Ukrajini, i poskupljenje cijena ratarskih kultura, prvo uljarica, a potom i svih drugih, u 2023.g. je bila potpuno suprotna priča. Pale su cijene i ratari su imali velike gubitke. Koliki je bio minus po hektaru, primjerice na pšenici?
–S obzirom na povijesno nikad lošiju žetvu u Republici Hrvatskoj u pogledu prinosa, kvalitete, troškova inputa i otkupne cijene možemo reći kako je hrvatski seljak u proizvodnoj sezoni 2022./2023. uložio otprilike 12.000,00 kuna ili 1.500,00 eura, imao prosječan prinos od 4 tone po hektaru i otkupnu cijenu od 150,00 eura. Nije teško izračunati kako je ostvario gubitak od oko 900,00 eura po hektaru.
–Nedavno je Državni zavod za statistiku objavio podatke o značajnom padu proizvodnje pšenice u 2023.g. Iako je u 2023.g. posijana na 170.000 ha, što je 12 000 ha više nego u 2022., prosječni prinos je bio svega 4,8 t/ha, u odnosu na 6t/ha u 2022.g. Ukupno je proizvedeno 813 tisuća tona, što je 14,2% manje nego godinu prije. I neke druge kulture bilježe pad (šećerna repa, uljana repica, ječam, zob…) Uz tržišne poremećaje, imali smo i vremenske nepogode, koje su dovele do pada prinosa.
- Imate li informacije s terena od drugih kolega ratara? Kakva je vaša procjena za ovogodišnju žetvu, nakon jesenske sjetve, za koji su mnogi koristili farmersko sjeme, a štede i na gnojivima, prihrani…?
–Evo znači efekta urušavanja proizvodnje i vrlo crnih prognoza za nadolazeću žetvu: nikad lošije stanje usjeva, napad voluharica i ostalih štetočina, rani razvoj bolesti zbog klimatskih promjena (globalnog zatopljenja) uz nedostatak financija za prihranu gnojivima i normalno odvijanje proizvodnje.
- Ministrica Marija Vučković prošlo ljeto izjavila je da poljoprivrednici, u ovom slučaju ratari, samostalno donose poslovne odluke, npr. sami odlučuju koju kulturu će proizvoditi i da se ne može očekivati da Ministarstvo poljoprivrede daje novce kao pomoć za njihove loše poslovne odluke. Je li to baš tako? Nakon svih ovih podataka, možete li reći imate li u Ministarstvu poljoprivrede javni servis, ruku pomoći i instituciju koja bi trebala biti na usluzi poljoprivrednicima i što bi po vašem mišljenju resorno ministarstvo trebalo učiniti kako bi olakšalo teško stanje u ratarstvu?
–U ovom pitanju vidim svu nemoć i neznanje resornog ministarstva da mudro i ekonomično posloži poljoprivrednu proizvodnju. Nemoguće je na tolikim površinama mijenjati kulture. Ne možemo mi u Slavoniji uzgajati masline i mandarine. To su apsurdi. Od države i ministarstva očekujemo uređenje tržišta i pravnu zaštitu. Ne može se dozvoliti jednom trgovačkom društvu diktiranje otkupne cijene žitarica u cijeloj zemlji i da se svi ostali otkupljivači povode tim cijenama. Ako je cijena pšenice na EU burzama 230 eur, zašto je kod nas 130 eura? Tko ubire tu razliku i osiromašuje hrvatskog seljaka? Zašto pravila nisu ista za sve u EU? Tu je vidljivo kartelsko udruživanje, a država sve to dozvoljava.
- Ratare se prošlo ljeto prozivalo da su sami krivi što nisu na vrijeme prodali pšenicu, i da su špekulirali i držali pšenicu očekujući još veće cijene, no Europska komisija dopustila je uvoz ukrajinskog žita, koje je dovelo do poremećaja tržišta, čije posljedice se još osjećaju?
–Jako cinično i ponižavajuće. Mi ratari nismo burzovni mešetari niti trgovci. Mi svoje zalihe moramo rasporediti kroz cijelu godinu radi obrtnog kapitala, podmirenja kredita i plaća, jer to nam je sav prihod u godini. To je kao da ja vas pitam što si niste kupili zalihu kruha kad je bio 3 kune, što kukate sad kad je 10 kuna? Sramotno i još bolnije je velikodušno otvoriti vrata ukrajinskom žitu i brašnu kroz bescarinski uvoz i time dugoročno ugroziti hrvatskog seljaka.
- Za razliku od nekih drugih profesija i sektora, ratari ne određuju sami cijenu svojih proizvoda, što se vidi iz pomoći mnogim članicama EU, koje su svojim ratarima nadoknadile posljedice tržišnih poremećaja. Odakle novci hrvatskim ratarima za proljetnu sjetvu i ostale troškove proizvodnje? Niste zadovoljni nedavno dobivenom potporom od 30-ak eura za prvih 30 hektara?
–To je sipanje soli na žive rane. Država pod hitno, a to je i jedan od naših zahtjeva, mora ubrizgati 300 eura za prvih 100 ha da bi poljoprivrednici uopće mogli obaviti proljetnu sjetvu. Ne zaboravimo kako je 30% gospodarstava ostalo u blokadi zbog prošle žetve. Ostale članice EU svojim su seljacima financirale 600 do 700 eura za prvih 200 ha.
- Godinama se govorilo da je ratarstvo jedini sektor u kojem smo samodostatni, pa čak ostvarujemo i značajan izvoz, da bi sad ratari postali problem, a proizvodnja pod upitnikom? Osim poremećaja na tržištu, ima li možda drugih, strukturalnih razloga i uzroka sadašnjih problema? Na što su ratari upozoravali ranije, a da ih se nije slušalo?
–Najveći problem i uzrok leži u našoj kući, našem ministarstvu poljoprivrede. Rekao bih krov je siguran, ali se temelji raspadaju i pitanje je trenutka kada će se i krov urušiti. Ponavljam, očekujemo pravnu zaštitu institucija glede otkupnih cijena, plasmana i ista pravila za sve. Također, ravnomjerniju raspodjelu EU fondova. Nemoguće je da 3-4 trgovačka društva povuku 95% sredstava neke mjere, a 5% ide ostatku Hrvatske.
- Kako dalje? Što donosi budućnost?
–Kako dalje? Bojim se kako dugoročno sami nećemo moći riješiti problem. To jedino može riješiti onaj tko je i zakuhao, a to je Europska komisija koja mora postaviti zakonske okvire proizvodnje i trgovanja. Da stvar bude gora, potpisuje se i veliki trgovinski sporazum sa zemljama latinske Amerike. Što će tek biti sada kada krene i uvoz GMO hrane, soje, kukuruza i svega ostalog. Mi smo i pored ove Ukrajine gotovi. Crni dani slijede.
