Različita područja na planeti imaju posebne značajke razdioba oborine vezane uz različite klimatske faktore. Tako sezona monsuna u Indiji traje od početka lipnja do rujna, a količina oborine koja u tom razdoblju padne je odlučujuća za uspješnost poljoprivredne sezone. Slično vrijedi i za porječje Nila u Africi, samo što je kišna sezona pomaknuta za jedan mjesec; od svibnja do kolovoza.
Kod nas je razdioba oborine pravilnija po godišnjim dobima, pogotovo u kontinentalnom dijelu. U njemu, klimatološki gledano, najviše oborine pada ljeti – klimatološki lipanj, srpanj i kolovoz, s maksimumom u lipnju. Na grafikonu 1. su prikazane srednja mjesečna količina oborine, kao i zabilježene maksimalne i minimalne vrijednosti za Križevce u razdoblju 1961.-1990.
Osim maksimuma u lipnju, primjetan je i sekundarni maksimum u studenom. U toplim mjesecima najviše oborine pada iz pljuskovitih oblaka vertikalnog razvoja, dok ujesen prevladavaju prostrane kišne mase. U pojedinim mjesecima ponekad padne četverostruko više i do deset puta manje oborine od dugogodišnjeg prosjeka. Na grafikonu 2. su prikazane odgovarajuće vrijednosti za Osijek.
Održavanje poljskog vodnog kapaciteta na dobroj razini
Na istočnom kontinentalnom dijelu RH godišnje padne oko 200 milimetara oborine manje nego u središnjem, a u pojedinim godinama, kao što je bilo ove godine, ljeti padne vrlo malo ili ništa. Sve to potvrđuje značaj dobro organiziranog i ekonomski isplativog sustava navodnjavanja za stabilnu poljoprivrednu proizvodnju, posebno kukuruza, za koji treba od 300 do više od 400 litara vode po kilogramu. Time bi se omogućilo održavanje poljskog vodnog kapaciteta na željenoj razini u duljem vremenskom razdoblju. U zimskim mjesecima pada najmanje oborine, ali ipak je snijeg izuzetno dobrodošao za zaštitu poljoprivrednih kultura. Svježe napadali snijeg ima u sebi velike količine zraka, pa tako 10 cm snijega otopljeno daje samo jedan cm vode pri -1 oC, a pri -8 oC je potrebno 20 cm snijega za 1 cm vode.
U primorskom dijelu Hrvatske mjesečna razdioba oborine izgleda značajno drugačije. Na Slici 3. su odgovarajuće vrijednosti za Dubrovnik. Najveća razlika je u ljetnim mjesecima kad stabilna anticiklona za posljedicu ima godišnji minimum oborine. Maksimum u studenom je povezan s mediteranskim ciklonama pri čemu kruženje vlažnog zraka uzrokuje višednevne kontinuirane oborine, a pojedine oblačne jezgre u kišnoj masi mogu dati velike količine oborine u kratkom vremenu.
Općenito, u primorskom dijelu godišnje padne više oborine nego u kontinentalnom. U slučaju Dubrovnika to je dvostruko veća količina od one u Osijeku i za trećinu veća od Križevaca. Vrijednosti oborine ovise i o mikrolokaciji meteorološke postaje, pa je uvijek poželjno imati podatke sa što više postaja u nekom području.
Razlozi poplava
Jesen je godišnje doba u kojem kišne epizode uobičajeno mogu prouzročiti poplave većeg ili manjeg intenziteta. Kako ova godina po mnogim elementima „rani“ u odnosu na višegodišnji prosjek, važno je bilo na vrijeme obaviti jesensku sjetvu pri čemu su uvjeti bili najpovoljniji sredinom listopada. Nakon ljetnih suša tlo je ranojesenskim kišnim epizodama dobilo dovoljno vlage za uspješnu sjetvu, a tlo nije premekano za mehanizaciju u polju.
Postoji niz razloga zbog čega su poplave učestalije u novije vrijeme. Ovdje treba razlikovati bujične urbane poplave od poplava uzrokovanih dugotrajnom ciklonalnom aktivnošću. Naime, urbanizaciju prostora najčešće ne prate odgovarajuće promjene sustava odvodnje budući da se pri potonjem radi o velikim i dugotrajnim infrastrukturnim zahvatima. Zbog toga i manje količine oborina uzrokuju poplave. U ruralnim i mješovitim područjima osnovni problem je dvojak. S jedne strane nedostaju odgovarajući zaštitni nasipi i retencijska područja, a s druge se postojeći vodotokovi dovoljno ili uopće ne uređuju. Nedostatak nasipa se u kritičnim situacijama i dalje rješava palijativnim rješenjima poput postavljanja vreća s pijeskom.
Posljednjih desetljeća postoji tendencija što manjih čovjekovih intervencija u prirodne tokove. Na žalost, takva praksa se može izvrći u svoju suprotnost, kao što je bio primjer s desetogodišnjom zabranom eksploatacije pijeska i šljunka iz riječnih korita. Osim što su rijeke postajale sve manje plovne, njihova korita su postajala sve plića i time povećala mogućnost poplavljivanja. Velika prirodna dnevna, mjesečna i godišnja promjenjivost oborine nalaže razumne intervencije u prirodne tokove predviđene za ekstremne situacije.
Ljudska civilizacija je činjenica koja se ne može zanemariti pri odlučivanju o intervencijama u okolišu. Posljednjih nekoliko desetljeća dozvolili smo da emocije, umjesto razuma i znanja, upravljaju nekim našim postupcima, što se zna zloupotrijebiti u pretjerane kvaziekološke svrhe. S druge strane, pojedine dozvole za eksploataciju, primjerice pijeska i šljunka, koji put se shvate kao odobrenje za devastaciju prirode. Potrebno je naći razumnu mjeru koja se jedino može osigurati preciznom i kontinuiranom kontrolom stvarnosti na terenu.
