Kad pričamo o poljoprivredi i cijenama roba, moramo znati da u većini slučajeva govorimo o burzovnim robama. Čim je to slučaj, onda znamo i da se cijene tih roba kreću u nekim ciklusima, da često na kretanje cijene utječu faktori koji nadilaze lokalno tržište i ne rijetko imaju veze s globalnim kretanjima. Zadnjih nekoliko godina imamo priliku tome izravno svjedočiti, jer smo u relativno kratkom vremenskom razdoblju prošli kroz faze koje u normalnim okolnostima traju i po cijelo desetljeće. Tako smo imali veliku volatilnost cijena, strahovit rast cijene i rizik neozvjesnosti, ali i jednako brz pad cijena i vraćanje u tzv. ravnotežu. Logično je pitanje gdje smo sad i što će se događati?
Ako gledamo ratarske kulture, trgovačkim riječnikom rečeno, nalazimo se u dominantno bearish (medvjeđem) trendu koji je započeo prije više od godinu dana i još uvijek traje. Ovaj trend je sad već spustio cijene roba na opasno niske razine, iz perspektive proizvođača. Gledajući čiste brojke, cijene pojedinih roba su na razinama od prije korone ili niže. Problem je samo taj što su troškovi proizvodnje danas 30-ak posto veći nego u vrijeme prije korone.
Negativna kretanja cijena podižu bijes ratara
Globalno, na cijene žitarica i uljarica i dalje utječu prisutni eksterni faktori, od ratova, preko makroekonomskih pritisaka i monetarnih politika centralnih banka, pa do kretanja dolara i financijskih tržišta. Svaki od njih u svojoj mjeri. Zbog napada pobunjenika na brodove u Crvenom moru, crnomorska roba ima smanjen tok prema Aziji, pa je svoj fokus preusmjerila na mediteransko tržište. To pak lokalno utječe na značajno povećanje ponude, koje u ovim trenucima višestruko nadmašuje potražnju, pa ne čudi da kao posljedica padaju cijene sirovina (pšenice, kukuruza, soje i ostalog) za industrijske potrošače. U Europi, u mnogim zemljama i dalje traju prosvjedi poljoprivrednika i nema nekih naznaka skorog rješenja problema. Vjerojatno ovakva negativna kretanja cijena na burzama samo dodatno podižu bijes i ogorčenje europskih ratara.
Na burzama, cijene pšenice na MATIF-u probile su simboličnu granicu od 200 €/t, dok cijene kukuruza plešu oko razine od 170 €/t. To značu da je cijena pšenice na MATIF-u pala za 30 €/t od početka godine, odnosno čak 78 €/t u odnosu na cijenu od prije godinu dana. Jednako depresivno je i kod kukuruza, gdje je cijena pala 29 €/t od početka godine, odnosno nezamislivih 99 €/t u odnosu na cijenu od prije godinu dana. Silazni trenda pred kraj mjeseca je dijelom izgubio zamah, ali ima premalo novih čimbenika da bi se vidjelo da tržište značajno mijenja smjer. Glavna točka pritiska je nedostatak konkurentnosti između roba europskih porijekla i njihovih crnomorskih pandana. S obzirom na razine zaliha koje su još uvijek dostupne u Europi (na najvišoj razini od 2019.), Ukrajini i Rusiji, utrka za tržištima je u tijeku, što vjerojatno neće pomoći cijenama, budući da će i najmanji porast dovesti do novih velikih prodaja.
Generalno, fondovi su nastavili prodavati agri robe te su postavili novu rekordnu razinu short pozicije na kukuruzu. Stoga ne čudi da su cijene kukuruza na CBOT-u pale na najniže razine u zadnje tri godine. Trenutne terminske cijene kukuruza na CBOT-u na kraju mjeseca kreću se ispod razine od 4,3 $/bu (premda su u jednom trenutku bile još i niže!), što je pad više od 10 posto od početka ove godine, odnosno gotovo 30 posto u odnosu na cijenu koja je bila prije godinu dana.
Burzovni mešetari špekuliraju s daljnjim padom cijena
Cijene fizičke robe na našem tržištu prate ove trendove, tako da je danas cijena kukuruza oko ili čak ispod 150 €/t, a ni pšenice nije nešto veća. A još prošle žetve otkupne cijene kukuruza bile su iznad 300 €/t.
Takva ponašanje fondova (stvaranje rekordno velike short pozicije), odnosno fond menadžera koji njima upravljaju, sugerira da se oni klade da će cijene roba poput kukuruza, pšenice i soje nastaviti padati. Zašto je ovo važno? U nekom trenutku, mogli bismo vidjeti okidač, poput značajnije potražnje ili lošeg vremena zbog kojeg bi urod mogao biti (značajnije) manji od očekivanog, koji uzrokuje da svi ti špekulanti pokriju svoje short pozicije u kratkom vremenskom razdoblju; tzv short squeeze ili short covering.
Posljednji put smo vidjeli tako veliku short poziciju u travnju 2019., neposredno prije nego što je tržište pogodila jedna od najkišovitijih zabilježenih sjetvenih sezona. U svibnju te godine su cijene naglo rasle i trgovci su pokrili sve short pozicije u tom mjesecu, uz ne male gubitke. Ako se to ponovi ove godine, to bi moglo značajno utjecati na rast cijena roba na burzama. Pa iako smo možda samo jednu negativnu vijest udaljeni od toga, moguće je da to toga uopće ne dođe, odnosno da se ne pojavi okidač zbog kojeg će špekulanti u kratkom roku zatvarati svoje short pozicije.
Pitanje za milijun eura: jesmo li dosegli dno s ovim razinama cijena ili fondovi i špekulanti misle da ima još prostora za pad cijene?
Što je s cijenama stočne hrane i mesa?
Zanimljivo je pogledati što se događa s ostalim robama. Primjerice, cijene stočne hrane prate ovaj trend koji se događa s ratarskim kulturama, ali uz određeni vremenski pomak. To i ne čudi previše, budući da najveći udio u cijeni stočne hrane imaju cijene makrosirovina poput pšenice, kukuruza ili ječma. Zbog pada cijena ulaznih sirovina, tvornice stočne hrane imaju prostora da se na tržištu agresivnije bore za svoje tržišne udjele.
No, još je interesantnije pogledati cijene stoke. Za razliku od ratarskih kultura, cijene prasadi, svinja i junadi imaju obrnuti trend u zadnjih nekoliko tjedana. S jedne strane, ulazni troškovi imaju trend pada, a prodajne cijene imaju trend rasta i puno optimističniji potencijal za razdoblje pred nama. Cijene prasadi su porasle i opet su iznad 80 € za prase od 25 kg. Cijena svinje na bazi žive vage je također odskočila od svoje razine od 2 €/kg na koju je pala u siječnju i ona je trenutno 2,15 €/kg žive vage, odnosno 1,68 €/kg, ako govorimo o toploj polovici.
Isto je i sa junadi. To znači da je danas, u ovom trenutku, iz perspektive profitabilnosti poslovanja najbolje biti stočar. I neka je tako. Za trud koji stočari svakodnevno ulažu u stvaranje dodatne vrijednosti u poljoprivredi, okolnosti na tržištu trebaju se ponekad okrenuti i u njihovu korist. Kamo sreće da je tako češće. Stoga neka zasluženo uživaju u ovom trenutku i “pet minuta slave”, dok se okolnosti ponovno ne promijene.
