Berba kukuruza roda 2024. je u tijeku, a u pojedinim krajevima na istoku Hrvatske je i završila. Pričekat ćemo službene brojke i Državni zavod za statistiku da odradi svoje i objavi tek nekad sljedeće godine te rezultate i toliko čekane i važne brojeve. Do tada možemo samo špekulirati s procjenama i reći da će to biti jedna, po prinosima u najboljem slučaju prosječna godina za naše proizvođače. Cijena je takva kakva trenutno je, mogla je biti i niža. Po čemu će se onda pamtiti ova godina, ako ne po prinosu? Kako sada stvari stoje, izgleda da će se 2024. pamtiti po suši i po mikotoksinima, konkretnije aflatoksinu!
Zbog vremenskih prilika kakve su bile, toplinski valovi i visoke dnevne temperature bez oborina, uz određena područja pogođena tučom, stvorili su se savršeni uvjeti za razvoj toksina na kukuruzu.
Što su uopće aflatoksini?
Aflatoksini su prirodni mikotoksini koje proizvode mnoge vrste gljiva. Aflatoksini se stvaraju na polju i tokom skladištenja, a najčešće ih nalazimo kod kukuruza. Zašto su toksini problem? Ako životinje jedu stočnu hranu zaraženu aflatoksinima, tragovi aflatoksina se mogu naći u proizvodima koje dobivamo od tih istih životinja, od mlijeka i mliječnih proizvoda, preko jaja do mesa. A konzumacija takve hrane može biti opasna po ljudsko zdravlje. Dakle, aflatoksini se smatraju otrovnim. Njihova visoka razina u hrani može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme za stoku, ali i za ljude. Za životinje, konzumiranje kontaminiranog kukuruza može uzrokovati štetne učinke na tjelesnu strukturu i ograničiti proizvodnju mlijeka. Od svih aflatoksina najčešće se po važnosti izdvaja aflatoksin B1 jer je on najtoksičniji.
Ono što je loše, jest činjenica da ne postoji nikakva jedinstvena metoda da bi uklonili mikotoksine. Postojeće metode poskupljuju proizvodnju hrane i krmiva te je s obzirom na takvu situaciju, najbolja prevencija od nastanka mikotoksina. Ono što je nadalje negativno, neadekvatno i loše skladištenje takvog kukruza protekom vremena samo pogoršava stvari. Razina aflatkosina u kukuruzu se protekom vremena povećava. Drugim riječima, ako se zaraženi kukuruz ne osuši na potrebnu vlagu, već ostavi u silosu s povećanom vlagom, za očekivati je da će na proljeće takav kukuruz imati višestruko veću vrijednost toksina nego što je to bio slučaj u trenutku berbe.
Utjecaj na cijenu
Nije ovo prva godina gdje se susrećemo s problemom toksina u kukuruzu. Pije dvije godine je također taj problem bio prisutan, kada je kukuruz na istoku Hrvatske gotovo sav bio kontaminiran. Prošle godine je problem toksina postojao, ali u znatno manjoj mjeri. I ranijih godina smo isto imali problema s toksinima. Primjerice 2013. je taj problem bio dosta izražen. Ove godine Hrvatska nije izoliran slučaj. I zemlje iz okruženja imaju isti problem – Mađarska, Srbija i Rumunjska, možda čak i u većoj mjeri nego mi. Kada govorimo o Europskoj Uniji, po trenutno važećoj regulativi gornja granica kada su aflatkosini u kukuruzu u pitanju je 20 ppb-a (parts per billion).
Zašto je ovo problem?
Problema je nekoliko. Prvi je problem zdravstvena ispravnost takvog kukuruza. Drugi problem je njegova cijena. Cijena koja danas egzistira za kukuruz je zapravo cijena za kukuruz s razinom aflatoksina max 5 ppb. To se smatra standardnom kvalitetom kukuruza kojom se trguje na ovim prostorima. Naravno i logično je da bi kukuruz koji ima veću razinu aflatoksina trebao imati negativnu premiju, odnosno nižu cijenu. Tako bi danas trebalo na tržištu postojati nekoliko razina cijena kukuruza. Primjerice cijena za kukuruz max 5 afla, zatim max 10 afla, pa max 20 afla i na kraju afla >20.
Zašto tako? Zato što postoje takve cijene na našem destinacijskom tržištu. Primjerice, danas u Italiji postoji tržište za različite kvalitete kukuruza, prvenstveno ovisno o kvaliteti, odnosno razini aflatoksina. Ovo je nešto što će naše tržište i naši proizvođači morati prihvatiti kao realnost ovogodišnjeg roda kukuruza. Još jedan udarac za njih, ali nažalost to je rizik posla kojim se bave i to je taj rizik tzv. proizvodnje na otvorenom.
Proizvođači moraju razumijeti da imaju problem kvalitete i da to nije neki hir trgovaca koji ih žele prevariti ili obezvrijediti njihovu robu, već je to izazov s kojim se svi u lancu dobave trenutno suočavaju. Nitko sretniji ne bi bio kada tog problema s aflatoksinom ne bi bilo.
Koji je najgori scenarij koji nam se može dogoditi?
Primjerice, zadnje dvije godine u Srbiji je problem aflatoksina bio mnogo izraženiji nego kod nas. Zbog toga su imali velikih izazova prilikom izvoza svoje robe na destinacijska tržišta, a ukupan volumen njihovog izvoza je podosta smanjen, kao što je pala i cijena odnosno vrijednost kukuruza kojeg su izvozili jer naprosto nije bilo dovoljno kupaca za takvu kvalitetu robe. Nadam se da nećemo imati takvih problema ove godine i da postotak zaraženog kukuruza u Hrvatskoj neće biti toliki da ograniči značajno izvoz.
U Mađarskoj su primjerice izvoznici morali napraviti wash-out za mnoge ranije sklopljene terminske ugovore jer jednostavno ne mogu osigurati potrebnu kvalitetu kukuruza za izvoz. Sve u svemu, ponavlja se izreka da niti jedna godina u svijetu burzovnih roba nije ista i da je svaka godina priča za sebe, a ova bi mogla biti poprilično izazovna za sve. Tko preživi, pričat će.
