Je li došlo do udruživanja prerađivača u kartel? Prema nekim procjenama u Hrvatsku dnevno ulazi stotinjak šlepera ukrajinskog brašna. Hrvatski ratari muku muče sa zalihama uoči ovogodišnje žetve.
S obzirom na trenutačnu cijenu od 175 eura po toni, i po stanju pšenice na njivama, ratari neće pokriti ni 60 posto ulaznih troškova. Rekordno nisku cijenu prouzročio je prekomjeran uvoz žita i brašna iz Ukrajine i nelojalna konkurencija, a spas iz te situacije ratari vide jedino u odgovarajućim kompenzacijskim mjerama. Ne dođe li do toga, prijete i zaoravanjem žita.
-Ne možemo se hrvati s jeftinom, ukrajinskom proizvodnjom. Kažu «samo ukradeno je jeftinije» a čini se da i takve robe ima. Ako novu žetvu dočekamo s tako niskim cijenama od oko 170 eura po toni, bit ćemo pokošeni, nećemo se urušavati kao stočari. Ono što tražimo je da se ispoštuju sve zakonske regulative i kontrola takvih roba koje dolaze na naše tržište. Tražimo da nas država zaštiti.
–Naš je sustav na žalost trom i umjesto da funkcionira odmah, očekuje da mi dokazujemo kako je riječ o nelegalnoj radnji. Valjda institucije postoje da bi otkrivale takve kriminalne radnje. U Hrvatsku dnevno prema našoj procjeni ulazi stotinjak šlepera brašna, ne toliko žita, koje se razvozi po pekarama i trgovačkim centrima i ugrožava našu proizvodnju, rekao je predsjednik Odbora za ratarstvo Hrvatske poljoprivredne komore Petar Pranjić na sastanku predstavnika poljoprivrednih proizvođača s predsjednicom saborskog odbora za poljoprivredu Marijanom Petir početkom svibnja u baranjskom mjestu Čeminac, dodajući kako sve navedeno mogu potkrijepiti dokumentima.
Petir podržala inicijativu poljoprivrednih proizvođača
Predsjednica saborskog odbora za poljoprivredu Marijana Petir podržala je inicijativu poljoprivrednih proizvođača te podsjetila kako su još prošle godine nakon žetve ratari posumnjali u udruživanje prerađivača u kartel.
–Kako Odbor nema instrumente za utvrđivanje istinitosti takvih navoda, zatražili smo postupanje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja koja je pristupila izvidima i zatražila podatke. Voljeli bismo da ocjenu je li bilo riječi o udruživanju u kartele i nezakonitom postupanju, dobijemo prije ovogodišnje žetve. Imamo naznake da Agencija po tom pitanju poduzima sve mjere. Na državi je pak da uputi sve inspekcijske službe na teren i utvrdi jesu li navedene radnje legalne, kad je riječ i o ukrajinskoj pšenici i o ukrajinskom brašnu.
–Ono što nadležni ministri moraju učiniti na vijeću jest utvrditi provoze li se ukrajinska pšenica i drugi poljoprivredni proizvodi samo tranzitno kroz europske zemlje ili je u pitanju nešto drugo. One države koje varaju i ne postupaju u skladu sa zakonom treba sankcionirati i Europska unija mora uvesti kompenzacijske mjere zbog šteta koje trpe poljoprivrednici ugroženi ovako nelojalnom konkurencijom, naglasila je Petir.
Ne piše nam se dobro!
Da su ratari pred propašću ističe i Mato Brlošić iz Hrvatske poljoprivredne komore.
–Da nije bilo prekomjernog uvoza ukrajinske pšenice vjerojatno bi cijena pšenice danas bila 230 do 250 eura, što bi značilo za poljoprivrednike pokrivanje troškova i nešto malo zarade, a na jesen bi ponovno posijali pšenicu, kazao je Brlošić.
Napomenuo je kako je to propust prvo Europske komisije koja je dozvolila provoz, ali je prešutno i dozvolila da ta roba ostaje na europskom teritoriju, završava u mlinovima i da se onda širi po cijeloj Europi, što je uzrokovalo visoke cijene domaće proizvodnje.
–Imamo točne deklaracije po kojima je na našem tržištu završilo brašno, to smo dostavili Ministarstvu poljoprivrede kako bi poduzelo nešto po tom pitanju. Kad je o žitu riječ, njega nema toliko na našem tržištu, ali smo svejedno indirektno pogođeni jer je to žito završilo u Italiji, koja više ne kupuje naše žito već ukrajinsko po znatno nižim cijenama, kaže Brlošić.
Zabrana dolazi prekasno
Olakšanje hrvatskim ratarima nije donijela ni odluka Europske komisije kojom se privremeno, do 5. lipnja, zabranjuje uvoz pšenice, kukuruza, uljane repice i suncokreta iz Ukrajine jer stiže prekasno i odnosi se tek na pet zemalja članica EU-a, Bugarske, Mađarske, Poljske, Rumunjske i Slovačke, preko kojih će ti proizvodi i dalje biti u slobodnom prometu i ići u izvoz.
–Ogorčeni smo postupanjem «zapada» na ukrajinskom tržištu, koje «u šaci» drže strane kompanije i korporacije. Tu se radi o njihovom spašavanju, ne Ukrajine, a Europska unija im je digla rampe. Prvo je potpisala sporazum da ta roba ide u tranzitu u treće zemlje, a na kraju ta roba završava na našem tržištu. Bez kontrole, bez ikakvih nadzora, sumnjive kvalitete.
–Mi time nemamo mogućnost plasmana naših roba. Nama su silosi puni prošlogodišnje žetve, pšenice, soje, suncokreta, svih proizvoda. Opasnost postoji da se te niske cijene prenesu na ovogodišnju žetvu, a to je ravno propasti. Odgovorno tvrdim kako postoji mogućnost zaoravanja žita. Jer dogodit će se da će doći seljak na vrata otkupljivača, a ovaj će ga odbiti jer je pun ili će mu ponuditi minoran iznos, upozorio je Pranjić.
U Hrvatskoj ne postoji burza žitarica, gdje bi ratari mogli ponuditi svoje proizvode po europskim cijenama u okruženju. Tako cijene otkupa «kroji» nekoliko trgovačkih društava.
–Ratari su trgovcima prinuđeni proizvode prodavati po njihovim ponuđenim cijenama. Mi smo prošle godine ušli u žetvu sa samo dvije kune dok je Mađarska imala otkupnu cijenu pšenice 2,70, pa čak i Srbija 2,60 kune. Sklanjali smo pšenicu upravo i iz tih razloga, da sačekamo barem neku normalnu cijenu. Dogodilo se još veće zlo jer se cijena urušila. Za novu godinu se tržilo s 320 do 340 eura, evo je sada na 175 i nitko je neće. Nema potražnje, silosi «pucaju po šavovima». Opasnost postoji da nećemo imati kuda s novom robom i kome prodati, kaže predstavnik OPG-ova koji obrađuju 650 tisuća hektara zemljišta.
Ističe kako nisu samo u pitanju poljoprivredni proizvođači već i potrošači. prekomjerno uvezena pšenica i brašno upitne su kvalitete, dok hrvatski ratari plasiraju zdravu hranu «na stol».
–Ti uvezeni proizvodi «špricani» su ‘ko zna čim. Nama su nametnuti propisi EU gdje ne smijemo koristiti preparate, a oni čega se dohvate, s tim tretiraju, ne ulažu kao mi. Njihova zemlja je zagađena još i ratnim djelovanjem. Moramo biti svjesni da će posljedice trpiti naši ljudi, naše zdravstvo, a da će se one osjetiti za nekoliko godina, kad bude kasno, upozorava Pranjić.
Nedovoljan iznos obeštećenja
Iako iz Europske Komisije najavljuju obeštećenja, hrvatski poljoprivredni proizvođači nisu time zadovoljni. Jedan od razloga je nedovoljan iznos od 100 milijuna eura kojim se nikako neće moći pokriti gubitci svih europskih ratara, a drugi što se i dalje ne donose regulative kojima bi se takvoj nepoštenoj trgovini stalo na kraj i konačno zaštitilo hrvatsko tržište.
–Mi smo jesenas ušli u sjetvu gdje je urea bila 12 kuna, ostala gnojiva oko 10, nikad skupljom sjetvom nismo poslovali. Ulaganja po hektaru su nekih 12 do 13 tisuća kuna. Po ovim cijenama u žetvi ćemo skinuti s hektara oko 5 do 6 tisuća kuna, totalni gubitak. Zato kažem da postoji bojazan zaoravanja, ističe predsjednik Odbora za ratarstvo HPK. Dodaje i kako su cijene repromaterijala, gnojiva i drugih imputa trebale biti limitirane od strane Vlade RH kao što je to bilo za neke proizvode.
–Mi smo prvi «od polja do stola», a u biti smo zadnji u nizu, svi ti trgovci u krugu su zaradili, kaže Pranjić.
Politika milodara i krparenja
Zbog svih tih problema i gubitaka koje generira poljoprivredni sektor, ratari su se obratili i resornoj ministrici.
–Nismo išli na sastanak da tražimo pripomoć i da se svakog prvog u mjesecu «držimo ministrici za suknju», već da se iznađu trajna rješenja. Nećemo na kraju godine moliti za reprogram kredita, da nas banke ne potrgaju za obveze, strojeve, za zakup. Ni to nije rješenje. Ne želimo takvu poljoprivrednu politiku, milodara, krparenja, kao što se radi sa stočarstvom. Postoje konkretna rješenja. Najveći problem imamo s državnim sustavima kao što je HEP, Hrvatske vode.
–Dajte nam pristup tim vodama pa da navodnjavamo i proizvodimo 30 posto više, dajte nam solare. Svi mi imamo garaže za kombajne, objekte legalizirane sa statikom, svim dozvolama, a HEP nam pravi problem pristupa mreži. EU traži zelenu energiju, uklonite nam te barijere. Neka nam to bude pripomoć, a ne da kad donesemo potvrdu da «trebamo potvrdu da imamo sve potvrde». Mi imamo kapacitete, ali neiskorištene i svi trpimo, ističe Pranjić.
Na upit zašto ratari nisu prodali pšenicu odmah nakon žetve kada je njezina cijena bila dvostruko veća, odgovorio je Pranjić protupitanjem.
–Sad bih ja vas pitao zašto vi sebi niste kupili kruha kad je koštao dvije kune i stvorili si zalihu? Normalno je da svaki dobar gazda uskladišti pšenicu zbog specifičnosti poslovanja, sporog dotoka kapitala u poljoprivredi. Morate si rasporediti rizike. Ostavili smo zalihe da ih prodamo u zimu i servisirali svoje obveze – kredite, plaće i poreze. Mi nismo špekulanti. Predstavljamo 60 – 70 tisuća obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, objasnio je.
Jedno od rješenja je i jačanje mlinsko-pekarske industrije, jer se 65% žitarica izvozi, a samo 35% prerađuje u RH. Posljedica je uvoz brašna, tjestenine i smrznutih pekarskih proizvoda, stoga je nužno poticati preradu.
