Dobro izabrana sorta i kvalitetno sortno sjeme, uvjeti su visokog prinosa. Prinos je složeno svojstvo, ali obično i najvažniji uzgojni cilj svake poljoprivredne kulture. Željeni, povećani prinos, ali i stabilnost prinosa, usko su povezani s drugim ciljevima oplemenjivanja, poput otpornosti na bolesti ili na stresne uvjete proizvodnje. U suvremenoj poljoprivrednoj proizvodnji pravilan izbor sorte ima izuzetno važno značenje jer je najsigurniji i ekonomski najkorisniji faktor brzog povećanja prinosa i kvalitete. Dobra priprema tla, kvalitetna i precizna mehanizacija od velike su važnosti kako bi se sjetva što uspješnije obavila.

Sorta mora biti visokorodna

Visokorodna sorta je najvažnija agroinovacija jer se njenim širenjem najbrže i najlakše uvode i sva ostala poboljšanja agrotehnike. Sorta (od latinskog sortitus = izabran na sreću) skupina je kulturnih biljaka iste vrste, stvorenih oplemenjivanjem, istoga ili različitih genotipova, s određenim genetskim, morfološkim, fiziološkim i proizvodnim svojstvima. Karakterizira je uniformnost, stabilnost, različitost i prilagodljivost, po čemu se razlikuje od sličnih jedinki iste vrste, a ima određenu ekonomsku vrijednost u poljoprivrednoj proizvodnji. Svaka sorta ima najmanje jedno karakteristično svojstvo po kojem se razlikuje od drugih sorata, a kao cjelina ostaje nepromijenjena nakon umnažanja. Sorta se vrednuje na osnovi agronomskih i botaničkih svojstava. Međutim, koliko god priznavanje sorti na osnovu pokusa znači izbor najboljih sorti, prava provjera njihove vrijednosti dolazi tek s ulaskom u široku proizvodnju.Prema načinu nastajanja razlikujemo: linijske sorte (pšenica, ječam, soja), klonske sorte (krumpir) i hibridne sorte (kukuruz, suncokret, šećerna repa i dr.). Sjeme hibrida dobiva se kontroliranim oprašivanjem – križanjem izabranih roditeljskih čistih linija. Ono daje samo u prvoj sjetvi (F1 generacija) povećani prinos i vrlo ujednačeni usjev bujnog porasta. Za visoke prinose mora se uzimati samo hibridno sjeme prve generacije. Maksimalno stanje heterozigotnosti koje posjeduju hibridi daje im veliku adaptabilnost i plastičnost u različitim uvjetima uzgoja. Danas se hibridi koriste kod mnogih stranooplodnih vrsta kao što su: kukuruz, suncokret, šećerna repa, uljana repica i dr.

Izbor odgovarajuće sorte (hibrida) kod jarih ratarskih kultura

Jari ječam Traveler tvrtke Axereal Croatia

Jari ječam: U Hrvatskoj, ječam se najviše koristi u hranidbi stoke, zatim u industriji slada, a manji dio i u ljudskoj prehrani. Sukladno tome, temeljni cilj kod izbora sorte je visok i stabilan prinos i namjenska kvaliteta. Kod stočnog ječma treba birati sorte krupnog zrna s većim sadržajem bjelančevina (više od 12 %), boljom probavljivosti, s većim sadržajem vitamina i minerala. Sorte namijenjene za proizvodnju slada moraju imati manji sadržaj bjelančevina u zrnu, veći sadržaj škroba (više od 60 %), zdravo, krupno i ujednačeno zrno, hektolitarske mase veće od 65 kg, visoke klijavosti i energije klijanja. Pored toga, sorte trebaju imati nisku i čvrstu stabljiku otpornu na polijeganje, otpornost na rasprostranjene bolesti ječma i tolerantnost na ostale stresne uvjete u proizvodnji. Za sjetvu treba koristiti dorađeno sjeme tretirano fungicidima.

Zob (Avena sativa)

Jara zob: Za zob je najvažnije da izabrana sorta uz visok potencijal rodnosti ima što bolja hranidbena svojstva. Pored toga treba birati sorte otporne na polijeganje, otporne na bolesti i štetnike te tolerantne na nepovoljne ekološke uvjete. Za uspješnu proizvodnju zobi od izuzetne je važnosti sjetva dorađenog sjemena jer je velika razlika u veličini zrna u klasiću. Krupnija zrna daju bolje razvijene biljke i optimalan sklop što je preduvjet za bolju kontrolu korova i visoki prinos.

Neki hibridi kukuruza iz Bc Instituta

Kukuruz: Među najvažnijim svojstvima za izbor hibrida kukuruza su visok i stabilan prinos, dobra hranidbena kvaliteta, ranija zrioba i lako otpuštanje vlage u zriobi te otpornost na biotske stresove. Na tržištu se nalazi veliki broj hibrida kukuruza različite dužine vegetacije. Kod nas su hibridi kukuruza podijeljeni u sedam FAO vegetacijskih skupina (FAO 100 do FAO 700) pri čemu hibridi skupine FAO 100 imaju najkraću, a hibridi FAO 700 najdužu vegetaciju. S povećanjem dužine vegetacije povećava se i rodnost hibrida. Međutim, ne mogu se u svim dijelovima Hrvatske sijati hibridi svih vegetacijskih skupina. Idući od zapada prema istoku mogu se sijati hibridi duže vegetacije. Ako se u zapadnom dijelu siju hibridi kukuruza duže vegetacije, može nastati problem s dozrijevanjem i berbom kukuruza, odnosno povećavaju se troškovi sušenja zrna prije skladištenja.

Kod izbora hibrida kukuruza treba voditi računa i o narednom usjevu, odnosno ako se iza kukuruza sije pšenica, treba sijati hibride kraće vegetacije da se berba kukuruza obavi na vrijeme i da ima dovoljno vremena za pripremu tla za sjetvu ozime pšenice. Hibridi FAO skupina 100 i 200 mogu se u našem glavnom proizvodnom području sijati kao postrni ili naknadni usjevi. Za proizvodnju suhog zrna u istočnoj Slavoniji mogu se sijati hibridi vegetacijske skupine FAO 500 i 600, dok se prema zapadu siju hibridi kraće vegetacije. Hibridi FAO 700 namijenjeni su za proizvodnju silaže.

Krumpir

Krumpir: Izbor sorte za ljudsku prehranu (stolni krumpir) diktiraju navike potrošača (npr. bijela ili žuta boja mesa gomolja) i način trženja, a tek onda rodnost. Poželjno je da se rani („mladi“) krumpir ne raskuhava i da ima naglašen i prepoznatljiv okus „mladog“ krumpira. Kod srednje kasnih sorti poželjan je neutralan okus jer se uglavnom jedu kao prilog jelima koja imaju naglašen svoj okus. Prema namjeni, odnosno kulinarskom tipu, stolne sorte se općenito dijele na: tip A, tip B, tip C, tip D i međutipove. Za proizvođače krumpira je važno da svake godine sade certificirano sjeme, jer na taj način ostvaruju veći prinos. Sorte bi trebale biti otporne na bolesti i štetnike (npr. na cistolike nematode), a gomolji pravilnog oblika i plitkih okaca, glatke kožice. U interesu je naše osobne potrošnje, kao i raznolikosti i originalnosti turističke gastronomske ponude, da očuvamo razboritu raznolikost sorti.

Šećerna repa

Šećerna repa: U proizvodnji šećerne repe izbor sorte uvijek polazi od želje proizvođača da postigne visok prinos korijena i zahtjeva od prerađivača da proizveden korijen sadrži što više šećera, uz nisku prisutnost melasotvornih tvari (kalij, natrij i štetni dušik). Svakako treba voditi računa da izabrana sorta posjeduje otpornost prema najznačajnijim bolestima (Cercospora beticola Sacc., Rhizomania, Rhizoctonia solani Kuhn.) i štetnicima (Heterodera schachtii Schmidt) kao i druga poželjna svojstva kao što su: pravilan oblik korijena sa slabo izraženim uzdužnim brazdicama i niskom glavom, otpornost na proraslice i sušu, brz porast lisne mase poslije nicanja i dr. Tome se može dodati i otpornost na herbicide.

Izvrsna sorta soje ES Pallador tvrtke Axereal Croatia

Soja: U Hrvatskoj se mogu uzgajati sorte vegetacijskih skupina 000, 00, 0 i I. Postoje još i prijelazne grupe 00-0 i 0-I. Izbor vegetacijske skupine ovisi o području gdje će se soja uzgajati. U istočnim dijelovima Hrvatske mogu se uzgajati sorte soje najduže vegetacije, a prema zapadu se uzgajaju sorte kraće vegetacije. Važno je pravilno izabrati sortu s obzirom na dužinu vegetacije da bi nakon žetve soje ostalo dovoljno vremena za pripremu tla za sjetvu ozimih žitarica koje se obično siju nakon soje. Sorte skupine 000 imaju najkraću vegetaciju, a siju se kao postrni usjev. Kod izbora sorata, uz visoku rodnost, treba obratiti pažnju i na čvrstoću stabljike, otpornost na pucanje mahuna, tolerantnost na bolesti i sušu. Kod soje je važan i sadržaj ulja i bjelančevina u sjemenu. U novije vrijeme pojavile su se sorte s nižim sadržajem tripsin inhibitora. Za sjetvu treba koristiti sjeme proizvedeno prethodne godine, visoke čistoće i klijavosti jer to omogućava postizanje optimalnog sklopa što je preduvjet za postizanje visokog prinosa.

Suncokret

Suncokret: Izbor hibrida ovisi o cilju proizvodnje (ulje, stočna hrana). Uljni tipovi suncokreta razlikuju se po sastavu ulja: linolni i visoko-oleinski tip. Prije izbora hibrida treba upoznati njegove proizvodne karakteristike (rezultati pokusa). Za svako proizvodno područje treba odabrati odgovarajući hibrid određene dužine vegetacije, visokog potencijala rodnosti, visokog udjela ulja u sjemenu, visoke otpornosti na najvažnije bolesti, sušu, tolerantnosti na određene herbicide itd. Budući je otkup suncokreta standardiziran na sadržaj ulja, postotak ulja u sjemenu u konačnici određuje i otkupnu cijenu. I prinos i sadržaj ulja, uz godinu (klimatske uvjete), najvećim dijelom ovise o provedenoj agrotehnici.

Značaj kvalitetnog sjemena

Kvalitetno sjeme je osnovni preduvjet za visoke i stabilne prinose, a proizvođačima certificirano sjeme jamči sortnu pripadnost i kvalitetu koja daje veću vrijednost i dobit po jedinici površine. Prema Zakonu o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja (NN 140/2005) poljoprivredno sjeme jesu generativni i vegetativni dijelovi poljoprivrednog bilja koji služe za umnažanje i proizvodnju poljoprivrednog bilja. Sjeme priznatih sorata ima sljedeće kategorije: oplemenjivačevo sjeme, predosnovno sjeme, osnovno sjeme, certificirano sjeme, certificirano sjeme I., II., i III. kategorije, standardno sjeme i komercijalno sjeme.

Sjeme dobre sjetvene kvalitete mora biti: čisto, životno sposobno (ne samo klijavo u laboratoriju već sposobno za puno nicanje u polju i snažan porast), suho (bez suvišne i štetne vlage), zdravo, neoštećeno, ujednačeno (po masi i veličini pojedinih zrna i drugim proizvodnim svojstvima) i sortno čisto. Tretiranje sjemena fungicidima i/ili insekticidima je nužna mjera, ali u prvom redu štiti zdravo sjeme od bolesti i štetnika u tlu.

Nužno je uvijek osvježavati sortiment kao što to čini i Bc Institut

Jedina je ispravna mjera za sjeme broj klijavih, odnosno za proizvodnju sposobnih zrna jer prinos ovisi o broju rodnih biljaka i njihovoj produktivnosti. Zato se danas kod mnogih kultura sjeme pakira po broju klijavih zrna (šećerna repa, kukuruz, suncokret itd.). Dobro izabrana sorta, odnosno hibrid i kvalitetno sjeme preduvjet su visokog prinosa, ali na uređenom plodnom zemljištu uz odgovarajuću gnojidbu i agrotehniku. Godišnji genetski dobitak od selekcije iznosi približno 1,5 %, ovisno o biljnoj vrsti te je nužno uvijek osvježavati sortiment novim sortama ili hibridima. Novi trendovi mogu se pratiti sudjelovanjem na seminarima, danima polja, izravnim kontaktima, literaturom i osobnim iskustvima drugih proizvođača. U ekološkoj proizvodnji za sjetvu se koristi ekološki proizvedeno certificirano sjeme prihvatljivo za ekološku proizvodnju, registrirane sorte, koje je u pravilu nešto skuplje u odnosu na ono za konvencionalnu proizvodnju.

Nastavak priloga pročitajte ovdje: Zašto su bitne sijaćice i kako sijati?

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2015. do 2019. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakZašto su bitne sijaćice i kako sijati?
Sljedeći članakI u krizi se može!
Avatar
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Uža specijalnost: tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene, očuvanje starih populacija/sorata industrijskog bilja, uzgoj medonosnog bilja. Rođen je 1962. godine u Starom Petrovom Selu. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju poljoprivrednu u Slavonskom Brodu. Diplomirao je 1987. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu je završio poslijediplomski studij „Specijalna proizvodnja bilja – ratarske kulture“ obranom magistarskog rada 1990. godine. Akademski stupanj doktora znanosti stekao je 1996. godine također na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nedugo nakon završetka studija, zapošljava se na Agronomskom fakultetu, Zavodu za specijalnu proizvodnju bilja, gdje i danas radi. U znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju izabran je 2013. godine. Od početka zaposlenja, aktivno sudjeluje u nastavi te u znanstveno-istraživačkom radu. Trenutno je voditelj preddiplomskog studija Biljne znanosti te koordinator više predmeta na preddiplomskim, diplomskim i doktorskom studiju Agronomskog fakulteta. Težište znanstvene i stručne djelatnosti prof. dr. sc. Milana Pospišila je unapređenje tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene. Kao autor ili koautor objavio je 90 znanstvenih i 76 stručnih radova u domaćim i stranim časopisima te veći broj studija i idejnih projekata. Autor je sveučilišnog udžbenika „Ratarstvo II. dio - industrijsko bilje“ te koautor sveučilišnog priručnika „Ratarstvo – praktikum“, znanstvene knjige „Suncokret Helianthus annuus L.“ i srednjoškolskog udžbenika „Specijalno ratarstvo“. S rezultatima svojih istraživanja sudjelovao je na 20 međunarodnih i 27 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj dva i istraživač suradnik na pet domaćih te jednom međunarodnom znanstvenom projektu. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Dobitnik je Nagrade za uzoran rad i posebno vrijedan doprinos u radu (2009.) i medalje Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta (2014.).