Kraj stare godine i početak nove godine idealno je vrijeme za napraviti pregled prethodnog razdoblja i očekivanja od godine ispred nas. Kako se kaže, na kraju godine se podvlači crta.
Godina za nama nije bila idealna, dapače bila je izazovna, ali je ponudila mogućnost da se uz pravovremene odluke i uvijek neizostavnu dozu sreće, ostvari pozitivan rezultat. Pa kakva je onda to bila ova 2024. godina? Ukratko je možemo opisati kao volatilnu, neizvjesnu i ovisnu o geopolitičkim i makroekonomskim događajima kojih nažalost ni ove godine nije nedostajalo. Ako stavimo ključne ratarske kulture u fokus, onda možemo još za naše područje dodati, nepovoljan utjecaj klimatskih promjena na proizvodni potencijal i kvalitetu, koji su rezultirali jednom prosječnom ili čak za pojedine kulture ispodprosječnom proizvodnom godinom.
Tri ključne robe – pšenica, kukuruz i sojino zrno
Zadnjih nekoliko godina, na burzovne robe najviše utjecaja imaju eksterni faktori, a ne sami fundamenti pojedinih roba. To konkretno znači da su na cijene ove godine više utjecali kretanje dolara i/ili eura, spuštanje kamatnih stopa centralnih banaka, američki predsjednički izbori te ratni sukobi u Ukrajini i na Bliskom Istoku, nego što je to imao dobri stari odnos ponude i potražnje. To samo pokazuje u kakvom se trenutku trenutna nalazi globalna ekonomija. Ako se fokusiramo samo na agri robe, najbolje je da pobliže prokomentiramo što se to događalo s tri ključne robe u godini za nama – pšenica, kukuruz i sojino zrno.
Iza nas je jedna vrlo čudna godina, koju prvenstveno obilježavaju klimatske promjene, pa tako imamo godinu s dvije krajnosti. S jedne strane vrijeme u SAD-u je bilo odlično, što se pozitivno odrazilo na prinose i rekordne urode. Povoljno vrijeme bilo je i u Južnoj Americi, gdje su Brazil i Argentina imali dobre urode, a i nova sjetva izgleda obećavajuće. Kad je tako, onda znači da je negdje moralo biti loše. I bilo je, u Europi. Europa je, u kontekstu vremenskih prilika, bila dijagonalno podijeljena na zapadni dio koji se borio s hladnim vremenom i obilnim kišama. Zbog toga je kasnila sjetva (pogotovo u Francuskoj), a onda i žetva. Posljedice svega vidjele su se na kvaliteti uroda, s naglaskom na postotak proteina na pšenici.
I dok se ta polovica Europe mučila s kišama, u ovom drugom dijelu Europe problem su bili nedostatak oborina i toplinski valovi. Takvo vrijeme rezultiralo je također slabijim prinosima, manjim urodom i problemima s kvalitetom, s naglaskom na problem aflatoksina na kukuruz. Posljedica svega je ukupno puno manja proizvodnja svih roba u Europi ove godine. Sličnih problema s vremenskim prilikama imale su Ukrajina i Rusija, ali i Australija, koji svi redom imaju manje urode nego prošle godine.
Ako pogledamo domaću proizvodnju, premda još nemamo službene statističke podatke, prve procjene potvrđuju da imamo jednu u najboljem slučaju prosječnu godinu, gdje je proizvodnja žitarica na razini ili nešto iznad prošle godine, proizvodnja kukuruza imala je značajan podbačaj, a uljarice manje više u prosjeku. Najveći izazov predstavlja povišena razina aflatkosina u kukuruzu, nešto s čime ćemo se susretati sve do dolaska novog roda kukuruza.
Strašne brojke
Gledajući burze i terminske cijene, na najvećoj svjetskoj burzi CBOT-u, na razini godine cijena sojinog zrna pala je za više od 20 posto, pšenice skoro za 20 posto, a kukuruza za 15 posto. Strašne brojke, pogotovo ako se uzme u obzir da je i prošle godine bio dvoznamenkasti pad cijena na razini godine.
Kad pričamo o pšenici, na američkoj burzi (CBOT) je cijena pala za skoro 50 $/t. Cijena na europskoj burzi (MATIF) pala je za 15-ak €/t. Premda je trend kretanja cijene na razini godine negativan, volatilnost nije izostala. Posebno je to bilo izraženo u kasno proljeće, kada su cijene pšenice značajno skočile usijed straha od suše u Rusiji. Međutim, kako su brzo cijene skočile, još su brže pale prije žetve i od tada se nisu previše oporavile. Ništa bolje nije bilo ni s kukuruzom. Na američkoj burzi (CBOT) cijena je pala za 30-ak $/t na razini godine. Najgore je prošlo sojino zrno koje je na razini godine palo za 100-ak $/t! Jedina kultura koja bilježi suprotan trend na razini godine je uljana repica. Njihova je cijena na razini godine porasla 80-ak €/t, ali izgleda da je uljana repica svijet za sebe već neko vrijeme.
Puno pitanja u godini pred nama
Godina pred nama donosi puno pitanja i biti će vrlo zanimljivo pratiti kako će se stvari odvijati. Mnogo je toga povezano s početkom nove administracije Donalda Trumpa u SAD-u. Točnije, što će se dogoditi s najavom uvođenja famoznih carina na uvoz roba iz ostatka svijeta. Ako se to obistini, Kina, pa i neke ostale zemlje odgovit će mjerom reciprociteta. To će se prvenstveno odraziti na uvođenje carina na uvoz američkih poljoprivrednih proizvoda. Ako SAD ne zarati carinama s EU, taj njihov višak agri roba mogao bi se usmjeriti na EU tržište. To je vrlo bearish scenarij za terminske cijene tih roba.
Također, veliko je pitanje što će biti sa subvencijama za zelenu energiju, čiji Trump, najblaže rečeno, nije baš preveliki zagovornik. Ako se one ukinu ili smanje, biti će to bearish signal za cijenu sojinog zrna, jer će pasti potražnja za zelenom energijom (biodizel) koja se dobiva između ostalog i od sojinog ulja. Pitanje je i što će biti s ratom u Ukrajini i na Bliskom Istoku. Ako se nastavi eskalacija sukoba, cijene roba će rasti i obrnuto. Kretanje kamatnih stopa i monetarne politike vodećih zemalja svijeta utjecati će na gospodarsku aktivnost, odnosno na potražnju. Tu će posebno pod povećalom biti Kina i njena potražnja.
Budući da su ratari i trgovci u pravilu optimistični ljudi, u takvom kontekstu treba gledati na sve što nas to čeka u godini pred nama.
Potencijal godine je takav da bi mogli svjedočiti vrlo burnoj godini ako se ostvare sve negativne slutnje. Isto tako bi to mogla ispasti jedna vrlo mirna godina ako se sve te iste slutnje ne ostvare. Ovisno o tome, imat ćemo veću ili manju volatilnost na tržištu roba. Premda je cijena žitarica i uljarica pala u odnosu na rekordne razine kojima smo svjedočili prije nekoliko godina, ne treba zaboraviti da su one još uvijek više nego u pretpandemijsko doba. Problem je samo što je kupovna moć ključnih valuta, dolara i eura izgubila značajno na vrijednosti ako se usporedi s primjerice zlatom. Sve u svemu, ostavljamo iza sebe još jednu godinu i okrećemo se prilikama i izazovima koje donosi nova sa sobom. Nadamo se samo svi skupa da će biti više prilika nego izazova.
