Posljednjih godina proizvodnja šećera u svijetu i u Europskoj uniji suočena je s brojnim izazovima, što se odrazilo i na Hrvatsku. Ukidanje proizvodnih kvota u EU, oscilacije cijena šećera i otkupne cijene šećerne repe te klimatske promjene glavni su razlozi koji su utjecali na poslovanje industrije šećera, odnosno proizvodnju šećerne repe.
U Hrvatskoj su u posljednjih deset godina (2015. – 2024.) površine pod šećernom repom smanjenje za 35,5 % (graf 1.). Iako postoje godišnja kolebanja površina, one su sve manje. Nakon ulaska Republike Hrvatske u EU došlo je do značajnog smanjenja površina pod šećernom repom, ali i do specijalizacije proizvodnje, tj. smanjen je broj proizvođača, a povećane su prosječne površine po proizvođaču. Sukladno smanjenju površina, smanjuje se i proizvodnja repe, koja je zadnjih godina pala na oko 500 tisuća tona.
Još više zabrinjava pad prosječnih prinosa repe koji zadnjih pet godina konstantno padaju. Prosječan prinos šećerne repe u 2024. godini iznosio je 52,6 t/ha, što je 30,4 % ispod prosjeka EU (75,6 t/ha). Ovi podaci izravan su dokaz negativnih posljedica abiotskih čimbenika (dugo razdoblje visokih temperatura i suša) u kombinaciji s biotskim čimbenicima poput bolesti i štetnika, ali i određenih propusta u tehnologiji proizvodnje.
Graf. 1. Površine i prinosi šećerne repe u Hrvatskoj (2015. – 2024. godine)
Ukupno je u Sladorani Županja, jedinoj šećerani u Hrvatskoj u 2024. godini proizvedeno oko 54.000 tona šećera od repe. Za usporedbu, 2017. godine proizvedeno je 229.143 tone.
Osnovni čimbenici koji neposredno utječu na smanjenje površina i proizvodnje šećerne repe u Hrvatskoj su: ekonomski, agronomski i agroekološki uvjeti, odnosno vremenske neprilike.
Ekonomski razlozi
Iako je Hrvatska mali proizvođač šećera na razini EU s udjelom u proizvodnji oko 1 %, za Hrvatsku je proizvodnja šećera od izuzetnog značaja. Međutim, zbog stalnih promjena otkupne cijene repe i povećanja troškova, naši proizvođači gube interes (sigurnost) za uzgoj šećerne repe. Ulaganja po jedinici površine kod šećerne repe značajno su veća nego kod drugih ratarskih kultura. Uspoređujući dobit/dohodak šećerne repe s drugim ratarskim kulturama koje imaju sigurno tržište, a manje zahtjeva u uzgoju (manje bolesti i štetnika – manje zaštite) opredjeljuju se za proizvodnju rentabilnijih kultura. U takvim uvjetima poljoprivrednici nastoje što više smanjiti rizik u proizvodnji te u plodoredu smanjuju ili izostavljaju one kulture koje zahtijevaju veća ulaganja i više rada, a osjetljive su na nastale klimatske uvjete.
Na proizvodnju šećerne repe značajan utjecaj ima i država preko sustava potpora i drugih programa pomoći koje su vrlo izdašne. Međutim, nameće se logično pitanje – čemu služe potpore za proizvodnju, ako proizvodnja šećerne repe kontinuirano pada? Očito treba riješiti i neke druge probleme. Istodobno, prerađivački kapaciteti su u privatnom vlasništvu gdje jedino ekonomska logika, odnosno profit uvjetuje njihov opstanak te zadržavanje proizvodnje šećerne repe.
Foto: Shutterstock
Agronomski razlozi
Osnovni problem u uzgoju šećerne repe u Hrvatskoj je variranje prosječnih prinosa i kvalitete od godine do godine uslijed različitih nepogoda (nepovoljne vremenske prilike, suša, akumulacija bolesti i štetnika i dr.). Kod jednog dijela proizvođača sve ovo potpomognuto je propustima u agrotehnici kao što su: sjetva na nepovoljnim tlima, nepridržavanje plodoreda, izostavljanje obrade (prašenja) strništa i/ili podrivanja, obrada tla u nepovoljnim uvjetima, prekomjerna gnojidba dušikom u proljeće, nedovoljan sklop te akumulacija korova, bolesti i štetnika. Potencijalno najozbiljnija opasnost u proizvodnji šećerne repe je rezistentnost korova, štetnika i bolesti na pesticide.
S druge strane, u europskoj poljoprivrednoj politici, čiji smo i mi dio, prevladao je smjer u kojem se favorizira smanjenje djelatnih tvari za zaštitu bilja. Budući da još nisu pronađena alternativna i potpuno djelotvorna rješenja zaštite, poljoprivrednici su primorani koristiti suženi izbor dostupnih i dopuštenih preparata. Zbog navedenih problema, u kombinaciji s nepovoljnim agroekološkim uvjetima, dio proizvođača ostvaruje niže prinose i lošiju kvalitetu šećerne repe.
Vremenske neprilike
Proizvodni rezultati šećerne repe, kao i ostalih poljoprivrednih kultura uvelike ovise o agroekološkim uvjetima, odnosno vremenskim prilikama. U uvjetima suhog ratarenja, u kakvim se u nas proizvodi šećerna repa, jedne godine može biti problem s manjkom oborina, a već druge s viškom. Vremenske neprilike mogu djelomično ili potpuno uništiti usjev (tuča, proljetni mraz, meteorološka suša, poplava). Isto tako, vremenske prilike mogu ostaviti i indirektne posljedice na rast i razvoj šećerne repe (nastajanje pokorice, ležanje vode na površini, erozija tla, pojava bolesti i štetnika) zbog čega dolazi do smanjenja prinosa. Posljednjih godina visoke temperature i suša ozbiljno ugrožavaju proizvodnju šećerne repe. Ekstremnim uvjetima posebno je pogođena istočna Slavonija, glavno uzgojno područje šećerne repe. Previsoka temperatura ima negativan utjecaj na stanice biljke te one usporavaju ili potpuno zaustavljaju procese poput fotosinteze, respiracije, transpiracije i osmotske regulacije.
Zbog toga se dio biljaka ne razvije dovoljno, a veliki dio zbog smanjenje kondicije podložan je napadu bolesti i štetnika. Isto tako, zabilježene su iznimno velike štete i od nekih bolesti (npr. gumoza,) i štetnika (glodavci, repin moljac) koji su se prilagodili „novim“ klimatskim uvjetima. Visoke temperature imaju utjecaja i na kvalitetu repe tako što podižu količinu amino kiselina, spojeva s dušikom i količinu invertnog šećera. Nijedan od navedenih uzroka „propadanja“ šećerne repe nema jednostavno rješenje. Bez uvođenja mjera za smanjenje utjecaja klimatskih promjena, poput navodnjavanja, uzgoj otpornih kultivara, prilagođavanja agrotehničkih mjera (npr. ranija sjetva) te praćenja i kontrole bolesti, štetnika i korova, neće biti moguće uspješno uzgajati šećernu repu u ekstremnim godinama.
Foto: Shutterstock
