Vrlo su u Međimurju povoljni bili uvjeti za poljoprivredu u kasnim jesenskim tjednima, poglavito do polovice studenog, tako da su pojedine kulture još bile u dobroj kondiciji i zvuči čudno u još dobroj vegetaciji. Osobito to vrijedi za razne repe, zelje, kasne kukuruze, suncokrete i heljdu koju u Međimurju nazivaju ili zovu hajdina.

Hajdina je u Međimurju tradicionalna poljoprivredna kultura. Premda je u posljednje vrijeme iščeznula s malih poljoprivrednim gospodarstva, svoje je mjesto našla kod OPG-a od kojih su pojedini hajdinu zasijali i proizveli žitaricu u značajnim količinama. Siju se razne sorte, u najviše primjera kao postrne kulture. One se žanju slično kao sve žitarice kombajnima koji su upravo zbog dobrih vremenskih uvjeta vrlo lako ušli na njive.

Mi smo pohodili ratara i uzgajivača hajdine i hajdinske kaše Dragutina Stojka u Hlapičini, međimurskom naselju pored rijeke Mure i granice sa susjednom Slovenijom u kojoj heljda zauzima značajno mjesto u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Porazgovarali smo o heljdi, zanimljivoj i korisnoj kulturi od koje se radi kaša koja se koristi u prehrani i kao glavno jelo. Također i kao prilog raznim pečenjima te sastojak kod krvavica ili čurki.

Na početku, recite nam kakav je ovogodišnji prinos hajdine?

Nešto je manji prinos nego prošle godine, ali još uvijek dobar, a kvaliteta super dobra kada govorim o svojoj hajdini. Kod drugih koji imaju modernije, ali zahtjevnije sorte urod je kako-tako, a ima i nezadovoljnih. Ove godine nisam sijao hajdinu kao postrnu kulturu nego kao osnovnu i stoga su mi prinosi bolji od mnogih drugih.

Niste veliki poljoprivredni proizvođač i uzgajate i proizvodite tradicionalne međimurske poljoprivredne kulture na starinski tradicionalni način?

Da, svi su moji proizvodi modernim rječnikom rečeno, ekološki. Pak ne volim koristiti termin ekološki već radije govorim o tradicijskoj poljoprivrednoj proizvodnji kakvu su njegovali moji pretci i ovdašnji narod. Hajdina i hajdinska kaša prirasli su mi srcu. Jednostavno sam presretan što sam opstao uzgajajući hajdinu na tradicionalan način i starinskim sjemenom kojeg sam proizvodim. Na ovom starinskom stroju odvija se čišćenje (odvajanje) hajdine od raznih korova. Jer, gdje je obrada starinska (ekološka) ima dosta i različitih korova. Oni na kraju završe kao hrana za isto tako starinsku i tradicionalnu perad.

Koliki je prinos starinskih sorti hajdine?

-Prinosi starinskih sorti su između 500 i 2000 kilograma po hektaru. Za 100 kilograma hajdinske kaše potrebno mi je 200 kilograma zrnja. Sve poslove obavim na svom imanju i gruntu. Jedino u susjednoj Sloveniji obavim doradu kojom se zaokruži postupak i dobije vrlo ukusna i visoko kvalitetna hajdinska kaša. Premda u Međimurju ima dosta poljoprivrednika koji uzgajaju hajdinu, prerađivača (kašara) nema. Najbliži su nam Podravina i Prekmurje, odnosno Prlekija i Štajerska.

Planirate se i dalje baviti uzgojem hajdine?

Sigurno. Imam mnogo kupaca i na moju i njihovu radost i zadovoljstvo. Hajdinu ću još dugo uzgajati jer kupci obožavaju hajdinsku kašu cijeneći je poglavito zato što je tradicionalna žitarica u međimurskom kraju. Ona u posljednje vrijeme doživljava pravi procvat, s obzirom da je neko vrijeme bila izgurana s polja jer su druge žitarice bile isplativije za poljoprivrednike. Sada se iznova polja crvene od boje stabljike zrele hajdine ili heljde, s veseljem kaže Dragutin Stojko, marljivi ratar koji hajdinu uzgaja desetljećima.

Dragutin Stojko je izuzetno ponosan na kvalitetu svoje hajdine
Kao suho zlato za potrošnju je pripremljena hajdinska kaša
Do kasno jesen na međimurskim poljima crvene se stabljike heljde

Foto: Stjepan Mesarić