Zadnjeg dana siječnja, Državni zavod za statistiku (DZS) izdao je privremene podatke o ostvarenoj proizvodnji žitarica i ostalih usjeva u 2023. Nećemo sada ovdje propitkivati zašto na bilo kakve izvještaje ovog tipa ili one koji se tiču procjene sjetve ili uroda ili pak izvoza treba čekati mjesecima kada zapravo tržištu više niti nisu potrebni (osim analitičarima). Ovog puta ćemo analizirati samo izvješće koje je vrlo interesantno, kao i širu sliku oko svega što se trenutno događa u ratarstvu.
Prema samom izvješću, procjenjuje se da je u Hrvatskoj u 2023. povećana proizvodnja kukuruza za zrno i to za 20,2 posto u odnosu na 2022. Nadalje, povećana je i procijenjena proizvodnja silažnog kukuruza, za 24,3 posto, lucerne za 9,9 posto, krumpira za 9,7 posto, te soje za 4,1 posto, sve u usporedbi s godinom prije. S druge pak strane, procijenjuje se da je u 2023. smanjena proizvodnja pšenice, za 14,2 posto, zobi za 29,2 posto, uljane repice za 25,9 posto, šečerne repe za 12,6 posto i ječma za 10,1 posto, sve u usporedbi s godinom prije.
Uzroci i posljedice
Djelomično je ovo rezultat plodoreda, a ostalo je posljedica kretanja cijena roba na tržištu. Prve podatke o prošlogodišnjoj jesenskoj sjetvi imat ćemo tek u drugoj polovici veljače, pa ih u ovom trenutku ne možemo analizirati. Upravo će ti podaci biti prvi od mnogih koji će slijediti (podaci o proljetnoj sjetvi, pa kasnije onda i procjene uroda u ljetnoj žetvi te na kraju i u jesenskoj žetvi) i pokazati pravo stanje u ratarstvu nakon jedne izazovne sezone kakva je prošla zasigurno bila. Osluškujući događanja s tržišta, sa sigurnošću mogu reći da se posljedica kretanja cijena osjetila na jesenskoj sjetvi, a osjetit će se i na nadolazećoj proljetnoj sjetvi, a nažalost, vjerojatno će se osjetiti i na prinosima i proizvodnji.
Bilo kakvi negativni trendovi u poljoprivredi stvaraju negativnu spiralu koja se onda osjeća u svim granama poljoprivrede i na nju naslonjenim gospodarskim granama, od trgovine do industrije. To je jedan začarani krug iz kojeg se izlazi samo promjenom u glavnim trendovima. Kad su prije dvije do tri sezone cijene poljoprivrednih proizvoda krenule u svoj trend rasta, sve vezano uz poljoprivredu je pratilo taj pozitivan trend. Tako se značajno više investiralo u mehanizaciju, od strojeva pa do svih mogućih priključaka, neovisno o tome je li se radilo o rabljenim ili novim strojevima. Na tržištu se u tom trenutku moglo prodati gotovo sve. Paralelno, povećavala se proizvodnja i rasli su hektari i gotovo sva obradiva površina stavljena je u funkciju proizvodnje. Osim toga, investiralo se ponešto i u skladišne kapacitete (premda nedovoljno). U tijeku same proizvodnje nije se štedilo na inputima. Biljka je dobivala sve što je bilo potrebno, počevši od kvalitetnog sjemena, preko zaštitinih sredstava pa sve do pravovremene gnojidbe (ponekad čak i nepotrebne).
Kako se u posljednjih godinu dana situacija na tržištu postupno okretala, tako se i sve ranije nabrojano počelo mijenjati. Danas, kada je potvrđen negativan trend (koji i dalje traje), sve je obrnuto. Prodaja mehanizacije je stala i sada se teško prodaju čak i rabljeni strojevi, a o novima gotovo da se ni ne razmišlja. Trgovci kojima je mehanizacija glavni dio poslovanja imaju velike izazove pred sobom, u vidu skupih lagera i neispunjenih planova. Dovodi se u pitanje proizvodnja, propitkuju se hektari kao i sama opravdanost ulaganja. Razmišlja se o tavanuši i farmerskom sjemenu, prodaja gnojiva u jesen je pala i do 70 posto, a prelazi se i s kupnje originala na generička zaštitna sredstva. Posebno je intrigantna situacija na tržištu kada je gnojivo u pitanju. Tu mi se čini da nitko od aktera na tržištu ne zna što i kako? Niti proizvođači, a tu je ponovno pod upitnik stavljena i budućnost Petrokemije i njezine opstojnosti na ovakvom tržištu, niti sami ratari kao krajnji korisnici, a niti trgovci nemaju jasnu sliku.
Stoga niti ne čudi da proizvođači gnojiva mijenjaju cijene, ali i prodajne strategije iz tjedna u tjedan nadajući se da će tako potaknuti potražnju. Istovremeno, sami ratari kalkuliraju trebaju li uopće kupiti gnojivo ili ne, a sve s gorkim sjećanjem na iskustvo iz prošle sezone kada ih je upravo kupnja skupog gnojiva koštala profitabilnosti. Na kraju i trgovci, koji su važni akteri na tržištu, u strahu da ne ponove prošlogodišnje gubitke igraju na sigurno, minimizirajući rizik. Jedan kolega je nedavno dobro parafrazirao poznatu izreku u našim krajevima: kada ratarstvo kihne, poljoprivreda dobiva gripu. Opravdano je stoga zapitati se, pogotovo u kontekstu svega što se danas događa u Europi, ali i globalno na geopolitičkom planu, što nas to sve čeka u godinama pred nama? Kako će izgledati budućnost ratarstva, ali i same poljoprivrede?
Po pravilima struke za isplativ prinos
Možemo o tome dosta diskutirati i polemizirati, no izgledno je da bi teško došli do konsenzusa. No, ono čega bi mogli imati konsenzus je činjenica da je sad upravo vrijeme kada treba poslušati struku i nastaviti ulagati u proizvodnju, dajući biljci sve što je potrebno kako bi, uz pomoć povoljnog vremena, prinos bio iznadprosječan, a posljedično onda i profitabilnost. Mnogi koji će gledati samo kratkoročan interes, u vidu smanjenja troška ulaganja na uštrb pošitvanja agrotehničkih mjera i pravila struke, neugodno će se iznenaditi već na ljeto i potencijalno ispodprosječnim prinosima.
A to je onda samo nastavak glavobolje s kojom se ratari muče sad već duže od godinu dana. Mišljenja sam da samo oni proizvođači koji će optimalno ulagati u proizvodnju mogu očekivati ili se barem nadati pozitivnom rezultatu, ali definitivno teško da će se u skorije vrijeme ponoviti situacija od prije dvije ili tri sezone kada je profitabilnost u pitanju. Proizvođači jednostavno moraju prilagoditi svoja očekivanja promjenama na tržištu koja su se dogodila i što prije prihvatiti činjenicu da ono što je bilo, posljedica je poremećaja na tržištu uzrokovana eksternim događajem, a ne pravilo. Što prije to shvate i prihvate, to po njih bolje.
