Suzbijanje korova u soji vrlo je važna i zahtjevna mjera. Ako se primjena herbicida ne obavi pravovremeno i na pravilan način, može doći do značajnog smanjenja prinosa. Korovi otežavaju rast i razvoj biljaka, ali i žetvu.
To se prvenstveno odnosi na vrlo bujnu ambroziju, ali ni drugi korovi nisu manje štetni. Herbicidi se u soji mogu primjenjivati nakon sjetve, a prije nicanja soje i nakon nicanja soje. Kojem herbicidu, odnosno kombinaciji dati prednost, prvenstveno ovisi o vrsti korova i tipu tla. Osobito je zahtjevno suzbijanje jednogodišnjih i višegodišnjih širokolisnih korova. Malo je aktivnih tvari i kratko je vrijeme u kojem se mogu primjenjivati. Herbicidi za suzbijanje širokolisnih korova moraju se primijeniti do određene faze rasta i razvoja soje, to su najčešće tri razvijena trolista.
U suprotnom, doći će do oštećenja biljaka soje. Za suzbijanje uskolisnih korova situacija je nešto povoljnija, odnosno suzbijanje se može provesti do početka cvatnje. Herbicidi koji se primjenjuju prije nicanja soje i korova ne suzbijaju višegodišnje vrste te je potrebno korektivno tretiranje. Osim toga, učinkovitost ovih herbicida ovisi i o količini oborina nakon njihove primjene. Ako nema dovoljno oborina, herbicidi neće djelovati, a u slučaju većih količina oborina na lakšim tlima može doći do oštećenja soje. Radi poboljšanja djelovanja herbicidi na bazi aktivne tvari metribuzin mogu se primijeniti u dva tretiranja: pola doze prije sjetve uz inkorporaciju, a pola doze nakon sjetve, a prije nicanja soje. Prednost treba dati tretiranju nakon nicanja usjeva i u ranoj fazi korova kad možemo pravilno izabrati odgovarajući herbicid ovisno o vrsti korova te kad i manje doze herbicida mogu biti učinkovite.
Nakon sjetve, a prije nicanja soje mogu se primijeniti herbicidi na bazi aktivnih tvari metribuzin, dimetenamid-p, petoksamid, s-metolaklor, pendimetalin, metobromuron, klomazon i aklonifen.
Nakon nicanja soje mogu se primijeniti herbicidi na bazi aktivnih tvari propakizafop, bentazon, fluazifop-P, kizalofop-P (kizalofop-P-etil), kletodim, tifensulfuron-metil, imazamoks, bentazon + imazamoks i cikloksidim.
Kod većeg međurednog razmaka korovi se mogu suzbijati i mehanički međurednom kultivacijom.
Zaštita od štetnika
Najčešći štetnici na soji su sovice pozemljuše, žičnjaci i grinje. Sovice i žičnjaci suzbijaju se zemljišnim insekticidima, a važnu ulogu u kontroli njihove brojnosti ima plodored i obrada tla.
U sušnim godinama s visokim temperaturama treba obratiti pažnju na pojavu grinja (obični i atlantski crveni pauk). Grinje su vrlo sitne i teško uočljive. Nalaze se na naličju lista gdje se vidi paučinasta prevlaka. Grinje sišu biljne sokove, lišće počinje dobivati bjelkaste točkice, kasnije se pojavljuju crvenkaste mrlje te se lišće suši i otpada. Ako se napad grinja uoči na vrijeme i ako brojnost nije velika, suzbijanje se može provesti samo na rubovima polja i na taj način spriječiti njihovo širenje. Akaricidi se primjenjuju kad se pregledom listova nađu 3 ili više grinja po listu ili ako se utvrdi prisustvo grinja na više od 50 % listova bez obzira na njihovu brojnost. Trenutno, dozvolu za suzbijanje grinja imaju akaricidi na bazi masnih kiselina kalijeve soli.
Zaštita od bolesti
Najčešće bolesti koje se pojavljuju kod soje su plamenjača (Peronospora manshurica), i bijela trulež korijena i stabljike (Sclerotinia sclerotiorum). Mogu se pojaviti i crna pjegavost stabljike (Diaporthe phaseolorum var. caulivora), bolest sušenja mahuna i stabljike (Diaporthe phaseolorum var. sojae), trulež sjemena soje (Phomopsis longicolla), koncentrična mrka pjegavost (Alternaria spp.). Bolesti za sada nisu ograničavajući čimbenik proizvodnje soje kod nas.
Da bi to tako i ostalo, treba se držati plodoreda od najmanje tri godine, duboko zaoravati biljne ostatke i birati sorte tolerantne na bolesti. Današnje sorte, osobito domaće, zadovoljavajuće su otpornosti na glavne bolesti. Međutim, u vlažnim godinama može se pojaviti problem s plamenjačom i bijelom truleži korijena i stabljike. Za suzbijanje jačeg napada plamenjače mogu se primijeniti fungicidi na bazi bakarnih spojeva i metalaksil-M.
Žetva soje
Žetva soje obavlja se žitnim kombajnom kod vlage sjemena od 14 – 16 %. Mahune i stabljika moraju biti potpuno suhi. Optimalna vlaga za skladištenje sjemena soje je 11 – 12 %. Kod veće vlage sjemena potrebno je sušenje prije skladištenja.
Pročitajte još iz priloga:
Soja – nezamjenjiva kultura u plodoredu
