Sitnozrne mahunarke mogu se sijati u proljeće ili tijekom kasnog ljeta/rane jeseni. Optimalni rok sjetve u proljeće je u razdoblju od sredine ožujka pa do kraja prve dekade travnja, a u kasnoljetnom roku sjetve u posljednjoj dekadi kolovoza i prvoj dekadi rujna, ovisno o uvjetima (temperatura tla i zraka, vlaga i dr.).

Količina sjemena za sjetvu sitnozrnatih mahunarki ovisi o kvaliteti i čistoći sjemena, ali i o načinu sjetve i kvaliteti sijaćice. Dubina sjetve je jako važna za brzo i ujednačeno nicanje. Na vlažnim tlima, preporučena dubina sjetve je 0,5-1,5 cm. Sušnija tla zahtijevaju veću dubinu sjetve. Općenito, optimalna dubina sjetve je 0,6-1,2 cm na glinastim i ilovastim tlima, a na pjeskovitim 1,2-2,5 cm. U ranoproljetnoj sjetvi može se sijati nešto pliće jer uglavnom u tlu ima dovoljno vlage, a površina tla je topla. Veća dubina sjetve preporučuje se u uvjetima kad u tlu ima manje vlage. Sitnozrne mahunarke često se siju u smjesama. Ako se siju djetelinsko-travne ili travno-djetelinske smjese, prosječna norma sjetve smjesa je 30-35 kg/ha. Kod sjetve smjesa preporuča se sjetvu obaviti u dva prohoda (u jednom prohodu krupnosjemene vrste trava, a u drugom sitnosjemene djeteline zajedno sa sitnosjemenim vrstama trava).

Najveći zahtjevi prema tlu

Lucerna (Medicago sativa L.) od svih sitnozrnih mahunarki ima najveće zahtjeve prema tlu. Pri izboru parcele, posebnu pozornost treba obratiti na kvalitetu tla i njegovu kemijsku reakciju. Za uspješan rast i razvoj odgovaraju joj duboka, plodna, prozračna tla dobre strukture i vodo-zračnih odnosa. Za uzgoj lucerne nisu pogodna hladna i vlažna tla koja ne propuštaju površinsku vodu ili s visokom razinom podzemnih voda. Lucerna zahtijeva neutralnu reakciju tla, pH vrijednosti 6,2-7,5. Posijana lucerna trebala bi na parceli biti 5-7 godina (sedmakinja). Stoga odabranu parcelu za sjetvu lucerne treba kvalitetno pognojiti i pripremiti za sjetvu.

Djeteline

Crvena djetelina

Crvena djetelina (Trifolium pratense L.) je dvogodišnja do trogodišnja biljka. Najbolje uspijeva u vlažnoj klimi na srednje teškim i blago kiselim tlima. Prosječni prinosi sijena crvene djeteline kreću se od 7 do 8 t/ha, ali se u povoljnim uvjetima može postići i do 15 t/ha.

Bijela djetelina

Bijela djetelina (Trifolium repens L.) je višegodišnja leguminoza s visokom krmnom vrijednosti koja se ne smanjuje niti nakon cvatnje. Za rast i razvoj zahtijeva puno svjetlosti, zbog čega je najraširenija na pašnjacima. Bijela djetelina ne sije se u čistoj kulturi nego dolazi u sastavu višegodišnjih pašnih i košno-pašnih smjesa. U smjesama za ispašu treba biti barem 50 % trava, jer se tako smanjuje opasnost od nadimanja stoke. Pri ispaši treba voditi računa o tome da bijela djetelina ima spori početni razvoj. Pretjerano gaženje, kao i pretjerana ispaša dovode do prorjeđivanja. Napasivanje ne treba početi prije nego visina biljaka dostigne barem 8 do 10 cm. Razlikuju se dva tipa bijele djeteline: ladino tip i obična bijela djetelina. Ladino tip ili krupnolisna bijela djetelina raste dva do četiri puta brže od obične, ali je manje otporna na niske temperature.

Aleksandrijska djetelina

Aleksandrijska djetelina (Trifolium alexandrinum L.) je jednogodišnja neprezimljujuća djetelina. Najbolje uspijeva na težim tlima. Za rast i razvoj potrebno joj je puno vlage i topline. Kod nas se sije kasno u proljeće kao glavni usjev ili kasnije kao postrni krmni usjev. Preporučuje se za sjetvu u smjesama s perzijskom djetelinom i talijanskim ljuljem.

Aleksandrijska djetelina Foto: identify.plantnet.org

Perzijska djetelina

Perzijska djetelina (Trifolium resupinatum L.) je jednogodišnja neprezimljujuća djetelina. Pogodna je za silažu zbog izvrsnog prinosa zelene mase s visokim sadržajem bjelančevina. Značajna je i kao medonosna biljka te za zelenu gnojidbu. Njena proizvodnja se ne razlikuje od proizvodnje aleksandrijske djeteline.

Perzijska djetelina Foto: identify.plantnet.org

Švedska ili križana djetelina

Švedska ili križana djetelina (Trifolium hybridum L.) dobro uspijeva u hladnom i vlažnom području. Ne podnosi sušu i visoke temperature. U usporedbi s crvenom i bijelom djetelinom, ima slabiju proizvodnu sposobnost i hranidbenu vrijednost. Švedska djetelina značajna je radi mogućnosti uzgoja na vlažnim, teškim tlima lošije kvalitete gdje ostale vrste djetelina ne uspijevaju radi kiselog tla (tolerira pH vrijednost tla 5,0) i/ili hladne klime. Dobro podnosi niske temperature pa je pogodna za sjetvu i na višim staništima. Obično je sastavni dio travno-djetelinskih smjesa namijenjenih sjetvi na teškim i vlažnim tlima.

Švedska djetelina Foto: commons.wikimedia.org

Inkarnatka

Inkarnatka (Trifolium incarnatum L.) je jednogodišnja prezimljujuća djetelina. Hranjiva vrijednost inkarnatke je manja u odnosu na crvenu djetelinu, ali je njena prednost što daje prvu zelenu masu u proljeće. Uzgaja se kao čisti usjev ili u smjesi s ljuljem i grahoricom (tzv. Landsberška smjesa).

Inkarnatka Foto: wildflowersprovence.fr

Smiljkita roškasta

Smiljkita roškasta (Lotus corniculatus L.) je jedna od najizdržljivijih leguminoza jer na oranici može izdržati pet do šest, a ponekad i više godina. Nije zahtjevna u odnosu na svojstva tla, dobro uspijeva u sušnim i u vlažnim uvjetima. Uglavnom je sastavni dio djetelinsko – travnih smjesa, a rjeđe se sije sama (na tlima ograničene plodnosti i u surovijoj klimi) jer daje niže urode u odnosu na ostale sitnozrne mahunarke. Naročito je važna u mješavinama namijenjenima ispaši. Pri sastavljanju smjesa mora se uzeti u obzir slaba konkurentska sposobnost smiljkite i njena velika potreba za svjetlosti. Ova je mahunarka pogodna za popravak botaničkog sastava i kakvoće krme na prirodnim livadama i pašnjacima.

Smiljkita roškasta Foto: missouriplants.com

Esparzeta

Esparzeta (Onobrychis sativa L.) je višegodišnja leguminozna krmna vrsta koja se najčešće uzgaja na suhim i ocjeditim, ali i vlažnim vapnenastim tlima. Esparzeta ima jare forme (vijek trajanja im je 3 – 5 godina) i ozime (vijek trajanja im je 5 – 7 godina, a katkad i duže). Sije se u čistoj kulturi ili u smjesama s višegodišnjim travama te lucernom i drugim mahunarkama. Zbog jakog korijenova sustava esperzeta je otpornija od lucerne na visoke temperature, kao i na sušu. Kao samonikla vrsta nalazi se na suhim, siromašnim livadama. U početnim fazama rasta esparzeta se sporo razvija zahtijevajući pritom dosta svjetlosti. slika 6: Esparzeta Foto: Pixabay.com

Prethodni članakAdministrativne klopke za ekološke proizvođače
Sljedeći članakUređaji za berbu kupusa i različitog povrća
mr. sc. Tatjana Martinović, dipl. ing. agr.
Zaposlena u Savjetodavnoj službi na radnom mjestu više koordinatorice za ratarstvo s mjestom rada u Koprivnici. Rođena u Bjelovaru, a srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru gdje je i magistrirala 2011. godine. Rođena je 1966. godine u Bjelovaru. Srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila je u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru, obranivši temu diplomskog rada naslova: “Izbor sorte i gnojidba uljane repice za područje Đelekovca”. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, znanstveno polje Agronomija, znanstvena grana Genetika) završava 2011. godine obranivši magistarski rad naslova: “Agronomska svojstva kultivara virdžinijskog duhana kod različite opskrbljenosti tla dušikom” izrađen pod vodstvom prof. dr. sc. Vinka Kozumplika. Od 1989. godine radi u "Podravki" d.d. prehrambenoj industriji u Koprivnici, na poslovima glavnog tehnologa-istraživača u cjelini Istraživanja i razvoj - Razvoj poljoprivrede, na pokušalištu “Danica”. Tijekom devet godina radi na ispitivanju adaptabilnosti kultivara povrća namijenjenog industrijskoj preradi, na agro-okolišne uvjete sjeverozapadne Hrvatske. Od 1998. godine zaposlena je u Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu na poslovima savjetnika za ratarstvo, u Područnom odsjeku Koprivničko-križevačke županije (danas Savjetodavna služba). Certificirani je sudac za natjecateljsko oranje, te je sudjelovala u organizaciji 59. svjetskog natjecanja u oranju u Biogradu na Moru 2012. godine. Suradnica je u Gospodarskom listu i Mljekarskom listu, kao i u lokalnom tisku.