Uskladišteni proizvodi povoljna su sredina za život kukaca. Temperaturni uvjeti unutar skladišta pozitivno utječu na razvoj i razmnožavanje, a uskladišteni poljoprivredni proizvodi predstavljaju golemi izvor hrane.

Unutar skladišta, kukci su zaštićeni od ekstremnih klimatskih uvjeta i dobro osigurani od napada prirodnih neprijatelja. Ulazak štetnika u skladište odvija se na više načina. Jedan od načina je da ženka štetnika odlaže jaja na plodovima dok se oni još uvijek nalaze na polju. Unosom zaraženih plodova s polja u skladište, unose se i štetnici koji unutar skladišta dovršavaju svoj razvoj te se nastavljaju razmnožavati i širiti (npr. žitni moljac). Drugi način ulaska u skladište je dolet kroz otvore na skladištima. Neke vrste štetnika mogu prelaziti iz skladišta u skladište, s polja u kuće, iz kuće u skladište i sl. Treći način zaraze skladišta štetnicima je preko vektora, odnosno unosom zaraženih sirovina ili ambalaže te unosom prijevoznim sredstvima.

Štetnici uskladištenih proizvoda pričinjaju štete u vidu:

  • gubitka težine proizvoda kao posljedica njihove ishrane,
  • onečišćuju proizvode svojim tijelima, dijelovima tijela i metaboličkim produktima,
  • prenose bakterije i viruse potencijalno štetne za ljude i domaće životinje,
  • prenose spora gljiva i šire zarazu unutar mase uskladištenog proizvoda

U Hrvatskoj među štetnicima uskladištenih proizvoda ima 100 vrsta kornjaša, desetak vrsta leptira i 33 vrste grinja. Tipični predstavnici štetnika uglavnom pripadaju redovima Lepidoptera, Coleoptera, Blatoptera, Hemiptera, Diptera, Hymenoptera, Tysanura i Psocoptera. U važne štetnike ubrajamo pripadnike samo iz dva reda i to: Lepidoptera (leptiri) i Coleoptera (kornjaši). Prema načinu ishrane štetnika uskladištenih proizvoda razlikujemo: primarne, sekundarne, mikofagne i slučajne vrste.

Primarni štetnici oštećuju potpuno zdrava i čitava zrna žitarica i leguminoza u kojima se razvijaju i razmnožavaju. Primarnim štetnicima pripada vrlo mali broj vrsta. Smatra se da pričinjavaju 90 % svih šteta uskladištenog zrna. Primarni štetnici su:  žitni (Sitophilus granarius), rižin (Sitophilus oryzae) i kukuruzni žižak (Sitophilus zeamais), žišci leguminoza (Bruchus spp.), žitni kukuljičar (Rhizopertha dominica ), trogoderma žita (Trogoderma granarium) i brojni moljci.

Sekundarni štetnici ne mogu oštetiti zdravo zrno, nego se hrane već oštećenim zrnom, njegovim primjesama ili usitnjenom robom tijekom svoga života. Pratioci su primarnih štetnika koji im stvaraju uvjete za život. U korist im ide i aktivnost proizvođača koji nenamjerno oštećuje zrno mehanički prilikom berbe, žetve, prijevoza zrna i slično. Posljednjih je godina više puta zabilježena pojava sekundarnih štetnika, ali bez zaraze primarnim štetnicima.

Razlog tome je skladištenje sjemena s povećanim sadržajem vlage te oštećenja zrna prilikom rukovanja prije skladištenja. Sekundarni štetnici su rđasti žitar (Cryptolestes ferrugineus), mali brašnar (Tribolium confusum), surinamski brašnar (Oryzaephilus surinamensis) i dr. Mikofagni štetnici se hrane gljivama koje se nalaze na uskladištenoj robi često uslijed povećane vlažnosti. Ne pričinjavaju direktnu štetu zrnu. Njihovo prisustvo narušava kvalitetu proizvoda, a kretanjem kroz masu zrna mogu prenositi gljive i bakterije na nezaraženo zrno. Mikofagne vrste su različiti gljivari (porodica Mycetophilidae) i prašne uši (red Psocoptera).

Slučajne vrste štetnika ne oštećuju uskladištene proizvode nego se hrane strvinom, paraziti su štetnika ili su slučajno u žetvi, ili prijevozu preneseni u skladište. Kao i kod mikofagnih vrsta, njihova prisutnost narušava kvalitetu zrna. Osim navedenih, u skladištima je moguća pojava predatora i parazita koji su generalno korisni jer su prirodni neprijatelji skladišnih štetnika, ali je njihov utjecaj na štetnike neznatan, dok im je utjecaj na zrno jednako značajan kao i kod slučajnih vrsta štetnika te se tijekom skladištenja smatraju nepoželjnima.

Žitni žižak (izvor: Udo Schmidt, 2012.).
Žitni žižak na kukuruzu (foto: K. Šimunović, 2018.)
Kukuruzni žižak  (Izvor: https://bugguide.net/node/view/441290)
Žitni moljac (Izvor: http://www.adlibitum.hr/sitotroga-cerealella-zitni-moljac/)

Metode otkrivanja štetnika u skladištu

Simptomi šteta uzrokovani kukcima mogu biti vidljivi (ako se uoči njihovo prisustvo na proizvodima) ili nevidljivi (razvoj kukca unutar proizvoda) što znatno otežava njihovo uočavanje. Postoje brojne metode otkrivanja skladišnih štetnika.

Istresanje vreća – Otvaranjem i pražnjenjem vreća, kukci ostaju u zadnjih nekoliko kilograma, na rubovima vreće.

Mrtvi kukci – Uočavanje mrtvih kukaca znak je zaraze uskladištenih proizvoda. Ako se od insekticida napravi tanka traka oko vreće na podu ili na hrpi zrna, vrlo brzo će se naći mrtvi kukci ako je zaraza prisutna.

Zamke – Postoje više tipova zamki za praćenje kukaca. Neke od poznatijih su: hranidbeni, svjetlosni i feromonski mamci, razne klopke i ljepljive trake.

Vizualno otkrivanje štete – Vizualnim pregledom zrna lako se otkriva zaraza na uskladištenim proizvodima. Za jednostavniji pregled preporuča se korištenje laboratorijskog aspiratora za odvajanje oštećenog zrna. Zaraza se može uočiti u vidu ožiljka na vanjskoj površini zrna (ishrana ličinke), rastom kukca u zrnu ona postaju mekša i tamne, pojavljuje se paučina, izmet, grizotine na zrnu i slično.

Flotacija – U ovoj metodi koriste se dvije tekućine različitih specifičnih težina. Tekućine se stavljaju u posude od 1l te se ne miješaju (teža tekućina zauzima donju polovicu posude, a lakša gornju). Zatim se u posudu stavlja 100 g zrna. Zaražena zrna su lakša i isplivaju na površinu ili se nalaze na granici tekućina, ovisno o veličini i stadiju štetnika. Zdrava zrna su teža te zbog toga potonu.

Prozirnost – U otopini 10 % natrijeva hidroksida kuha se sjeme sve dok ljuska i endosperm ne postanu prozirni, a kukci unutar zrna vidljivi. Za otkrivanje skrivene zaraze, 100 zrna pšenice kuha se 2-4 h u otopini koja sadrži vodu, fenol, glicerin i mliječnu kiselinu. Ovom metodom otkrivaju se ličinke, kukuljice, odrasli oblici, te štete nastale ishranom (Korunić, 1990.).

Surinamski brašnar (izvor: BioNET-EAFRINET)
Veliki žuti brašnar (Izvor: Thewcg, 2018.)
Trogoderma granarium – trogoderma žita (Izvor: Dermastidae, 2018.)

Metode bojanja – Neki štetnici nakon odlaganja jaja u zrno, zatvaraju rupice pomoću želatinoznih izlučevina. Ove metode koriste se za bojanje tog želatinoznog čepa, dok ljuska zrna ne mijenja boju. Žito se može bojati fuksinom i kalijevim permanganatom.

Rendgenska metoda – Pregledom zrna dobiva se radiograf koji pomoću x-zraka daje jasnu sliku o jajima, ličinkama i odraslim oblicima u zrnu (Korunić, 1990.).

Metoda inkubacije – Najjednostavnija i najsporija metoda otkrivanja prisutnosti štetnika. Prosječni uzorak uzima se u određenom vremenskom razdoblju te se stavlja u posudu prekrivenu gustom mrežicom pri temperaturi od 25-27 °C i relativnoj vlazi zraka od 70 %. Nakon 35-40 dana ako je zaraza prisutna pojavljuju se štetnici.

U sljedećem broju donosimo mjere zaštite od napada skladišnih štetnika.

 (nastavlja se)

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje