Sjetva poljoprivrednih kultura u međuredni prostor obavlja se kad je glavni usjev u naprednoj etapi rasta.

Obično se sjetva radi u kukuruz koji je u fazi 6-7 lista. Međusjetveni prostor je oko 70 cm, a visina biljke omogućava da klirens traktora i sijaćica mogu prolaziti bez oštećenja biljaka. Za usijavanje su pogodne strne žitarice (pšenica, ječam, triticale), soja, heljda, djeteline, lucerna, sirak, sudanska trava… Za sjetvu se upotrebljavaju prilagođene sijaćice koje ujedno mogu aplicirati gnojiva i herbicide. Unutar jednog reda kukuruza stane 3 reda pokrovnog usjeva koji djeluje poput živog malča s višestruko pozitivnim djelovanjem na zemljište. Omogućavaju se dvije „žetve” godišnje s gotovo paralelnom vegetacijom, osobito kroz stočnu hranu.

Smanjuje se erozija vodom i vjetrom. U sve sušnijim ljetima smanjuje se evapotranspiracija, čime ostaje više vlage glavnom usjevu. Potiče se ekološki odgovornije ponašanje kroz sjetvu polinacijskih pojaseva. Uljana repica cvjeta već od kraja travnja, obilno medi i posjećuju je pčele, kasnije u zriobi se može žeti za zrno. Uljana rotkva (rauola) cvjeta 25-30 dana, dobro medi, čisti tlo i najčešće služi kao siderat. Pokrovni usjevi se mogu koristiti i za biomasu za proizvodnju biodizela i peleta.

Podusjev u proljeće

U fazi rasta kukuruza 7 listova tlo ima dovoljno svjetlosti da se omogući nicanje pokrovnog usjeva. Porastom glavnog usjeva pokrovni miruje čime nema konkurencije („natjecanja”) u brzini porasta i utjecaja na kvantitetu i kvalitetu prinosa. Kad se kukuruz požanje za silažu ili zrno pokrovni usjev je prisutan tu oko 2 mjeseca. Otvaranjem svjetla i topline usjev započinje samostalnu vegetaciju. Nastupom zime usjev miruje do proljeća. U travnju dolazi za košnju zelene mase ili se ostavlja do pune zriobe i žetve. Na jesen iste godine se može koristiti za ispašu stoke gdje se najbolje pokazala smjesa raži i djeteline.

Može se iskoristiti i za zelenu gnojidbu ili sideraciju na jesen, zaoravanjem. Povećava se i sadržaj organske tvari i lakša je adsorpcija vode. Sijaćica dolazi u konfiguraciji 4 ili 6 redova, samo sijaćica bez ili s aplikatorom. Može biti i kombinacija s aplikatorima za tekuća gnojiva. Sastoji se od spremnika za sjeme, provodnih cijevi, ulagača sjemena. Sjetvene jedinice su prilagodljive. Na kraju sljede gumeni pritiskajući kotači koji pritišću sjeme, poravnavaju tlo i osiguravaju bolje klijanje i nicanje.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakUzgoj soje – veliki izazov u 2022. godini
Sljedeći članakKako suzbijati štetnike u skladištima?
Zoran Maričević, dipl.ing.agr.
Rođen je 1967. godine u Karlovcu gdje završava osnovnu i srednju školu. Diplomirao 1994.g. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na smjeru Ratarstvo. Od 1995.g. radi kao profesor stručnih predmeta u Prirodoslovnoj školi u Karlovcu, a od 2000.g. i kao Naslovni znanstveni asistent na Veleučilištu u Karlovcu. Rođen je 1967. godine u Karlovcu gdje završava osnovnu i srednju školu. Diplomirao 1994. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na smjeru Ratarstvo. Od 1995.g. radi kao profesor stručnih predmeta u Prirodoslovnoj školi u Karlovcu. Bio je aktivni sudionik Domovinskog rata, uključen kao branitelj na prvim crtama obrane grada Karlovca. Kao pripravnik radio je na Farmi Šumbar poduzeća PPK Karlovačka mesna industrija na poslovima Tehnologa biljne proizvodnje. Tamo je iz prve ruke kroz praksu stekao znanje i iskustvo. Od kraja 1995. do danas, zaposlen je u srednjoj Prirodoslovnoj školi u Karlovcu kao profesor stručnih predmeta u poljoprivredi, u više smjerova koje škola ima. Od 2000. godine radi i na Veleučilištu u Karlovcu kao Naslovni znanstveni asistent. Predaje na smjeru Lovstvo i zaštita prirode na Katedri „Proizvodnja hrane i hranidba divljači“. Piše stručne članke u više stručnih časopisa, a napisao je i knjigu „U gorske oaze“ kao stručno edukativnu literaturu za studente. Zbog popularizacije i edukacije najmlađih članova našeg društva napisao je i slikovnicu „Marko uči o životinjama“.