Možda je riječ jednostavno skraćena i izvorno je glasila drukčije. U Njemačkoj, kamo je stigla preko Danske ranih dvadesetih godina 20. stoljeća, nazvana je streicherente. Ondje se nakon 2. svjetskog rata jako promicalo razmnožavanje njihova fonda, a takav se trend nastavlja. Poštivanje temeljnih pravila zacrtanog standarda, ali i trud oko stalnog poboljšanja izgleda, oblika i boja stvorio je jamstvo kakvoće, pa se dugoročno uzgoj tih pataka osuvremenio, što daje posebnu draž ukupnom uzgoju peradi.

Srebrno-prugasta patka zadobila je dio svojstava patke trkačice, a i samo držanje životinje uvelike svjedoči o tome. S druge strane srebrno-prugasta patka ima i mnogo toga od pasmine Campbell, koja je također zasigurno pridonijela nastanku ove pasmine. Riječ je o životinji lake građe, vrlo živahnoj i pokretljivoj, pomalo uzdignutog držanja i s duguljastim izrazito zaobljenim trupom. Linija leđa i donja linija trupa trebale bi po mogućnosti biti usporedne. Dobro zaobljenu glavu obilježava blago podignuto čelo, suhi obrazi i vrlo šiljasto oblikovan završetak glave prema kljunu. Sam kljun je srednje dugačak i blago se penje prema čelu. Kod patka je on sive do zelene vrbolike boje, a kod patke sive do sivozelene. Oko je tamnosmeđe.

Srednjodugačak vrat ljupko je savinut i glatko prelazi u dobro zaobljena prsa, mesnata ali ne odviše puna. Trbuh pak i stražnji dio nisu osobito razvijeni. Dugačka, gotovo ravna leđa trebala bi glatko prelaziti u sasvim blago uzdignuti rep. Noge su kod patka narančaste i srednje dužine, a kod patke prljavosmeđe. Ženka ima nešto kraće noge ali stoji vrlo slobodno, tako da ni starije životinje ne vuku stražnji dio po podu. Boja perja je srebrno – “divlja”, najsvjetlija varijanta kod pataka divlje boje. Prsa i ishodište vrata sve do ramena crvenosmeđi su sa srebrnastobijelim uskim rubom, a trbuh do trtice srebrne i bijele poput vrhnja, trtica smeđecrna s bijelim rubom. Donji dio leđa srebrnastosive je boje s tamnim mrljama. Siva pera na krilima imaju bijeli obrub, a na tamnim sekundarnim kao i na smeđecrnoj glavi prisutan je zelenkasti odsjaj. Ishodište vrata obrubljeno je markantnim bijelim prstenom.

Prethodni članakSirevi bolji nego ikad
Sljedeći članakSjetva i značaj travno-djetelinskih smjesa
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.