Prema tipu štetočinja koje suzbijamo, sredstva za zaštitu bilja dijelimo na zoocide (insekticide za suzbijanje štetnih kukaca, akaricide za grinje, limacide za puževe, rodenticide za glodavce i dr.), herbicide za suzbijanje štetnih korova i fungicide za suzbijanje štetnih gljivica – uzročnika biljnih bolesti. Ovisno o njihovu podrijetlu, sredstva za zaštitu bilja dijele se na biološka, biotehnička i kemijski sintetizirana.
Za uspješnu zaštitu bilja potrebno je točno odrediti uzročnika štete na biljkama, te procijeniti isplativost njegova suzbijanja. Da bi se to moglo potrebno je procijeniti brojnost štetnika ili korova, odnosno odrediti vrijeme infekcije gljivicom. Nakon što se utvrdi postojanje potrebe za suzbijanjem štetočinja potrebno je odrediti koje sredstvo za zaštitu bilja će se primijeniti.
Sistemična i kontaktna sredstva za zaštitu bilja
Prema fizikalno-kemijskim svojstvima, nakon što dospiju na list biljke, sredstva za zaštitu bilja dijele se na kontaktna i sistemična. Nakon što kapljice sistemičnih sredstva za zaštitu bilja dospiju na biljku, prodiru u biljku gdje se translociraju i u netretirane organe kroz provodno staničje biljke. Zbog tog svojstva sistemična ili translokacijska sredstva za zaštitu bilja ne ispiru se, ako kiša padne približno dva sata nakon aplikacije.
Za razliku od njih, kontaktna sredstva ostaju na površini biljke gdje su dospjeli aplikacijom pesticida, te su osjetljivi na ispiranje kišom. S obzirom na način djelovanja, aplikacija kontaktnih sredstava za zaštitu bilja mora omogućiti kvalitetniju distribuciju kapljica po svim dijelovima biljke koji se želi zaštititi nego kad se tretira sa sistemičnim sredstvima. Neovisno kojoj skupini pripadaju, sredstva za zaštitu bilja potencijalno su otrovna za različite skupine ljudi, ali i organizme iz okoliša. Stoga sa sredstvima za zaštitu bilja (i biološkim) treba rukovati isključivo prema uputama koje su priložene uz pripravak. Preuzete su iz dozvole za primjenu koje izdaje Ministarstvo poljoprivrede.
Otrovnost sredstva za zaštitu bilja
Kada se govori o otrovnosti sredstava za zaštitu bilja uglavnom se spominje unošenje hranom ostataka sredstava za zaštitu bilja u organizam. Poštivanjem propisane doze i karence taj rizik sveden je na minimum. Karenca je najkraće vrijeme koje mora proći između primjene sredstava za zaštitu bilja i berbe. To vrijeme je prema izračunu toksikologa, liječnika i agronoma dostatno da se ostaci sredstava za zaštitu bilja u potpunosti razgrade do vremena konzumacije hrane ili se njihova razina spusti ispod posve neškodljive razine koju zovemo MDK. Maksimalno dopuštena razina rezidua sredstava za zaštitu bilja (engl. MRLs – maximum residue levels) ili toleranca.
Ako se na hrani nalaze ostatci sredstva za zaštitu bilja, njihovo dokazivanje je složen laboratorijski postupak jer se obično radi o veličinama od 0,01 do nekoliko miligrama aktivne tvari sredstva za zaštitu bilja po kilogramu hrane. Čak i kada su te količine prekoračene, iznimno rijetko može doći do akutnog trovanja uslijed konzumacije hrane kontaminirane ostacima sredstava za zaštitu bilja. No visok je rizik od njihovog kumuliranja u organizmu što može uzrokovati kronično trovanje.
Osobe koje su najugroženije od sredstava za zaštitu bilja rade u njihovoj proizvodnji distribuciji i svakako u njihovoj primjeni. Pritom osobe koje primjenjuju sredstva za zaštitu bilja nisu izložena visokom riziku unošenja kroz usta (peroralno). Nego unošenju udisanjem (inhalacijski) i putem kože (dermalno).
Prilikom rada sa sredstvima za zaštitu bilja postoji velika vjerojatnost izlijevanja po koži za vrijeme pripreme i ulijevanja u spremnik uređaja za aplikaciju. No i tijekom prskanja. Osim izlijevanja sredstva za zaštitu bilja na kožu, veliki rizik predstavlja i izloženost kože sitnim kapljica sredstva za zaštitubilja kojim se prskaju biljke. One najsitnije ostaju i do par sati nakon prskanja lebdjeti u zraku. Postoje vrlo velike razlike u intenzitetu prodora kroz kožu. Koža šake i podlaktice je najčešće izložena sredstvima za zaštitu bilja, ali postoje mjesta na tijelu gdje je intenzitet prodora puno viši o čemu treba voditi računa.
U svakom slučaju iznimno je značajno zaštiti sve dijelove kože vodonepropusnim materijalom kako bi se spriječila kontaminacije kože. To podrazumijeva kapu, masku za lice i naočale, odijelo, gumene rukavice i gumene čizme. Pritom se čizme obuvaju tako da se preko njih navuku hlače kako bi se onemogućilo izlijevanje sredstva za zaštitu bilja u čizme. Osim što služi za zaštitu kože lica od kapljica sredstva za zaštitu bilja, zaštitna maska štiti i od udisanja sitnih čestica.
Ručne prskalice
Postoje dva tipa ručnih odnosno leđnih prskalica za prskanja i orošavanje. Razlika između prskanja i orošavanja je u veličini kapljica kojom se tretira bilje. Primjena kapljica većih od 0,15 mm naziva se prskanje, a onih sitnijih orošavanje. Sitnije kapljice obično se koriste u voćarstvu i vinogradarstvu, odnosno za primjenu zoocida i fungicida. Krupnije kapljice koriste se u ratarskim kulturama i povrću, odnosno za suzbijanje korova herbicidima.
Za prskanje manjih površina najčešće se koriste ručne ili leđne prskalice, a za orošavanje leđni orošivači. Prskalice u pravilu stvaraju krupnije kapljice od orošivača. Leđni orošivači („atomizeri“) umjesto crpke imaju ventilator koji pokreće motor s unutarnjim izgaranjem i obično nemaju diznu ili sapnicu. Kod manjih uređaja kakvi su ručne i leđne prskalice i orošivači nema potrebe za miješalicama unutar spremnika. Zato jer se radi o malim količinama škropiva kod kojih tijekom rada neće doći do sedimentacije. Nakon svakog korištenja spremnik je potrebno isprati po unutarnjim stijenkama sa čistom vodom. Također prskanjem ili orošavanjem sa čistom vodom očistiti cijeli sustav cijevi armature, te dizne.
Tip mlaza
Dizne ili sapnice značajni su dijelovi prskalice. Oni raspršuju mlaz škropiva na mlaz odgovarajućeg oblika (tipa) u kojem se nalaze kapljice određene veličine. Prema obliku, razlikuju se dva tipa mlaza koji izlazi iz dizni. Konusni mlaz (šuplji i puni) primjeren je tretiranje biljaka većeg habitusa (obično voćke, vinova loza i bujnije povrće), dok je lepezasti mlaz prikladniji za primjenu herbicida i tretiranje biljaka niskog habitusa, što je najčešće u ratarstvu. Dizne također definiraju i brzinu istjecanja škropiva pod određenim tlakom. Taj parametar naziva se kapacitet škropiva i izražava se u litrama u minuti. O kapacitetu škropiva pri tlaku od 3 bara ovisi i boja dizni, što je prikazano na tablici 1.
Tako dizne iste boje, neovisno o tipu mlaza i veličini kapljica imaju isti kapacitet. Osnovni dijelovi dizne su tijelo, sito i kućište. Sito dizne sprečava protok nečistoća do otvora. On se nalazi na kućištu i o njegovoj protočnosti i neistrošenosti ovisi ispravan rad dizne. Za razliku od prskalica kod kojih postoji samo tok tekućine, kod leđnih orošivača postoje i tok tekućine i tok zraka. Ta 2toka su postavljena paralelno i predstavljena su širom cijevi kroz koju struji zrak velikom brzinom i užom cijevi kroz koju pod utjecajem gravitacije prolazi škropivo.
Kod orošivača (pneumatsku) raspršivanje mlaza na sitne kapljice čini masa zraka koju proizvodi ventilator. Zrak koji se kroz širu izlaznu cijev zahvaća škropivo koje istječe iz uže cijevi. Usitnjava ga na sitne kapljice (sitnije nego kod prskalica) i transportira ih na tretirani objekt. Ovakav način aplikacije sredstva za zaštitu bilja prikladan je za kulture s puno lisne mase. Kakve su obično voćke, a može se koristiti i u vinogradima i svugdje gdje je potrebna veća radna učinkovitost.
Kako orošivači proizvode vrlo sitne kapljice, nisu preporučljivi za primjenu herbicida. Zato jer zanošenje kapljica herbicida pod utjecajem vjetra može izazvati fitotoksičnost na biljkama koje nisu predviđ ene za tretiranje.
Leđni orošivači obično nemaju diznu ili sapnicu, što olakšava njihovo čišćenje, čistom vodom nakon svake upotrebe. Potrebno je voditi brigu i o motoru kojim je potrebno rukovati prema uputama proizvođača. Neovisno primjenjuju li se sredstva za zaštitu bilja prskanjem ili orošavanjem neophodno je pripremiti ispravnu koncentraciju škropiva. Količina sredstva za zaštitu bilja (volumen ili masa) koju je potrebno odmjeriti računa se prema slijedećoj formuli:
Vpripravka = propisana koncentracija × Vškropiva u prskalici
Pri izračunu treba voditi računa da se koncentracija izražava u postocima koje je potrebno pretvoriti u broj tako da se podijele sa 100.
