Sredstva za zaštitu bilja neizbježna su i još uvijek uglavnom nezamjenjiva u suvremenoj, intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Ispitivanje, ocjenjivanje i odobravanje sredstava za zaštitu bilja u Europskoj uniji je zahtjevno i vrlo strogo. S pravom se može tvrditi kako su zahtjevi koji se postavljaju pred proizvođače sredstava za zaštitu bilja najstroži u svijetu. Nerijetko se u krugovima poljoprivrednih proizvođača, ali i agronoma, ponavlja tvrdnja kako sredstava za zaštitu bilja nema dovoljno za određene namjene, ili ih nema dovoljno na nekim poljoprivrednim kulturama.
Zakonski okvir za odobravanje sredstava za zaštitu bilja usmjeren je na najvišu moguću razinu zaštite okoliša i zdravlja ljudi. Poljoprivrednici zemalja Unije suočavaju se s time u svojoj proizvodnji, svjedočeći povlačenju većeg broja aktivnih tvari i sredstava za zaštitu bilja i raznim drugim ograničenjima, sve pod stalnim pritiskom javnosti i strogim kontrolama.
Stroga pravila za odobravanje
Odobravanje sredstava za zaštitu bilja u Europskoj uniji se odvija prema Uredbi (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća. Uredba propisuje stroga pravila za odobravanje, odnosno registraciju sredstava za zaštitu bilja i aktivnih tvari u njima. Međutim, pogrešno je tvrditi kako se pri donošenju tih pravila malo ili nikako vodilo računa o poljoprivrednim proizvođačima i potrebi za učinkovitom zaštitom od bolesti, štetnika i korova. Europski parlament, Vijeće i Komisija, dakle sve države Unije, prepoznale su u vrijeme donošenja Uredbe (EZ) br. 1107/2009 rizike s kojima se mogu susresti proizvođači takozvanih „malih kultura“. Isto tako, prepoznati su rizici vezani uz štetne organizme koji se javljaju sporadično ili rjeđe. Spomenuti rizici propisani su pojmom koji se u Uredbi naziva „malim namjenama“.
Prema spomenutom propisu, „male namjene znače uporabu sredstva za zaštitu bilja u nekoj državi članici na bilju ili biljnim proizvodima koji se u toj državi članici uzgajaju u manjem opsegu, ili se uzgajaju u velikom opsegu, ali je potrebno zadovoljiti iznimnu potrebu zaštite bilja“.
Tržišna logika i dostupnost sredstava
Vodeći se tržišnom logikom i ekonomskim načelima, proizvođači sredstava za zaštitu bilja svoje zahtjeve usmjeravaju ponajprije na kulture koje se uzgajaju na velikim ili većim površinama. Također, svoja sredstva za zaštitu bilja razvijaju i nastoje registrirati za suzbijanje bolesti, štetnika ili korova koji su česti, štetni i za koje se očekuje da će se suzbijati. Na taj način planiraju povrat uloženih sredstava i zaradu na konkurentnom tržištu, što je potpuno shvatljivo, ekonomski jednostavno i poslovno opravdano. Za kulture koje su male površinama, interes za odobravanje sredstava za zaštitu bilja može biti manji, ili ga ne mora biti.
Slično tome, za suzbijanje novih pojava, ili štetnih organizama koji se javljaju sporadično, povremeno ili rijetko, interes za razvoj i odobravanje sredstava za zaštitu bilja može biti ograničen. Takav pristup, razumljiv i očekivan, neminovno se očituje u dostupnosti sredstava za zaštitu bilja na različitim poljoprivrednim kulturama. Primjerice, na rajčici je trenutno u Hrvatskoj odobreno 38 aktivnih tvari i kombinacija insekticida, dok su na batatu odobrene samo dvije. Na vinovoj lozi odobrene su 53 aktivne tvari fungicida, a na brusnici samo jedna. Na kukuruzu su odobrene 44 aktivne tvari i kombinacije herbicida, dok je na radiču odobrena samo jedna.
Pojednostavljeni postupak
Upravo iz tih razloga Uredba uspostavlja mogućnost drugačijeg, jednostavnijeg odobravanja sredstava za zaštitu bilja za „male namjene“. Taj postupak propisan je člankom 51. Uredbe (EZ) br. 1107/2009. Navodi se kako „proširenje odobrenja za male namjene mogu zatražiti vlasnici odobrenja, ali i službena ili znanstvena tijela koja se bave poljoprivrednom djelatnošću, profesionalne poljoprivredne udruge ili profesionalni korisnici“. Dakle, osnovnim zakonskim propisom daje se mogućnost da čak i pojedinačni profesionalni poljoprivrednik zatraži odobrenje, odnosno proširenje određenog sredstva za zaštitu bilja.
Uzimajući u obzir raznovrsnost poljoprivredne proizvodnje u različitim zemljama Europske unije, taj je postupak ostavljen na državama članicama. Dakle, svaka država sama odobrava sredstava za zaštitu bilja za male namjene. Uvjeti koji trebaju biti ispunjeni su „da je namjeravana uporaba sredstva za zaštitu bilja mala namjena“ kao i „da je proširenje sredstva za zaštitu bilja od javnog interesa“. Naravno, takvo sredstvo za zaštitu bilja također mora ispunjavati opće uvjete u pogledu zaštite zdravlja ljudi i životinja te zaštite okoliša. Podaci koje je potrebno dostaviti pri podnošenju zahtjeva za odobrenje sredstva za zaštitu bilja za male namjene su oni koji se odnose na ostatke (rezidue) i „po potrebi oni koji se odnose na procjenu rizika za primjenitelje, radnike i druge nazočne osobe“.
Takva dokumentacija puno je manja od one koju je potrebno dostaviti pri standardnom postupku odobravanja, odnosno registracije sredstva za zaštitu bilja. Posljedično, i troškovi takvog postupka također su uvelike manji u usporedbi s troškovima standardne registracije sredstva za zaštitu bilja. Čitav postupak tako je propisan upravo iz razloga da čak i udruge poljoprivrednih proizvođača, ili čak pojedinačni profesionalni poljoprivrednici, mogu pokrenuti takav postupak i ishoditi traženo odobrenje.
Kriterij za određivanje „malih namjena“
Kako je spomenuto, kod postupka odobravanja je potrebno razlikovati „male kulture“ i „male namjene“. Mala namjena može biti bilo koja namjena sredstva za zaštitu bilja na kulturi koja je određena kao „mala“. S druge strane, mala namjena može biti i namjena za suzbijanje određene biljne bolesti, štetnika ili korovne biljke koji su određeni kao „mali“ na poljoprivrednoj kulturi koja je određena kao „velika“. Primjerice, svaka namjena za suzbijanje bilo kojeg štetnog organizma na šipku ili slanutku može biti određena kao mala namjena. Međutim, i suzbijanje, primjerice, sovica na vinovoj lozi može biti mala namjena na velikoj kulturi.
Različite zemlje Unije različito određuju male i velike kulture te male namjene. Neke imaju popis malih i velikih kultura te popis malih i velikih namjena na velikim kulturama. Neke imaju samo popis malih i velikih kultura. U Hrvatskoj su kao velike kulture propisane ječam, kukuruz (izuzev kukuruza šećerca, kukuruza kokičara i sjemenskog kukuruza), zob, pšenica, krumpir, maslina, vinova loza, jabuke, mandarine, šljive, soja, suncokret, šećerna repa, uljana repica te rajčica i luk na otvorenom. Sve ostale kulture smatraju se malim kulturama.
Hrvatska za sada nije propisala štetne organizme koji se smatraju malim namjenama na velikim kulturama. Druge države Unije imaju različite kriterije, određene na nacionalnoj razini. Primjerice, Francuska i Italija kao glavni kriterij za male kulture postavljaju uzgoj na površini manjoj od 20 000 ha, Austrija, Njemačka, Portugal, Španjolska i Češka manjoj od 10 000 ha, Mađarska manjoj od 6000 ha, a Litva na površini manjoj od 5000 ha. Estonija kao kriterij postavlja uzgoj na površini do 1 % ukupne korištene poljoprivredne površine i do 1 % ukupne proizvodnje, a Poljska uzgoj na manje od 2 % ukupne korištene poljoprivredne površine. Neke države imaju i razrađene kriterije za određivanje malih namjena na velikim kulturama. Primjerice, Njemačka kao uvjet za malu namjenu na velikoj kulturi predstavlja potrebu za tretiranjem (primjenom sredstva za zaštitu bilja) na površini do 10 000 ha pojedine velike kulture.
Slično kao što su različiti kriteriji za određivanje velikih i malih kultura ili velikih i malih namjena, odobravanje sredstava za zaštitu bilja za male namjene različito se koristi u različitim državama Unije. Iako se Uredba (EZ) 1107/2009 u Hrvatskoj provodi od datuma pristupanja Uniji, dakle već više od 15 godina, može se reći kako mogućnost odobravanja sredstava za zaštitu bilja za male namjene u nas do sada nije iskorištena u potencijalu kojeg teoretski pruža. Možda i najvažniji razlog tome jest što je profesionalno udruživanje poljoprivrednika u Hrvatskoj slabo u odnosu na zapadne zemlje Europe. Koncept malih namjena osmišljen je upravo s pretpostavkom da će profesionalne poljoprivredne udruge biti najaktivnije u iskorištavanju te mogućnosti. Imajući to u vidu, jasno je da se Hrvatska po tom pitanju ne može mjeriti, primjerice s Italijom ili Nizozemskom.
Ipak, potrebno je istaknuti kako se odobravanje sredstava za zaštitu bilja za male namjene i u ostalim zemljama Unije suočava s određenim administrativnim, pravnim i stručnim poteškoćama. Ocjena i odobravanje sredstava za zaštitu bilja u Uniji je složen postupak. Unija je podijeljena na tri registracijske zone, a istovremeno i na četiri EPPO zone. Postoji zonalna ocjena, ali i međusobno priznavanje sredstava za zaštitu bilja, paralelna trgovina i dozvola u hitnim situacijama. Države članice još uvijek nerijetko imaju i posebne nacionalne zahtjeve. Dokumentacija i studije na temelju kojih se traži odobrenje često su zaštićeni. U svemu tome katkada se teže snalaze i podnositelji zahtjeva, proizvođači i distributeri sredstava za zaštitu bilja.
Svakako nije izgledno očekivati da individualni poljoprivrednik, profesionalna udruga, ili čak znanstvena institucija ili stručna služba bude dobro upućena u postupak traženja, ocjene i odobravanja sredstava za zaštitu bilja, čak i prema odredbama za male namjene. Bez obzira na to, mogućnost takvog odobravanja sredstava za zaštitu bilja treba ohrabrivati. I stručne institucije i proizvođači sredstava za zaštitu bilja pri tome su spremni pružiti podršku poljoprivrednicima. U članku 51. Uredbe (EZ) 1107/2009 navodi se kako „države članice mogu poduzeti mjere kojima omogućuju ili potiču podnošenje zahtjeva za proširenje odobrenja već odobrenih sredstava za zaštitu bilja za male namjene“.
Osigurati dostupnost sredstava za zaštitu kad postoji potreba
Ono što je zanimljivo kod odobravanja sredstava za zaštitu bilja za male namjene jest mogućnost da nadležno tijelo države članice izda odobrenje za male namjene čak i ako vlasnik rješenja o registraciji to odbije. Iz te odredbe, gotovo presedana u Uredbi (EZ) 1107/2009, jasna je namjera članka 51. i malih namjena. Cilj Unije bio je osigurati dostupnost sredstava za zaštitu bilja za sve kulture na kojima postoji potreba, u svim državama, prema njihovim nacionalnim potrebama. Svrha je bila stvoriti zakonski okvir koji bi spriječio nedostatak odobrenih sredstava za zaštitu bilja u pojedinim kulturama, ili za pojedine štetne organizme. Istovremeno, uvjeti glede zaštite zdravlja ljudi i životinja te zaštite okoliša bi trebali biti osigurani. Prilika za inicijativu pruža se poljoprivrednicima, profesionalnim udrugama, znanstvenoj zajednici ili stručnim službama, svima onima koji su „na polju“ i koji se susreću s praktičnim problemima u zaštiti bilja.
Naslovna foto: Gemini.ai
