Polako su već krenule pripreme za još jednu žetvu, za najveću radost u poljoprivredi. Optimizam je uvijek krasio proizvođače, jer da nisu takvi, ne bi se niti odvažili ući uproces proizvodnje prošle jeseni (i tako iz godine u godinu). Ako se sve dobro poklopi, prinos bi mogao razvući osmijeh na lice naših ratara. U suprotnome, potencijalno još jedna godina razočaranja i borbe.
Prošle godine lipanj je bio koban mjesec za ratare. Suša, premda nije naštetila toliko jesenskim kulturama, dobro je uzdrmala proizvodni potencijal proljetnih kultura i stvorila mnogo bora i sjedih na glavama ratara. Svi će reći, ne ponovilo se.
Prinosi, kvaliteta i tržišna kretanja
Prema podacima DZS iz veljače, prošle jeseni zasijano je 159 tisuća hektara pšenice (oko 4 tisuće hektara više nego godinu prije) i 52 tisuće hektara ječma, što predstavlja značajniji pad u odnosu na godinu prije, od čak 12 tisuća hektara. Slobodno možemo reći da je među jesenskim kulturama, ječam kultura koja je i u postotku i u apsolutnim hektarima, najviše izgubila. Pridružimo li tim hektarima statistički prosječan prinos zadnjih pet godina (pšenica 7,1 t/ha; ječam 5 t/ha), možemo očekivati proizvodnju od gotovo 1,13 milijuna tona pšenice i 260 tisuća tona ječma.
Stoga, ako nas ne snađu neke teže vremenske neprilike, količine bi trebale biti i više nego zadovoljavajuće, dovoljne za slabu domaću potrošnju i za izvoz. Ono što će biti nepoznanica je kvaliteta. Zadnje dvije sezone, imali smo postotno puno veći udio stočne pšenice, nego što je to bio slučaj u godinama prije toga. Prvo je prije dvije godine bio problem s hektolitrom, a prošle godine s proteinom. Možda je opet došao red na godinu u kojoj ne bi trebali imati takvih izazova?
Glavno pitanje svake sezone je otkupna cijena i kolika će ona biti? Za pretpostaviti je da će na kraju ona biti negdje na razini prošle godine, ako vrijeme u Europi u sljedećih mjesec dana ne bude radikalno. Realno, da nije rata u Iranu, cijena pšenice bi vjerojatno bila dosta niža jer bi u prvom planu bili fundamenti i činjenica da je generalno zasijano više pšenice u cijeloj ovoj široj regiji.
Što se burza tiče, za ove naše krajeve tu je Euronext najreprezentativnija burza. I premda je ponekad korelacija cijene na domaćem tržištu i te burze upitna, u pravilu je najbolje što imamo i u smislu otkrivanja cijene i u smislu upravljanja rizikom. Gledajući terminsku cijenu za SEP 2026, zadnja četiri mjeseca imamo uzlazni trend uz povećanu volatilnost, u najvećoj mjeri kao posljedicu premije rizika rata na Bliskom Istoku. Dakle trend je pomalo bullish, a trenutna je cijena 10-ak posto veća nego prije četiri mjeseca. Cijena će ponajviše reagirati na procjene europske žetve, stanje usjeva u Francuskoj i Njemačkoj, vremenske prognoze za ljeto i konkurenciju ruske, ukrajinske i argentiske pšenice na ključnim europskim izvoznim tržištima Sjeverne Afrike.
Proizvodimo i pšenice i ječma više nego što su domaće potrebe, pa zadnjih pet sezona u prosjeku 60 posto domaće proizvodnje pšenice izvozimo i jako nas se tiče situacija u ostalim zemljama u regiji, ali i u Ukrajni jer svi skupa ciljamo na isto izvozno tržište, ono talijansko. Pozitivno za nas, situacija sa sušom na proljeće najmanje je pogodila Hrvatsku, a najgore je prošla zapadna Rumunjska i istočna Mađarska. Teško je reći koliko će prinos biti slabiji na tim područjima zbog suše, ali svakako će biti slabiji nego prošle godine. Paralelno, u Ukrajini je situacija pod kontrolom, tako da i u nadolazećoj sezoni možemo očekivati podosta brodova i vlakova iz Ukrajine koji će tražiti tržište u Italiji, a što će zasigurno vješti talijanski trgovci iskoristiti u svoju korist. Zbog takvih tokova, ali i zbog potrebe domaćeg mlinarstva za kvalitetnijom pšenicom, imamo prosječno 70-ak tisuća tona uvoza pšenice svake sezone.
Izvoz sirovine i uvoz gotovih proizvoda
Potrošeno je već mnogo tinte i to s pravom, na tekstove na to kako uvozimo gotove pekarske proizvode i brašno, kako stvaranje dodatne vrijednosti u Hrvatskoj pada i kako smo na kraju postali izvoznici sirovine, a uvoznici gotovih proizvoda. Primjerice, prošle godine uvezeno je 65 tisuća tona brašna u vrijednosti većoj od 24 milijuna eura, dok je istovremeno izvezeno niti 10 tisuća tona brašna u vrijednosti nešto većoj od 4 milijuna eura. Posebno zabrinjava podatak da smo prije 11 godina imali suficit od gotovo 13 tisuća tona brašna u vanjskotrgovinskoj razmjeni.
Uvoz pekarskih proizvoda bio je 125 tisuća tona u vrijednosti 395 milijuna eura, dok je izvoz bio 80 tisuća tona u vrijednosti 246 milijuna eura. Dodatno, domaća proizvodnja pšenice prošle je godine blago pala u odnosu na godinu prije, proizvodnja kruha pala je 3,1 posto, a pizza i pita 2,1 posto u odnosu na godinu prije, dok je proizvodnja tjestenine pala 7 posto u odnosu na godinu prije te je godina s najmanjojm proizvodnjom tjestenine u zadnjih 11 godina. Rasla je jedino proizvodnja kolača i slastica 18,1 posto u odnosu na godinu prije.
Suočeni smo s negativnim trendom u sektoru mlinske industrije s jedne strane i s rastom proizvodnje pšenice s druge strane, što nije lako preokrenuti, pogotovo kad je domaće tržište relativno malo, uz skupe troškove logistike, uz navike potrošača koje se teško mijenjaju, a istovremeno na tržištu je mnogo stranih trgovačkih lanaca koji optimiziraju vlastite dobavne lance, koji najčešće uključuju robu sa stranih tržišta. Postojeći mlinarski kapaciteti su i više nego dovoljni, stoga izgradnja novih kapaciteta nije rješenje. Ipak, tu će u narednim godinama sigurno doći do dodatne konsolidacije i okrupnjivanja.
Na mlinarima je da uvoz supstituiraju domaćom proizvodnjom. Kako? Premijom u odnosu na baznu mlinsku pšenicu. Bez toga, ratar nema interesa proizvoditi visokokvalitetnu pšenicu, a mlinari će i dalje plaćati veći transport na uvoz takve robe iz zemalja u okruženju. Na državi je pak da nametne strože prekogranične kontrole roba iz trećih zemalja te jednake uvjete na tržištu za proizvode proizvedene u Hrvatskoj i one iz EU, i brašna i pekarskih proizvoda. U suprotnom će potrebe za domaćom pšenicom iz godine u godinu biti sve manje.
Naslovna foto: Gemini.ai
.){kind=link}