Pravilan plodored na oraničnim površinama jedan je od najznačajnijih čimbenika u očuvanju plodnosti tla, sprječavanju širenja štetočina, smanjenju korištenja mineralnih gnojiva te, posljedično, smanjenju utjecaja poljoprivredne proizvodnje na okoliš. Nažalost, kod većine poljoprivrednih gospodarstava koja uzgajaju ratarske kulture on se ne provodi adekvatno. Takav se zaključak može donijeti na temelju podataka Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju o zatraženim izravnim plaćanjima u 2025. godini, što se ujedno poklapa s podacima o strukturi sjetve iz prijašnjih godina.
Od ukupno 1.091.856 ha za koje su tražena izravna plaćanja u konvencionalnoj proizvodnji u 2025. godini, na 517.465 hektara uzgajaju se kulture iz porodice trava (kukuruz i strne žitarice), na 86.663 hektara uzgajaju se uljarice iz različitih porodica (suncokret, uljna tikva i uljana repica), dok 75.454 ha zauzima soja.
Na najvećem broju površina uzgaja se kukuruz – na čak gotovo jednoj trećini prijavljenog broja hektara pod izravnim plaćanjima. Budući da je riječ o najzastupljenijoj ratarskoj kulturi, na oraničnim se površinama najčešće ponavlja upravo sjetva kukuruza. Struktura sjetve ratarskih kultura slična je već dugi niz godina i vrlo se malo mijenja, a najviše ovisi o postignutoj tržišnoj cijeni uroda pojedine kulture.
Tablica 1. Površine i kulture u Republici Hrvatskoj u konvencionalnoj proizvodnji u 2025. g. (Izvor: APPRRR)
Promjenom klimatskih prilika poljoprivredni proizvođači uviđaju prednosti izmjene različitih biljnih vrsta na oraničnim površinama. Dodatno, ta se praksa kroz zakonodavstvo Europske unije i Republike Hrvatske od 2024. godine promiče kroz GAEC 7 – pravilo zaštite okoliša za sva gospodarstva koja obrađuju više od 10 hektara oraničnih površina. Obveza navedenih gospodarstava prema standardu GAEC 7 jest izmjena kultura jedanput godišnje na svakoj ARKOD parceli, uključujući i sekundarne usjeve koji moraju biti prisutni na parceli minimalno 8 tjedana od nicanja te se njima mora primjereno gospodariti.
Ovo se pravilo ne odnosi na:
- višegodišnje nasade (voćnjaci, vinogradi), travu i druge travolike krmne kulture te na površine pod ugarom;
- poljoprivredna gospodarstva na kojima se više od 75 % oraničnih površina koristi za proizvodnju trave ili drugih travolikih krmnih kultura, proizvodnju leguminoza ili je zemljište ostavljeno na ugaru (ili u kombinaciji navedenog) – ona nisu dužna uspostaviti plodored;
- poljoprivredna gospodarstva na kojima više od 75 % raspoloživih poljoprivrednih površina zauzimaju trajni travnjaci ili se koriste za proizvodnju trave ili drugih travolikih krmnih kultura (ili u kombinaciji navedenog) – ona također nisu dužna uspostaviti plodored.
U slučaju nepoštivanja bilo kojeg pravila uvjetovanosti i socijalne uvjetovanosti, među kojima je i GAEC 7, primjenjuju se administrativne kazne u obliku umanjenja plaćanja. Poljoprivredni se proizvođači zbog poštivanja pravila GAEC 7 odlučuju za sjetvu sekundarnih usjeva (postrnih ili pokrovnih).
- Sjetva postrnih usjeva provodi se nakon žetve strnih žitarica.
- Sjetva pokrovnih usjeva (koji ostaju na parceli preko zime) odabir je proizvođača koji uzgajaju neki od jarih usjeva (suncokret, soja, kukuruz, krumpir itd.) ili ponavljaju uzgoj kukuruza na istoj parceli.
Nakon izbora biljnih vrsta ili smjesa biljnih vrsta (u skladu s ciljem koji se želi postići njihovim uzgojem te stanjem tla), iznimno je važno poznavati vremenske prilike uzgojnog područja i potrebe pojedine biljne vrste pri uzgoju.
U sastavu smjesa koje se siju kao postrni usjevi često se nalaze biljne vrste iz porodice leguminoza (mahunarke). Razlog njihova uzgoja leži u sposobnosti fiksacije dušika; njihovim uzgojem možemo poboljšati ravnotežu dušika u tlu, obogatiti tlo dušikom te smanjiti uporabu mineralnog dušika pri uzgoju sljedeće kulture. Uobičajeno je da se leguminozni usjevi uzgajani za ovu namjenu siju u smjesi s nekim neleguminoznim vrstama.
U takvim smjesama nalazimo sljedeće proteinske kulture:
- grahorice (dlakava, indijska itd.),
- stočni bob,
- grašak,
- aleksandrijska djetelina,
- lupina,
- različite djeteline (lucerna, crvena djetelina, perzijska djetelina, podzemna djetelina, inkarnatka) i još mnoge druge vrste.
Izbor vrste iz porodice leguminoza ovisi o mogućnosti njihova prezimljavanja i o stanju tla (ponajviše o pH-vrijednosti, teksturi i strukturi tla). Sve su vrste djetelina sitnozrnate, dok su, primjerice, bob i lupina krupnozrnate leguminoze.
Apsolutna masa (masa 1000 sjemenki izražena u gramima) sitnosjemenog boba iznosi 300 – 650 g, konjskog boba 650 – 800 g, a krupnosjemenog boba 800 – 1200 g (može dosezati i do 2500 g). Apsolutna masa bijele lupine (Lupinus albus) kreće se od 300 do 400 g, dok uskolisna lupina (Lupinus angustifolius) ima sitnije sjeme, s apsolutnom masom od oko 150 do 200 g.
Tablica 2. Apsolutna masa, dubina sjetve i norma sjetve sitnozrnatih mahunarki
| Vrsta | Apsolutna masa (g) | Dubina sjetve (cm) | Norma sjetve (kg/ha) |
| Lucerna (Medicago sativa L.) | 2,00 – 2,25 | 1,5-2,0 | 15 – 20 |
| Crvena djetelina (Trifolium pratense L.) | 1,75 – 2,25 | 1-1,5 | 20 – 25 |
| Bijela djetelina (Trifolium repens L.) | 0,60 | 0,5-1,0 | 12 – 14 |
| Perzijska djetelina (Trifolium resupinatum L.) | 1,10 | 1-2 | 20 |
| Švedska (križana) djetelina (Trifolium hybridum L.) | 0,50 – 0,80 | 0,5-1,0 | 8 – 10 |
| Aleksandrijska djetelina (Trifolium alexandrinum L.) | 3,00 | 1-2 | 25 – 30 |
| Inkarnatka (Trifolium incarnatum L.) | 3,00 – 4,60 | 1-2 | 25 – 30 |
| Smiljkita roškasta (Lotus corniculatus L.) | 1,30 | 0,5-1,5 | 15 – 20 |
| Esparzeta (Onobrychis sativa L.) | 13,2 – 16,8 | 4 – 6 | 50 – 90 |
U kojoj će mjeri sjetva postrnih/pokrovnih usjeva biti uspješna, posebno kada je riječ o smjesama koje u sastavu sadrže leguminozne vrste, ovisi o raspoloživosti vlage u tlu za klijanje i nicanje sjemena. Količina vlage bitna je i tijekom sljedećeg razdoblja, odnosno u vrijeme početnog porasta i kasnijeg razvoja posijanih usjeva. Zbog visokog sadržaja bjelančevina u sjemenu leguminoza, njima su za klijanje i nicanje potrebne veće količine vode nego žitaricama. Sjeme krupnozrnatih leguminoza mora upiti vodu u količini od 100 do 150 % svoje težine kako bi se proces klijanja i nicanja odvijao normalno.
Poljoprivredni proizvođači koji siju postrne/pokrovne usjeve sa smjesama koje u sastavu imaju više od 50 % biljnih vrsta iz porodice leguminoza te takvu sjetvu obavljaju na minimalno 20 % poljoprivrednih površina svojeg gospodarstva, mogu ostvariti dodatna plaćanja kroz eko-shemu 31.05. Minimalni udio leguminoza od 20 % unutar poljoprivrednih površina.
Međutim, zbog sjetve u neprimjerenim uvjetima proteklih godina, leguminoze vrlo često nisu niknule, što je utvrđeno i kontrolom na terenu koju su proveli djelatnici APPRRR-a. Stoga je odluku o vremenu sjetve smjesa postrnih/pokrovnih usjeva tijekom ljetnih mjeseci potrebno prilagoditi vremenskim prilikama, poglavito vlazi u tlu, jer će uspjeh izostati ako nema dovoljno vode za klijanje i nicanje usjeva. Mnogo je poželjnije pričekati sa sjetvom dok se ne stvore povoljni uvjeti.
Osim sjetve postrnih/pokrovnih usjeva, krajem kolovoza i početkom rujna obavlja se i sjetva uljane repice, za koju su optimalni rokovi od 25. kolovoza do 5. rujna. Zbog promjene vremenskih prilika (poput suše u srpnju i kolovozu), rokovi sjetve često se pomiču do sredine rujna. Višegodišnjim praćenjem stanja uljane repice zamijećeno je da većina hibrida koji se nalaze na našem tržištu dobro podnosi i rokove sjetve koji su kasniji od optimalnih. Poljoprivrednici koji se odluče za sjetvu uljane repice svakako trebaju pratiti vremenske prilike i prema njima prilagoditi rokove sjetve. Za dobro prezimljavanje usjeva uljane repice bitno je da prije ulaska u zimsko razdoblje vegetacije biljka ima razvijeno 10 – 12 listova, kratak i debeo hipokotil (9 – 11 mm) te debeo i što manje izdužen epikotil.
Foto: Suzana Pajić, dipl. ing. agr.
Naslovna foto: Pixabay
