Dok su medijski prostor ponovno punile rasprave o pšenici, uljana repica je u tišini ostvarila iznimne prinose i prihode, najavljujući snažan povratak u nadolazećoj sjetvi.
Ljetna žetva je iza nas – za neke više, a za neke manje uspješna. Opet su muke po pšenici bile u prvom planu i fokusu proizvođača i medija. Igrokaz je to koji se ponavlja svake godine i lekcije koje se očito nikada ne nauče. No, u pozadini svega, priča koja je prošla ispod radara javnosti i o kojoj se malo govorilo jest ona o uljanoj repici. S pravom se stoga nameće pitanje: vraća li se uljana repica na hrvatska polja? Odgovor je – vrlo vjerojatno da.
Hit kultura?
Priča o uljanoj repici podsjeća na priču o ružnom pačetu koje se ipak pretvara u lijepog labuda ili priču koja potvrđuje vječnu konstantu u poslu i proizvodnji – onu o ciklusima. Svaka kultura ima svoj ciklus i razdoblje kada je vrlo poželjna među proizvođačima, kao i razdoblje kada je gotovo nitko ne želi sijati. Uzmimo samo neke primjere. Soja je do prije tri godine bila hit-kultura sa stabilnim prinosima i cijenom koja je kontinuirano rasla. Posljedično, soja se u jednom trenutku sijala na više od 100 tisuća hektara. Danas je ta ista soja neželjeno mače, kultura koja gubi najviše hektara, s vrlo nestabilnim prinosima i cijenom koja više nije toliko atraktivna. Koja je kultura zamijenila soju? Suncokret. Trenutačno je on hit-kultura koju svatko sije, a dokaz za to jest i činjenica da je ove sezone zasijana rekordna površina – čak 80 tisuća hektara.
Ista je priča i s uljanom repicom. Pogledamo li statistiku od sad već davne 2000. godine pa do danas, možemo vidjeti da je 2018. godine uljana repica bila zasijana na rekordnoj površini od više od 55 tisuća hektara. Te je iste godine ostvaren i rekordan ukupni urod, kada je proizvedeno gotovo 156 tisuća tona. U tom se trenutku mislilo kako je to kultura koja će preplaviti hrvatska polja jer je postojao jasan višegodišnji trend rasta površina pod tom kulturom.
Međutim, od tada pa sve do 2023. godine površina pod uljanom repicom bila je u konstantnom padu, da bi 2023. dotaknula dno sa samo 15 tisuća zasijanih hektara i proizvedene 43 tisuće tona. Od tada se trend polako mijenja. Sjetvena je površina narasla na 26 tisuća hektara, uz procjenu proizvodnje od oko 75 tisuća tona za ovu sezonu. U cijelom razdoblju od početka tisućljeća, površina pod uljanom repicom kretala se u rasponu od 8 do 55 tisuća hektara, prosječan prinos od 1,8 t/ha do 3,1 t/ha, dok se ukupna proizvodnja kretala od 20 do 156 tisuća tona.
Izvrsni prinosi i prihod koji premašuje pšenicu
A sad natrag na pitanje zašto je uljana repica pozitivna priča. Unatoč svim klimatskim promjenama posljednjih godina, prinos uljane repice ostao je relativno stabilan. Pogotovo je dobar prinos bio ove godine kod proizvođača koji su odabrali kvalitetno sjeme i poštovali sve agrotehničke mjere. Takvi su uspjeli ostvariti prinose od 4 i više t/ha, a ima i proizvođača s prinosom od 5 t/ha. To su brojke koje želimo vidjeti kod domaćih proizvođača.
Kada se na to nadoveže cijena od oko 470 €/t, jednostavna matematika kaže da su takvi uz poticaje uprihodili više od 2 tisuće €/ha. Usporedimo li to s prihodom po hektaru na pšenici, stvari postaju vrlo očite. Onaj tko je ove godine uz pšenicu karte stavio i na repicu, u prosjeku može biti zadovoljan ljetnom žetvom.
S jedne strane repica se pokazala kao profitabilna kultura, a s druge je strane vrlo dobra kultura za plodored – dakle win-win situacija. To je ujedno i razlog zašto je među proizvođačima zavladao optimizam i zašto već sada možemo reći da će nadolazeća sjetva uljane repice biti jedna od većih. Špekulira se o sjetvi na 50 tisuća hektara, pri čemu će jedino ograničenje biti dostupnost sjemena. Kada sve navedeno uzmemo u obzir, možemo reći da se uljana repica vraća na velika vrata.
Tržišni izazovi, likvidnost i volatilnost cijena
Zanimljivo je pogledati i što se događa s uljanom repicom na domaćem tržištu. Postoje postrojenja za preradu u RH koja koriste domaću sirovinu, no repica se istovremeno i izvozi i uvozi. Kako to? Vrlo jednostavno. Domaći proizvođači u pravilu žele prodati uljanu repicu odmah po žetvi kako bi smanjili pritisak na skladišne kapacitete i došli do potrebne likvidnosti, dok istovremeno prerađivači nemaju niti skladišnih kapaciteta niti potrebnu likvidnost da osiguraju godišnje potrebe za preradom. Ovo je možda i ključna stvar kada se govori o domaćem tržištu. Zato je uljana repica u ta dva posliježetvena mjeseca u samom fokusu tržišta i tada se prodaju gotovo sve količine, pa trgovine nema sve do sljedeće žetve.
Kada je riječ o cijeni, referentna burza za Europu jest Euronext (MATIF), na kojoj se nalaze kotacije za ovu kulturu. Po tom je pitanju uljana repica najzahvalnija jer se na većini tržišta cijena formira po principu pozitivne ili negativne premije u odnosu na kotaciju pojedinog terminskog ugovora na burzi. S druge strane, ono što karakterizira cijenu uljane repice posljednjih nekoliko godina jest izražena volatilnost, s dnevnim promjenama od 10-ak i više eura, što predstavlja i priliku i izazov u prodaji. Takva je situacija naglašena i danas, uz sve geopolitičke napetosti i nestabilnosti, budući da se ulje uljane repice koristi i za proizvodnju biodizela, pa je njegova cijena u izravnoj korelaciji s cijenom nafte.
