Uzgoj banijske šare se isplati

125

Stranice u tiskanom izdanju: 76 – 77

Banijska šara je odnedavno treća priznata hrvatska autohtona pasmina svinja. Autohtone pasmine koje u pravilu imaju slabija proizvodna svojstva (dnevni prirast, mesnatost, plodnost) od suvremenih pasmina i hibrida, najbolje se mogu održati i očuvati kroz programe planskog uzgoja i proizvodnje svinja za preradu u proizvode s dodanom vrijednošću.

Stoga su se paralelno s aktivnostima koje su dovele do priznavanja ove pasmine provodila i istraživanja tovnih sposobnosti, a nakon toga se provjerila preradbena sposobnost trupova te najvažnija svojstva kakvoće mesa. Upravo zbog specifične kakvoće mesa koja je uvjetovana genetikom, ali i sustavom držanja te hranidbom, ove pasmine poput banijske šare mogu ravnopravno konkurirati suvremenoj proizvodnji svinja koja se danas uglavnom oslanja na hibridnoj genetici.

Trajanje tova

Brzina rasta svinja razlikuje se između različitih genotipova, a predstavlja jedan od najvažnijih čimbenika ekonomske isplativosti proizvodnje, odnosno tova svinja. Kad govorimo o tovu svinja lokalnih pasmina, najčešće se podrazumijeva produženi tov do već završnih tjelesnih masa. Ovakav tov osigurava postizanje veće ukupne količine mišićnog tkiva, ali i odgovarajuću veličinu pojedinih dijelova trupa (butovi) za daljnju preradu. Općenito je poznato da svinje autohtonih pasmina trebaju dosta duže razdoblje za postizanje zadovoljavajućih završnih masa u odnosu na svinje plemenitih pasmina, vrlo često tov traje više od godinu dana, a ponekad i dulje, što prvenstveno ovisi o hranidbi svinja. U istraživanju koje je postavljeno u okviru projekta „Održiva proizvodnja svinja na otvorenom na području Banovine“ utvrđena je tovna sposobnost banijske šare i uspoređena s ostalim hrvatskim autohtonim pasminama, crnom slavonskom i turopoljskom svinjom. Pošto su tovljenici sva tri genotipa na kraju tova bili podjednake dobi od 16 mjeseci, utvrđene su očite razlike u tovnim sposobnostima između ovih genotipova.

Dobra masa u tovu

Tovljenici banijske šare svinje postigli su najveće završne mase u tovu (162 kg), što je bilo značajno više u odnosu na tovljenike crne slavonske (125 kg), a pogotovo u odnosu na tovljenike turopoljske svinje koji su postigli najmanju završnu masu (110 kg).

Osim tovnih sposobnosti, važna skupina svojstava kad govorimo o potencijalu za preradu u vrhunske suhomesnate proizvode su svojstva kakvoće mesa. Neposredno nakon klanja na svinjskim polovicama izmjeren je pH1, kao inicijalni pokazatelj kakvoće mesa. Vrijednosti pH1 kretale su se iznad 6,2 što govori o dobroj kakvoći mesa, kao i pravilno odrađenim postupcima prije klanja (utovar, prijevoz, istovar) koji nisu doveli do predklaoničkog stresa i pada pH vrijednosti.

Upravo postupci prije klanja vrlo često su kritična točka u procesu jer se sve prednosti koje potječu i od genotipa, zatim sustava držanja i specifične hranidbe koja osiguravaju dobra organoleptička svojstva mesa, mogu poništiti uslijed neodgovarajućeg utovara, istovara i postupaka neposredno pred klanje svinja. Dan nakon klanja izmjeren je pH2, kao i boja mesa te su uzeti uzorci za određivanje sposobnosti vezanja vode. Boja mesa određena je uređajem Minolta Chroma- Meter kao vrijednosti L*, a* i b* na presjeku MLD-a (m. longisimus dorsi – dugi leđni mišić) te na dva mišića buta (m. semimembranosus i m. gracilis). Vrijednosti dobivene pri određivanju boje mesa pokazale su da meso nema problem blijedog, mekog i vodenastog (BMV) mesa što ga čini dobrom sirovinom za preradu u suhomesnate proizvode. Ekonomska analiza proizvodnje procijenjena je metodom izračuna ukupnih troškova proizvodnje na temelju troškova hranidbe u tovu svinja i prihoda od prodaje suhomesnatih proizvoda, masti i čvaraka. Izračun je prikazan na temelju tovljenika prosječne tjelesne mase na kraju tova i mase gotovih proizvoda za svaku pasminu.

Tablica: Procjena dobiti od prodaje najvrjednijih proizvoda po pasmini
(možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 5/2019)

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članak6 milijuna kuna za potpore male vrijednosti u poljoprivredi, ruralnom razvoju i šumarstvu
Sljedeći članakTo je to
prof. dr. sc. Zoran Luković
Izvanredni profesor na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost u području uzgoj svinja i sustavi proizvodnje svinjskog mesa. Profesor dr. sc. Luković radi na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od 1999. godine. Više od 15 godina zaposlen na Zavodu za specijalno stočarstvo. Uža specijalnost u području uzgoj svinja i sustavima proizvodnje svinjskog mesa, a usavršavao se u raznim europskim zemljama poput Španjolske i Slovenije. Voditelj više tehnoloških znanstveno stručnih projekata koji se bave svinjogojskom proizvodnjom. Sudionik brojnih međunarodnih i domaćih znanstvenih i stručnih skupova, te autor više radova koji se bave temama iz područja selekcije u svinjogojstvu, sustava svinjogojske proizvodnje, ekološke proizvodnje, zaštite autohtonih pasmina i proizvodnje svinjskog mesa.