Artritis-encefalitis koza je virusna bolest koza koja se očituje živčanim promjenama, upalom mozga i leđne moždine, upalom mliječne žlijezde, pluća i zglobova. Bolest je proširena na svim kontinentima, češća je u stadima mliječnih pasmina koza, ali nije opasna za zdravlje drugih domaćih životinja (osim ovaca) i čovjeka.
U odraslih koza klinički znakovi se sporo razvijaju. Najočitiji je artritis (upala zglobova), dok se u jaradi stare 2-4 mjeseca zapažaju živčani simptomi. Jarad se zarazi virusom putem mljeziva i mlijeka zaraženih majki. Bolesne koze izlučuju virus mlijekom doživotno. U odraslih se virus širi dugotrajnim bliskim kontaktom, preko usta ili dišnim prohodima. Prijenos virusa je čest prilikom mužnje, tj. aparatima i posudama za mužnju, priborom i dr.
Jednom zaražena životinja izlučuje uzročnika doživotno, pa virus može biti prisutan u stadima duži niz godina, a da koze ne pokazuju kliničke znakove bolesti. Bolest se klinički očituje nakon nekoliko mjeseci ili godina zbog dugotrajne inkubacije. Upala mozga se najčešće javlja u dobi od 2 do 6 mjeseci, dok je u starijih od jedne godine vrlo rijetka. Prevladavaju znakovi pareze i slabosti stražnjih nogu uslijed čega je kretanje životinje otežano.
Korisno je znati!
Klinički znakovi kod jaradi počinju kao paraliza jedne od stražnjih nogu, šepanje i nemogućnost kretanja. Nakon dva tjedna od početka prvih znakova javlja se ukočenost lakatnog zgloba i paraliza obje stražnje noge. Jarad zabacuje glavu i vrat na tijelo ili prema gore, a na podražaj veslaju nogama.
Apetit je sačuvan do uginuća, a cijelo vrijeme bolesti tjelesna temperatura nije povišena. Bolesna jarad zaostaje u rastu, kasnije se više ne može niti kretati, a vidljiva je i atrofija mišića. U odraslih životinja se najčešće javlja upala zglobova prednjih i stražnjih nogu. Zglobovi su povećani, hladni i nisu bolni na dodir. Bolest je progresivna, traje mjesecima pri čemu oboljela životinja mršavi.
Osim upale pluća, može se razviti i upala mliječne žlijezde zbog čega je vime otečeno i tvrdo. Prisutan je i znatan pad mliječnosti. Dijagnoza se postavlja serološkim pretragama krvi (imunodifuzijski test i ELISA) te izdvajanjem virusa. Slični simptomi se mogu pojaviti kod bolesti bijelog mišićja (nedostatak vitamina E i selena), bakterijskih upala zglobova, različitih trauma, a živčani simptomi se mogu zamjeniti s nekim bolestima kao što su listerioza, nedostatak vitamina B1, nedostatak bakra, grebež ovaca, bjesnoća i dr.
Preporučene mjere za sprječavanje unosa i kontrolu bolesti
Posjednik životinje mora odmah i bez odgađanja prijaviti veterinaru pojavu bolesti ili znakova te svaku sumnju na bolest. Sve novonabavljene životinje prije uvođenja u stado moraju biti serološki pretražene na artritis-encefalitis koza s negativnim rezultatom. Ako je serološki pozitivna četvrtina stada, te pozitivne životinje ne pripuštati nego izlučiti iz uzgoja kao i njihov podmladak. Serološki pozitivne i serološki negativne životinje potrebno je odvojeno držati, a najbolje je da se serološki pozitivne životinje čim prije izluče iz uzgoja.
Preventivne mjere se odnose na odvajanje jaradi odmah po jarenju, izolacija u odvojene boksove udaljene najmanje dva metra od ostatka stada te othrana mljezivom koje je termički obrađeno (1 sat na 56 °C) i pasteriziranim kozjim ili kravljim mlijekom. Sve inficirane koze potrebno je ukloniti iz stada te svakih 4-6 mjeseci serološki pretražiti preostale koze na artritis-encefalitis. Nakon 2 uzastopna negativna nalaza u razmaku 6 mjeseci može se proglasiti da je stado slobodno od artritis-encefalitisa u koza uz uvjet da životinje nisu bile u dodiru sa zaraženim jedinkama. Zanemarivi rizik za ovu bolest predstavlja zatvoreno stado u kojem su sve životinje starije od 12 mjeseci podvrgnute serološkom pretraživanju na AEK dva puta tijekom razdoblja od 12 mjeseci.
Izvor: Gospodarski kalendar
