Bedrenica, poznata i kao antraks, je opasna bolest uzrokovana bakterijom Bacillus anthracis. Iako rijetka u modernom društvu, i dalje izaziva strah zbog svoje brzine i smrtnosti, ali i zbog uporabe spora ove bakterije kao potencijalnog biološkog oružja.
Uzročnik bedrenice, Bacillus anthracis, gram-pozitivni, inkapsulirani štapić, oblikuje izuzetno otporne spore (endospore) koje mogu opstati u tlu desetljećima, ponekad i stotinama godina. Spore su izuzetno otporne na toplinu, ultraljubičasto zračenje, kemikalije i isušivanje, što im omogućuje dugotrajno preživljavanje u prirodnim uvjetima. Infekcija nastaje unošenjem spora u organizam putem kože, probavnog sustava (gutanjem kontaminirane hrane ili vode) ili dišnog sustava (udisanjem aerosola).
U tijelu domaćina, spore prelaze u vegetativni oblik, razmnožavaju se i proizvode otrove (toksine). Toksin se sastoji od tri komponente: zaštitnog antigena, edem faktora i letalnog faktora čija kombinacija dovodi do staničnog oštećenja, imunološke disfunkcije i smrti domaćina. Zbog svoje otpornosti i visokog potencijala za masovnu infekciju, Bacillus anthracis je klasificiran kao biološki agens koji predstavlja ozbiljnu prijetnju u kontekstu bioterorizma. Tijekom povijesti, bakterija je više puta korištena u vojne i terorističke svrhe, što je dovelo do razvoja strogih sigurnosnih mjera za rukovanje ovim mikroorganizmom.
Gdje se skriva bedrenica?
Spore bedrenice se nalaze u kontaminiranom tlu, često u tzv. bedreničnim distriktima—površinama koje su bile poplavljene ili u blizini stočnih groblja, gdje su zakopane životinje uginule od te bolesti. Rizična područja obično su nizinska, nepropusna tla, gdje tijekom poplava spore mogu dospjeti na površinu i kontaminirati pašnjake te hranu ili vodu za stoku. No bolest se može javiti i na visoravnima, u planinama i kršu.
Životinje na udaru – tko je najosjetljiviji, a tko prirodno zaštićen?
Bedrenica se prvenstveno javlja kod preživača poput goveda, ovaca i koza, ali i drugih vrsta životinja (npr. kopitara, jelenske divljači, antilopa i drugih). U rijetkim slučajevima mogu oboljeti mesožderi ili svežderi ako pojedu zaražene lešine, npr. psi lisice, svinje, medvjedi i slične životinje iako su manje osjetljive od biljoždera. Ptice su uglavnom otporne na bedrenicu jer njihova prirodno visoka tjelesna temperatura otežava i spriječava razmnožavanje bakterije. Životinja može uginuti naglo i neočekivano (perakutno) bez prethodnih kliničkih znakova. Kod nekih životinja se mogu javiti simptomi kao što su teturanje, drhtanje, probavni poremećaji, otežano disanje. Nakon uginuća lešina se naglo nadme, a iz tjelesnih otvora se izlučuje tamna, nezgrušana krv. Bolest se potvrđuje laboratorijskim testovima u tkivu ili krvi zaraženih životinja.
Bedrenica kod ljudi – tri lica iste bolesti
Ljudi se mogu zaraziti na tri načina, što dovodi do različitih oblika bedrenice u ljudi. Nakon ulaska spore kroz kožu, pojavljuje se bezbolna ranica koja se razvije u tzv. crni prišt s perifernim otokom (kožni oblik), a moguća je i posljedična sepsa. Ako se udahnu spore nastaje plućni oblik čiji početni simptomi nalikuju gripi, a zatim uslijedi teška upala pluća, često sa smrtnim ishodom. Nakon konzumacije mesa zaražene životinje može nastati crijevni oblik bedrenice u ljudi uz jake bolove u trbuhu, proljev, povraćanje i unutarnja krvarenja. Liječenje se sastoji od primjene antibiotika poput penicilina, ciprofloksacina ili doksiciklina.
Od Biblije do biološkog oružja
Bedrenica je kroz povijest uzrokovala ozbiljne epizootije među životinjama i epidemije među ljudima, često s teškim ekonomskim i zdravstvenim posljedicama. Pojava bolesti je bila vezana uz ruralna područja gdje je stoka pasla na kontaminiranim pašnjacima, osobito tijekom sušnih razdoblja nakon poplava, koje su iz tla iznijele spore ove bakterije na površinu. U brojnim povijesnim zapisima spominje se pomor stoke (npr. u Bibliji, u Knjizi Izlaska pomor stoke u Egiptu) za koji većina znanstvenka nagađa da bi to mogla biti, između ostalog i bedrenica (osim nekih drugih bolesti, npr. goveđe kuge i dr.).
Robert Koch 1876. godine prvi je izolirao Bacillus anthracis, čime je službeno započela moderna era razumijevanja ove bolesti. S razvojem veterinarske medicine i cjepiva, epizootije i epidemije su postale sve rjeđe, ali i dalje su se pojavljivale, osobito u ratnom zahvaćenim i siromašnim područjima. U Africi (u Zimbabveu) je 1978. godine izbila najveća epidemija bedrenice ikada zabilježena s više od 10.000 ljudskih i desetine tisuća životinjskih slučajeva. Vjeruje se da je bolest tada možda namjerno raširena kao biološko oružje tijekom sukoba, kao i na području bivšeg Sovjetskog Saveza (u Kazahstanu i Uzbekistanu).
Bedrenica u Hrvatskoj – od masovnih pomora do gotovo zaboravljene bolesti
U Hrvatskoj je bedrenica bila vrlo ozbiljan veterinarski problem sve do sredine 20. stoljeća. Zbog geografskih i klimatskih uvjeta, spore su opstajale u tlu desetljećima pa su zabilježeni masovni pomori stoke u Slavoniji, Baranji, Posavini i Lici. Godišnje su obolijevale stotine goveda i ovaca, a bolest je često bila smrtonosna za cijela stada. Pokretanjem sustavnog cijepljenja stoke, broj slučajeva počeo je drastično padati s 282 slučaja (1950. godine) na 51 slučaj (1960.) te samo 15 slučajeva 10 godina kasnije.
Redovitim preventivnim cijepljenjenima u rizičnim regijama (bedreničnim distriktima) svake godine prije izgona stoke na pašu gotovo se zaboravilo na ovu bolest (1-2 slučaja godišnje sporadično) sve do 2002. godine kad je bedrenica prijavljena među ovcama na Pagu, 2008. godine u Hrvatskoj Kostajnici slučaj u goveda te 2022. godine u Lonjskom polju gdje je u samo dva tjedna uginulo više od 100 goveda. Ove godine je u srpnju zaraza bedrenicom potvrđena na području Splitsko-dalmatinske i Šibensko-kninske županije.
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva uskoro donosi Program potpore uzgajivačima stoke zbog posljedica izbijanja bedrenice, kako bi se pružila hitna financijska pomoć stočarskom sektoru na području proglašenom zonom ograničenja u 2025. godini te pomoći gospodarstvima na kojima su utvrđena uginuća goveda radi obnove stada. Cilj Programa je pomoć gospodarstvima na kojima se pojavila bedrenica, osiguravanjem naknade po uvjetnom grlu stoke zbog otežanog poslovanja kako bi se ublažili gubici nastali provođenjem mjera za suzbijanje bolesti te obnova narušenog proizvodnog potencijala u govedarskoj proizvodnji do razine na kojoj je bio prije provedbe mjera, na području bedreničnih distrikata na gospodarstvima na kojima su utvrđena uginuća goveda. Financijska sredstva za provedbu Programa iznose 2.300.000,00 eura, a po uginulom grlu poljoprivrednici mogu dobiti od 595 do 2000 eura. Očekuje se da će za potporu biti oko 1200 prijava.
Prevencija i cijepljenje – ključna zaštita protiv bolesti
Pravovremena i pravilna vakcinacija (cijepljenje) predstavlja najučinkovitiju mjeru zaštite protiv ove ozbiljne zoonotske bolesti. Otporne spore ove bakterije sposobne su preživjeti u tlu desetljećima zbog čega su izbijanja bolesti moguća i mnogo godina nakon početnog slučaja bolesti naročito u endemskim područjima. Za cijepljenje se najčešće koristi živa atenuirana vakcina (cjepivo) temeljena na tzv. Sterne soju koji je razvijen još 1930-ih godina, ali se i dalje primjenjuje širom svijeta. Taj soj je genetski modificiran tako da ne sadrži kapsulu čime se smanjuje patogenost, ali zadržava sposobnost poticanja imunološkog odgovora. Cjepivo potiče stvaranje specifičnih protutijela protiv zaštitnog antigena bakterije što omogućuje neutralizaciju toksina u slučaju kontakta sa stvarnim patogenim sojem. Učinkovitost cijepljenja protiv bedrenice je vrlo visoka jer je u brojnim istraživanjima dokazano da redovito godišnje cijepljenje može znatno smanjiti učestalost.
U endemskim područjima preporučuje se provođenje cijepljenja jedanput godišnje, idealno prije početka toplijeg dijela godine kad se češće pojavljuju slučajevi bolesti. Prva vakcinacija se obično provodi kod mladih životinja u dobi od tri do šest mjeseci s mogućnošću revakcinacije nakon šest mjeseci ako postoji povećani rizik. Ne preporučuje se cijepljenje bolesnih iscrpljenih ili teško oboljelih životinja jer njihov imunološki sustav ne može adekvatno reagirati na cjepivo. U mnogim zemljama redovito cijepljenje protiv bedrenice je zakonom propisano, posebno u područjima gdje su ranije zabilježene epizootije. U slučajevima pojave bolesti, osim cijepljenja cijelog stada, poduzimaju se i dodatne biosigurnosne mjere poput sanacije kontaminiranog tla, zabrane premještanja životinja i nadzora nad klanjem te pravilnog uklanjanja i zbrinjavanja lešina.
Znanstvena istraživanja potvrđuju učinkovitost i sigurnost cjepiva protiv bedrenice. Istraživanja provedena u Africi, Aziji te dijelovima Južne Amerike i Australije, pokazuju da se redovitom primjenom adekvatnog cjepiva broj slučajeva može smanjiti za više od 95 % što jasno potvrđuje ključnu ulogu cijepljenja u kontroli i sprječavanju širenja bolesti. Iako cjepivo pruža visoku razinu zaštite, važno je naglasiti da ne osigurava doživotni imunitet te se zato preporučuje redovito godišnje docjepljivanje. Također je važno pravilno skladištiti i primjenjivati cjepivo kako bi se postigla maksimalna učinkovitost.
Zašto ne smijemo podcijeniti bedrenicu?
Bedrenica, iako relativo rijetka bolest, ostaje ozbiljna zoonoza koja utječe na životinje i ljude. Otporne spore u okolišu, potencijal za brzo širenje i različiti oblici bolesti čine je važnim javnozdravstvenim i veterinarskim problemom. Cijepljenje stoke protiv bedrenice predstavlja temeljnu preventivnu mjeru u veterinarskoj praksi i ključan je alat u zaštiti zdravlja domaćih životinja, ali i javnog zdravstva budući da se radi o zoonozi koja može biti smrtonosna i za ljude. Kombinacija cijepljenja, biosigurnosnih mjera, sigurnog zbrinjavanja lešina životinja, brze kliničke reakcije i stalnog veterinarskog nadzora nad populacijom životinja jedini je učinkovit način kontrole, što dovodi do znatnog smanjenja obolijevanja ili dugoročne eradikacije bedrenice.
Foto: Shutterstock
