Danas je jedno od ključnih pitanja u stočarstvu osiguranje dobrobiti životinja. Za dobrobit svinja uzgajivači bi trebali biti motivirani, jer o dobrobiti ovisi visina i ekonomičnost proizvodnje. Dobrobit svinja procjenjuje se na više načina.
Zdravlje i dobrobit visoko su povezani. Loše zdravlje najčešće je prvi indikator slabe dobrobiti životinja. Razina proizvodnje svinja u velikoj mjeri je u skladu s dobrobiti u najvećem broju slučajeva, iako izrazito visoka proizvodnja može biti u suprotnosti s dobrobiti (prasad visokoplodnih genotipova). Nadalje, dobrobit svinja se može prosuditi na temelju različitih fizioloških i biokemijskih parametara. I posljednje, ali s gledišta uzgajivača možda i najvažnije, ponašanje životinja predstavlja jedan od važnih indikatora dobrobiti pri čemu svako odstupanje od normalnog ponašanja može biti znak slabije dobrobiti svinja.
Velike farme isključivo drže svinje u zatvorenim proizvodnim sustavima. Ovi intenzivni proizvodni sustavi radi potrebe proizvodnje maksimalne količine proizvoda po jedinici površine ograničavaju prostor po životinji na zakonski najmanje dopuštene vrijednosti, što je često u suprotnosti s dobrobiti svinja te primjenjuju tehnološke postupke koji ne omogućuju pokazivanje prirodnog ponašanja svinja koja uočavamo u prirodnim uvjetima držanja.
Svinje su vrlo društvene životinje koje pokazuju znakove socijalnog ponašanja, a u intenzivnim sustavima proizvodnje to im je onemogućeno, kao i neki specifični oblici ponašanja (majčinsko, istraživačko). U ekstremnim uvjetima životinje često pokazuju nenormalne oblike ponašanja (agresija, stereotipije) koji su siguran znak narušene dobrobiti.
Manje farme su bolje za dobrobit svinja
Manje farme s manjim brojem životinja sigurno imaju veći potencijal u osiguranju bolje dobrobiti svinja u odnosu na velike intenzivne sustave. To se prvenstveno odnosi na osiguranje većih površina smještajnog prostora, mogućnost izlaska u ispuste te obogaćivanje životnog prostora s prirodnim materijalima (slama, vegetacija, zemlja), ali i primjena specifičnih načina držanja poput držanja svinja na dubokoj stelji. Osiguranje dobrobiti svinja razumljivo zahtijeva veći utrošak rada uzgajivača, ali to se može kompenzirati određenim financijskim mjerama (Mjera 14.1.2. Plaćanja za dobrobit životinja u svinjogojstvu).
Osim toga, dugoročno gledajući, ulaganje u dobrobit životinja je svakako isplativo jer se stvara jedna pozitivna slika gospodarstva koje proizvodi životinje u skladu s dobrobiti kod potrošača, ali i omogućuje stvaranje oznaka kvalitete koje uključuju između ostalog i standarde koji se odnose na dobrobit svinja.
Pročitajte još:
Može li proizvodnja svinja biti ekonomična?
Pasmine svinja pogodne za manje OPG-e
