Premda se stječe dojam je ’’ekološko mlijeko’’ kao pojam jasan i razumljiv, potrošači se često pitaju ’’je li ekološko mlijeko zaista zdravije od standardnog mlijeka’’, dok farmere više zanima ’’kako započeti takvu proizvodnju›› i ’’je li takva proizvodnja isplativa’’, no, ne postoje jednoznačni odgovori.
Kako promatrati kvalitetu mlijeka?
Kvaliteta mlijeka može se promatrati na više načina (nutritivna vrijednost, prisutnost ‘’stranih’’ rezidua i mikroorganizama, punoća okusa i aroma). Ekološko, kao i standardno mlijeko ne smije sadržavati veći broj mikroorganizama, rezidue antibiotika ili druge štetne tvari. U pogledu nutritivne vrijednosti, ekološki proizvedeno mlijeko je najčešće bogatijeg okusa, arome i za potrošača povoljnijeg udjela esencijalnih tvari (nezasićene masne kiseline, minerali, vitamini). Međutim, ekološko mlijeko može se proizvesti na paši, sijenu, te silaži i sjenaži. Krmiva koja krave jedu značajno utječu na kvalitetu mlijeka. Manje ekološke mliječne farme trebaju koristiti svoju specifičnost kao prednost, te dodatno označiti svoje ekološko mlijeko kao primjerice ’’pašno ekološko mlijeko’’ ili slično. Za farmere najvažnije je pitanje ’’kako se postaje ekološkim proizvođačem’’ i ’’da li se takva proizvodnja isplati’’.
Ekološko mlijeko krava, čija je hranidba temeljena na sijenu i paši, bogatijeg je okusa i arome, te znatno bogatije poželjnijim komponentama, ima veći sadržaj nezasićenih masnih kiselina (koje povoljno djeluju na krvožilni sustav) i vitamina. Udio bjelančevina i drugih korisnih tvari također je povoljniji u ‹›ekološkom mlijeku›› krava hranjenih na prirodniji način, kvalitetnom pašom i sijenom, u odnosu na krave čija je hranidba temeljena na silaži. Stoga, potrošači bi se trebali informirati o farmama na kojima se proizvodi ekološko mlijeko koje konzumiraju.
Postupci za registraciju ekološkog mlijeka
Ekološkim proizvođačem mlijeka postaje se na način da se prihvate propisana pravila ekološke proizvodnje mlijeka, da se farma upiše u odgovarajući Upisnik, te da kontrolna nadležna tijela provjere i potvrde da uvjeti na mliječnoj farmi odgovaraju načelima ekološke proizvodnje mlijeka. Nije dovoljno da je farmer uvjeren kako je njegova farma ‘’ekološka’’, već je potrebno uključiti se u sustav ekološke proizvodnje mlijeka. Ekološka mliječna farma treba osigurati primjeren smještaj za uzgoj krava, teladi i junica, krmne površine za ekološku proizvodnju krmiva, ekološki pristup preventivi i liječenju, te na primjeren način brinuti o okolišu (zbrinjavanje stajnjaka i drugo). U pogledu pasmine ili dobi mliječnih krava ne postoje ograničenja, važno je da su krave vitalne i prilagodljive lokalnim uvjetima.
Simentalac ili smeđe govedo izvrstan je izbor za ekološku proizvodnju mlijeka, premda se može koristiti holštajn ili naše autohtone pasmine (buša, istarsko govedo). Kad se formira novo ekološko mliječno stado, krave se mogu nabaviti s neke druge ekološke farme, ili telad (do dobi od šest mjeseci) koja se potom uzgaja po načelima ekološke proizvodnje. Međutim, kada nema dovoljno mliječnih krava iz ekoloških farmi, mogu se uključiti i junice iz neekoloških stada u udjelu do 10 % (u slučajevima značajnijeg širenja farme ili promjene pasmine i do 40 %). Tek 12 mjeseci nakon uvođenja krave iz neekološkog stada u ekološku proizvodnju njeno mlijeko se može deklarirati i prodavati kao ekološko. Kada prijeti opasnost od izumiranja neke pasmine, u ekološku se proizvodnju mogu uključiti i starije krave, što je prigoda za afirmaciju naših autohtonih pasmina (buše, istarskog goveda).
Svakoj mliječnoj kravi treba osigurati 6 m2 staje i 4,5 m2 ispusta. Svakom biku (u slučajevima prirodnog pripusta) treba osigurati 10 m2 staje, te 30 m2 ispusta. Svakom teletu treba osigurati 1,5 m2 staje, te mladim grlima (junicama) oko 1 m2 staje i 0,75 m2 ispusta na 100 kg tjelesne mase. Telad se nakon dva mjeseca života ne smije držati u zasebnim boksovima. Podovi staje ne smiju biti skliski. Staja treba biti prozračna i svjetla, bez veće količine štetnih plinova. Vezanje životinja je nepoželjno, jer nije u skladu s načelima dobrobiti životinja.
Uvjeti držanja goveda za ekološku proizvodnju
Krave, junice i telad (bikovi) na ekološkoj farmi uzgajaju se po ekološkim načelima. Životinjama u staji ili ispustu treba osigurati dovoljno prostora za prirodno stajanje, lijeganje, okretanje i druge prirodne kretnje. Staja ne smije biti prenapučena, a svakom grlu treba osigurati i ispust. U nekim područjima moguće je mliječne krave držati u jednostavnim nadstrešnicama, tek toliko da ih se zaštiti od vremenskih nepogoda i prejakog sunca. Pod ležišta treba biti pun (ne rešetkasti), nasteljen slamom ili drugim prirodnim materijalom. Mužnja treba biti kvalitetno izvedena, prijenosnim ili stacionarnim, primjereno održavanim muznim uređajima.
Obzirom na nitratnu regulativu (170 kg N/ha/godini) u ekološkoj proizvodnji moguće je jedan hektar opteretiti s dvije mliječne krave ili 2,5 rasplodne junice.
Životinjama kvalitetna krmiva trebaju biti raspoloživa cijeli dan. Napasivanje i prihrana (sijeno, žitarice, …) treba biti usklađena s dnevnim ritmom i potrebama životinja. Krave gotovo dvije trećine dana provedu u uzimanju krmiva i preživanju, stoga trebaju imati osiguran pristup pašnjacima (kada to uvjeti dozvoljavaju), a u slučajevima slobodnog načina držanja, osiguravanje pristupa pašnjacima i livadama tijekom zime nije obavezno. U svakom slučaju, ekološka proizvodnja mlijeka treba prakticirati slobodni način držanja, jer su krave u ovom sustavu vitalnije, zdravije, bolje i više jedu, proizvode više kvalitetnijeg mlijeka. Ne treba zaboraviti da životinjama treba osigurati stalan i neometan pristup vodi, u staji, na ispustu i pašnjaku.
Kvalitetne i dostatne krmne površine
Ekološka proizvodnja mlijeka traži kvalitetne i dostatne krmne površine, netretirane ‘’nedozvoljenim’’ sredstvima. Pravilnik nalaže da 60 % hrane treba potjecati s dotične ekološke farme, a u posebnim slučajevima dio hrane se može pribaviti s drugih ekoloških poljoprivrednih gospodarstava. Ratarske površine, pašnjaci ili livade mogu se koristiti u ekološkoj proizvodnji, tek nakon dvogodišnjeg ‘’prijelaznog razdoblja’’, tijekom kojeg se na njima ne koriste sredstva nedozvoljena u ekološkoj proizvodnji.
Međutim, Nadležno tijelo može donijeti i odluku žurnijeg uključivanja površina u ekološku proizvodnju, ako se može dokazati da određeni pašnjaci, livade ili ratarske površine nisu tijekom minulih godina tretirani sredstvima koja nisu dozvoljena u ekološkoj proizvodnji. Specifična pravila vrijede za hranidbu mliječnih krava u ekološkoj proizvodnji. Telad najmanje prva tri mjeseca života treba hraniti majčinim mlijekom, jasno, uz kasnije uključivanje drugih krmiva. Nastoji se maksimalno koristiti pašno razdoblje, odnosno ispaša. Najmanje 60 % dnevnog obroka treba činiti voluminozna krma, premda u prva tri mjeseca laktacije taj udio može biti smanjen na 50 %.
Bez „kemikalija“
U ekološkoj proizvodnji mlijeka zabranjeno je preventivno korištenje antibiotika i sintetskih alopatskih sredstava, sredstava za poticanje rasta ili sinkronizaciju spolnog ciklusa. Međutim, kada su životinje bolesne, te liječene antibioticima ili sintetskim alopatskim lijekovima, od zadnjeg tretmana do početka proizvodnje ekološkog mlijeka za potrošnju (karenca) treba biti dvostruko duža od propisane.
Ono što ekološkim farmerima čini određeni problem vođenje je precizne evidencije. Naime, farmer treba voditi evidenciju proizvodnje koja omogućava ‹›Nadzornoj stanici›› provjeru načina uzgoja, hranidbe i liječenja životinja, vrste i količine korištenih krmiva, sredstava za gnojidbu i zaštitu ratarskih površina i drugog. Nadzorna stanica najmanje jedanput godišnje obavlja kontrolu mliječne farme, najčešće nenajavljeno.
Iz ranije iznesenog vidi se da ekološka proizvodnja nije jednostavna, da iziskuje bogato znanje i iskustvo, poznavanje prirode i potreba životinja, načina proizvodnje kvalitetnog mlijeka, određenih pravilnika i zakona te vođenje uredne evidencije. Ekološke mliječne farme osiguravaju dobar komfor životinjama, održivo ‹›neagresivno›› gospodarenje okolišem, te kvalitetan proizvod – ekološko mlijeko. Isplativost ove proizvodnje ovisi o odnosu uloženih sredstava naspram prihoda, primarno od ekološkog mlijeka (dodatni prihod je tele, stajnjak i drugo).
Zarada u ekološkoj proizvodnji
Prihod neposredno ovisi o količini i cijeni mlijeka, te interesu tržišta (potrošača). Ekološka proizvoda mlijeka treba prvenstveno biti usmjerena na lokalno tržište, na potrošače koji imaju povjerenje u proizvod i to ‘’nagrađuju’’ primjerenom cijenom. Stoga, prije ulaska u ekološku proizvodnju svakako treba sagledati postoji li dovoljan broj zainteresiranih potrošača, a potom treba opravdati i zadržati njihovo povjerenje kvalitetom proizvoda.
Ekološka proizvodnja također može biti orijentirana i na otkup ekološkog mlijeka, te njegovu prodaju putem trgovačkih lanaca, no takav način trženja vezan je na brojne probleme, zasebnog otkupa, prerade i plasmana ekološkog mlijeka. Tržište ekološkog mlijeka zasigurno će se gospodarskim oporavkom razvijati i u Hrvatskoj, a ekološka proizvodnja mlijeka prigoda je za dio, posebice manjih i srednjih obiteljskih farmi. Stoga, ukoliko postoji interes lokalnog tržišta, vrijedi ući u krug ekoloških mliječnih farmi koja trebaju biti uzorna u pogledu skrbi za životinje, ljude i okoliš.
