Za primjeren uzgoj manjeg broja kunića dobra je svaka prostorija u kojoj možemo osigurati temperaturu od najmanje 5 do najviše 30oC. Ipak je najbolja ona od 13 do 20oC uz relativnu vlažnost zraka 65 do 70% i 10 do 16 sati dnevnog svjetla što ovisi o godišnjem dobu.
Ventilaciju treba osigurati 1 do 4 m3 svježeg zraka kroz 1 sat po kg žive vage. Viša temperatura zahtijeva bržu izmjenu zraka. U okviru ovih vrijednosti kunići će živjeti i proizvoditi bez stresa. To znatno smanjuje bolesti i štete u uzgoju. Za intenzivan ili uzgoj iz hobija u objektu moramo uskladiti sve uvjete koje stvaraju potrebna oprema, broj životinja koje možemo držati na određenoj površini, način iskorištavanja, uklanjanje izmeta, osvijetljenost, ventilacija i hranidba. Greške u držanju kunića znače da nismo uskladili opisane potrebe životinja za osnovnim mikroklimatskim zahtjevima.
Većina pasmina kunića otporna je na nepovoljne uvjete smještaja kroz neko vrijeme. Visoke temperature u prostoriji uz visoku vlažnost zraka mogu prouzročiti naglo uginuće odraslih jedinki bez ikakvih simptoma koji bi nas upozorili da nešto nije u redu. Toplotni udar razmjerno je čest kod kunića i to prvenstveno bređih ženki i mladih kunića koji još nemaju razvijenu sposobnost termoregulacije. Javlja se kod držanja u zatvorenim prostorima gdje nema izravnog djelovanja sunčevih zraka uz nedovoljnu ventilaciju. Neredovito ili nepotpuno čišćenje kaveza dovodi do nagomilavanja vlažne stelje koja se uz djelovanje bakterija kompostira, stvara se amonijak koji dovodi do oštećenja dišnih organa kunića i mogućih kroničnih upala.
Veće koncentracije amonijaka dovode do naglih uginuća. Vlažna stelja i podovi kaveza relativno često uzrokuju i kavezne ili mokraćne grizlice. Promjene nalazimo u području analnog otvora i vanjskih spolnih organa. Ako je izloženost vlazi i mokraći stalna i dugotrajna dolazi do pojave raspuklina na sluznici koje olakšavaju prodor mikroorganizmima i razvoj infekcije. Greška je i neredovito, nepotpuno čišćenje i dezinfekcija hranilica, pojilica, jasli i kutija za gnijezda koje dovodi do nagomilavanja bakterija u okolini kunića, hrani i vodi te su takve životinje stalno zdravstveno ugrožene i na rubu infekcija. Uz to, ovakav način lošeg držanja dovodi do stalne patnje i nezadovoljstva kunića, a vrlo su česta i uginuća. Posebno su česte greške u podovima žičanih kaveza.
Žice od kojih je izrađena podna mreža vrlo često su pretanke i oštećuju noge starijih životinja koje su veće tjelesne težine. Mladi kunići su znatno lakši pa se kod njih ove promjene rjeđe događaju. Tako se može razviti ranjav skočni zglob koji je bolan i otežava kretanje. Prepoznaje se kao natrljanje i nagnječenje smješteno na donjoj strani stražnjih nogu. U težem obliku može se inficirati, zagnojiti te izazvati poremećaj općeg stanja kunića. Promjene na nogama može izazvati i neravni hrapav pod kao i žičani pod s grubom i loše zavarenom mrežom. Kunićima koji leže ili se pak kreću po takvom podu ozljeđuju se mekuši. Uz opisane greške koje se odnose na prostorije i kaveze u kojima držimo kuniće česte su i greške u hranidbi i opskrbi vodom.
