Još su krajem 19. stoljeća šukundjed Đuro i šukunbaka Regina poljoprivrednog proizvođača Kristijana Pandeka imali krave te radne volove. A pradjed Tomo vozio je volovima Prigorsku kraljevinu u Zagreb. I djedovi i bake su živjeli na i od zemlje. Stjepan i Marica, te Marko i Katica imali su čak do 6 mliječnih krava nadomak Kašine. Od stočarstva su živjeli i djecu podizali. Baka Marica nosila je sir i vrhnje u Zagreb najprije na Kvatrić, a kasnije na tržnicu Dolac. Djed Stjepan je uz mljekarstvo nastavio tradiciju proizvodnje vina. Kristijanovi roditelji se nisu bavili stočarstvom, ali je zato on znao čime će se baviti. I to ne s jednom nego s puno kravica.

I sve je započelo 2006. prvo s ratarskom proizvodnjom da bi prekretnica bila 5 godina poslije kada nastaje PG PA-VITA d.o.o.. Tada je Kristijan, uz pomoć obitelji, izgradio staju muznih krava kapaciteta 135 grla. I od tada je je njegova glavna djelatnost proizvodnja kravljeg mlijeka. Na gospodarstvu je stalno oko 270 grla stoke, od kojih su 140 muzne krave, 90 junica te oko 40 teladi. I ponosno ističe da godišnje proizvede oko 1 milijun litara mlijeka.

 class=

 

 class=

Inače, onako sramežljivo govoreći o potrebi mnoštva znanja i ovakvoj proizvodnji, Kristijan, sada 45-godišnjak, spomenut će početke njihovog stjecanja na Agronomskom fakultetu u Zagrebu te govori o kontaktima s bivšim profesorima koji su čak i ojačali zadnjih godina. Ali, da sve ne bude tehnologija i ljubav prema kravicama, brine supruga Maja, sa završenim Ekonomskim fakultetom. Ona je stalno zaposlena na gospodarstvu te vodi računovodstvo i administraciju. Pomaže i tata Stjepan koji je u „mirovini“. Međutim sa 73 godine mu nema ravnog na polju, jer staja je za mlađe. A nakon Kristijana kada ode u mirovinu, možda netko od dvoje maloljetne djece (12 i 9 godina) uskoči. Možda bi tata Kristijan trebao jače kod njih potaknuti žar za poljoprivredom, jer se rijetko zalete u staju.

Na i oko farme je puno posla te Kristijan ima pomoć od pet stalno zaposlenih djelatnika koji rade u štali te na polju. Potrebe za sezonskim radnicima nema, ali i teško bi nekog našao jer „staja smrdi, a traktor drnda“.

Kristijan kaže da je imao sreće te osim svoje zemlje, u koncesiji na 30 godina je 100-tinjak hektara obradivih površina u vlasništvu države. Površine i nisu dostatne te očekuje zakup u skorije doba. Mužnja se odvija uz pomoć dva robota za mužnju. Ali gospodarstvo posjeduje i gotovo sve strojeve potrebne za obradu zemlje. Tako su tu 4 traktora, kombajn, 2 prikolice, 2 cisterne za gnoj, teleskopski utovarivač, svi priključci za traktore za pripremu tla za sjetvu, prskanje, itd.

Već dugo vremena poljoprivredna proizvodnja prolazi kroz goleme turbulencije. Ipak, u 2021. g. je proizveo oko milijun litara kravljeg mlijeka i 90 t soje. Dohodak se povećao i od prodaje muške teladi, junica i krava koje više nisu isplative kao muzne. Tu je i proizvedena kukuruzna silaža i sjenaža.

Kao i mnogima i to ne samo u poljoprivredi, glavni problemi u 2021. godini su bili nedostatak radne snage jer „iscrpljujuće je i psihički i fizički stalno pokrivati radnika koji nedostaje“. Veliki problem su bili i vremenski uvjeti jer zbog velikih kiša u proljeće sjetva je započela tek krajem svibnja. A stalni problem je preniska otkupna cijena mlijeka u odnosu na previsoke cijene inputa.

U 2022. g. zbog novonastalih okolnosti dolazi do velikog povećanja cijena žitarica zbog kojih je cijena krmne smjese „odletjela u nebo“. Zatim i cijene goriva kao i svih drugih inputa. Problem je i u čestom nedostatku mineralnog gnojiva, sjemena, zaštitnih sredstava jer su nastali problemi i u uvozu. Istovremeno, cijena mlijeka je ostala gotovo ista, odnosno još nije dosegla cijenu od 3,00 kn/litra bez PDV-a.

Kriza Covid 19 zaobišla je Pandeka u dijelu plasmana, ali nije u rastu cijena svih inputa uzrokovano poremećenim lancima opskrbe. Pandek mlijeko prodaje prerađivaču (mljekari) te dio izravno kroz mljekomate. Svaki od ovih kanala prodaje ima dobrog i lošeg, pa kada se sve zbroji, ipak ide naprijed. Kao dobro u prodaji prerađivaču (mljekari) navodi da je to ipak lakši plasman, siguran je otkup kao i sama naplata. Ipak, i on će reći da je preniska otkupna cijena mlijeka i ne postoji mogućnost pregovora oko cijene mlijeka.

Kod mljekomata se postiže bolja cijena mlijeka za koju Pandek kaže da je to „fer cijena“, ali problem je doći do „dobre lokacije“. Uglavnom se radi o lokacijama u vlasništvu grada, česti su kvarovi uređaja, problemi su s rezervnim dijelovima i servisom. I opskrba samih mljekomata troši puno vremena pa iziskuje dodatnog radnika.

Kao potencijalne buduće kanale prodaje navodi škole, vrtiće, trgovačke lance, ali za tako nešto je potrebna bolja udruženost poljoprivrednika u smislu ostvarenja jedne zajedničke mljekare gdje bi se mlijeko prije isporuke moglo termički obraditi. To se za sada čini nemogućim.

Uz sve probleme, Pandek planira povećati broj muznih krava, kupiti još jednog robota za mužnju te tako povećati proizvodnju mlijeka, ali samo ako se aktualno stanje u mljekarstvu popravi. Teško bi to sve ostvario da nije bilo fondova EU, točnije mjere 4. Na taj način su u farmu uložena značajna sredstva kroz rekonstrukciju i nadogradnju stare štale, kupnju robota za mužnju, strojeva i izgradnju objekta za radnike. Da nema fondova EU takva investicija bi u sektoru stočarstva, pogotovo u mljekarskom sektoru, bila nemoguća, smatra Pandek.

Kada se spomene Ministarstvo poljoprivrede, njegov dojam je da se čelnici trude i da vide probleme mljekarskog sektora. Probleme nastoje riješiti čestim upumpavanjem silnih financijskih sredstava u sektor, ali to nije dovoljno za dugoročnu održivost sektora. Jer, smatra on, sve dok mlijeko na farmi ne bude korektno plaćeno s obzirom na okolnosti u kojima se proizvodi, nećemo se izvući iz postojeće situacije. Na ovaj način najbolje prolaze oni koji nemaju proizvodnje pa nemaju ni troškova ili su im minimalni, a uvijek i jednako participiraju u državnim subvencijama i pomoćima, smatra Pandek. S HPK nema posebnih kontakata tako da i ne može komentirati njihov rad. Pomalo ga čudi da lokalna samouprava u kojoj živi i gdje je registrirana njegova proizvodnja u posljednje vrijeme ne pokazuje pretjerani interes za poljoprivredu.

Pročitajte još u prilogu

Prodaja poljoprivrednih proizvoda

Život od poljoprivrede u okružju turizma

Paprika kao sudbina obitelj Počepan

Prethodni članakProdaja poljoprivrednih proizvoda
Sljedeći članakŽivot od poljoprivrede u okružju turizma
prof.dr.sc. Ivo Grgić
Ivo Grgić redoviti je profesor u trajnom zvanju na Agronomskim fakultetu u Zagrebu gdje je voditelj nekoliko predmeta. Predavao je i na drugim fakultetima u Zagrebu, Kninu, Splitu. Bio je gost profesor u Sloveniji, Makedoniji i BiH. Usavršavao se u Sloveniji, Makedoniji, BiH, Mađarsko, Španjolskoj, Grčkoj itd. Voditelj je i suradnik na mnogim znanstvenim, stručnim, razvojnim i drugim projektima, a objavio je više od 150 znanstvenih i stručnih radova/publikacija. Autor je i koautor nekoliko knjiga, udžbenika, priručnika. Urednik je te recenzent nekoliko udžbenika i studijskih programa. Član je uređivačkih odbora domaćih i inozemnih časopisa. Znanstveni interes je osim poljoprivredne politike i razvitak ruralnih područja te ruralni turizam, posebno agroturizam. Često sudjeluje u popularizaciji znanosti i struke te je čest gost elektronskih i tiskanih medija, a vesele ga susreti s „poljoprivrednim proizvođačima, prerađivačima te stanovnicima ruralnih područja“ gdje nastupa samostalno ili timski govoreći o aktualnim temama, Posebno rado komentira aktualne probleme u Gospodarskom listu, te Slobodnoj Dalmaciji. Član je, utemeljitelj i u dva mandata predsjednik Hrvatskog agroekonomskog društva. Član suradnik je Internacionalne akademije nauka i umjetnosti u Bosni i Hercegovi, član Akademije poljoprivrednih znanosti Hrvatske, Matice Hrvatske, HKD Napredak te Udruge Hrvata BiH Prsten gdje je predsjednik zaklade PRSTEN.