Hipodermoza je parazitarno oboljenje goveda uzrokovano ličinkama velikog i malog goveđeg štrka. Naime, goveđi štrkovi su dvokrilni insekti koji se pojavljuju u toplo doba godine, pri čemu ženke svojim letenjem uznemiruju životinje na paši.

Tijekom najtoplijeg dijela dana približavaju se i spuštaju na tijelo goveda te polažu i zalijepe jajašca na njihovu dlaku. Životinje se pokušavaju obraniti od napada ovih insekata paničnim bijegom, pa je uvriježen naziv da se goveda u to doba godine na pašnjacima „štrkaju“.

Kako se štrkovi razvijaju?

Spomenuto je da postoje dvije vrste goveđeg štrka i to: Hypoderma bovis ili veliki goveđi štrk, te Hypoderma lineatum ili mali goveđi štrk. Veliki štrk je dug oko 1,5 cm, gusto je dlakav i crne boje sa sivom glavom i tamnim krilima. Mali štrk je dug oko 1,3 cm, na leđima ima dvije crne uzdužne pruge, a po trbuhu bijele, crne i crvene dlačice.

Veliki štrk polaže pojedinačna jajašca na postranične dijelove stražnjih nogu i na donje dijelove trbuha, a mali štrk, odjednom 5 – 20 jajašaca na prednje noge i prsa. Iz tako položenih jajašaca tijekom 3 do 6 dana izlegu se crvolike ličinke, koje se zatim ubuše u kožu i započinju svoju migraciju po organizmu goveda. No, ta se migracija kod obje vrste štrkova znatno razlikuje. Ličinke velikog štrka putuju uzduž živaca i nastoje dospjeti do kralježnice. Za vrijeme migracije postupno rastu i otprilike tijekom prosinca stignu do kralježnice te prodiru u kralježnički kanal, gdje nastave sa svojim rastom. Tamo se zadrže određeno vrijeme i zatim na mjestima gdje se dotiču dva kralješka izlaze iz kanala te nastave svoj put do potkožnog tkiva.

Kad su ličinke došle na svoje odredište, probuše rupu u koži, jer im za nastavak razvoja treba kisik i otvor za izbacivanje izmeta. Pritom treba spomenuti da ličinke dospiju pod kožu kod mladih životinja od veljače do travnja, a kod starijih 1 – 2 mjeseca kasnije. Pod kožom ličinka ubrzano raste, dva puta se presvlači i pritom mijenja boju od žućkastosive do gotovo crne. Nakon 8 – 12 tjedana provedenih pod kožom, još uvijek nepotpuno razvijeni insekti izlaze kroz ranije sačinjene otvore na koži i padaju na tlo. Ubrzo zatim u tlu ili gnoju prelaze u stadij kukuljice te se za oko mjesec dana razviju u odrasle mužjake i ženke. Pritom čitav ciklus razvoja od trenutka polaganja jajašaca na dlaku goveda, pa do nastanka nove generacije odraslih traje oko 10 mjeseci.

Ličinke malog štrka prodiru u organizam aktivno kroz kožu ili lizanjem životinje u usta. U prvom slučaju ličinke tijekom migracije zaobilaze kralješnički kanal i dospijevaju pod kožu leđa. One koje su dospijele u usta probijaju se kroz sluznicu i u najvećem broju slučajeva smjeste se u okolno tkivo jednjaka. Od tog mjesta preko ošita migriraju prema leđnoj muskulaturi i smjeste se u potkožju prednjih dijelova trupa. Ostali dijelovi razvojnog ciklusa slični su onima kod velikog štrka.

Klinička slika: Hipodermoza se najčešće javlja u pašno držanih goveda u brdsko – planinskim područjima. Na mjestu parazitiranja ličinke stvara se upalno područje u kojem se nalazi gnojna masa, kojom se ličinke hrane. Kvržica – ugrci na leđima i prednjim dijelovima trupa goveda koje su nastale zbog djelovanja ličinki u početku su vrlo male (veličine glavice pribadače), ali postupno sve više rastu i dostižu veličinu oraha. Osim toga, ličinke svojim djelovanjem prave otvore i oštećuju kožu, čime ona gubi na tržišnoj vrijednosti.

Nadalje, ozljede na koži mogu biti mjesto naseljavanja različitih štetnih mikroorganizama koji mogu uzrokovati različite infekcije i time negativno utjecati na zdravstveno stanje životinja. Osim navedenog, treba spomenuti slučajeve kad se prilikom zadržavanja ličinki u kralješničkom kanalu i području jednjaka mogu javiti simptomi djelomične oduzetosti stražnjih nogu te znakovi otežanog gutanja, nemogućnosti izbacivanja plina iz buraga (nadam) i dr. Konačno, jače invazije ličinkama goveđih štrkova mogu izazvati slabiji prirast, pad u proizvodnji mlijeka te gubitak na težini.

Postavljanje dijagnoze i liječenje

Dijagnoza. Ličinke se za vrijeme migracije po tijelu životinje mogu ustanoviti samo kod zaklanih životinja (ličinke ostavljaju zeleni trag za sobom), a dijagnoza za života može se obično ustanoviti nakon dolaska ličinaka pod kožu i pojave kvržica – ugrka.

Liječenje. Jedan od učinkovitih antiparazitika širokog spektra djelovanja koji se, između ostalog, može upotrebljavati u liječenju hipodermoze je Iverktin 1 %. Daje se injekciono u dozi od 1 ml na 50 kg tjelesne mase jednokratno pod kožu. Liječenje goveda invadiranih s ličinkama štrkova najbolje je sprovesti odmah nakon završetka sezone leta odraslih insekata (topli dani ljetnih mjeseci). Pri tome treba spomenuti da krave od kojih se mlijeko upotrebljava za ljudsku hranu ne smiju se liječiti Iverktin injekcijama u razdoblju laktacije te 28 dana prije telenja ili klanja goveda, zbog produženog izlučivanja lijeka.

Profilaksa. Osnovni cilj sprječavanja hipodermoze je pravodobna i uspješna terapija. Naime, takvim postupkom ne samo da se sprječavaju najvažnije štetne posljedice po organizam životinje, već se istodobno prekida razvojni ciklus ličinki i time utječe na smanjivanje mogućnosti razvoja odraslih štrkova tijekom iduće godine. Osim navedenog, jedna od važnijih mjera u sprječavanju invazije ličinkama goveđih štrkova je izbjegavanje napasivanja goveda za vrijeme velikih ljetnih vrućina, kad ženke štrka polažu jajašca na dlaku goveda.

Izvor: Gospodarski kalendar

Prethodni članakPrihrana pčela – kada započeti za zimske zalihe?
Sljedeći članakKako spriječiti ozljede za vrijeme bavljenja sportom?
prof. dr. sc. Željko Pavičić
Od 1993. godine stručni suradnik Gospodarskog lista. Dosada je objavio više od 400 popularizacijskih članaka u istoimenom časopisu iz područja veterinarske medicine, animalne proizvodnje i biotehnologije te u Biblioteci Obitelj i gospodarstvo stručne knjige „Pripravljanje sira u kućanstvu“ (1996.), „Mlijeko i prerađevine“ (1996.), „Kolinje i mesni specijaliteti“ u tri izdanja (1997., 2001. i 2003.) „Domaće kobasice – od izrade do jela“ (2004.), kao i „Mlijeko od mužnja do sira“ (2006.). Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu završio je 1992. godine, Višu poljoprivrednu školu u Križevcima 1994. i Poljoprivredni fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku 1998. godine. Od 1995. godine zaposlen je na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Područje znanstvenog interesa je ponašanje, dobrobit i higijena životinja te veterinarska sanitacija. Objavio je u autorstvu, odnosno suautorstvu više od 200 znanstvenih radova u časopisima i zbornicima skupova te tri sveučilišna udžbenika i dva priručnika. Redoviti je profesor u trajnom zvanju od 2014. godine. Iste godine izabran je za redovitog člana Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. Uvršten je u prvo izdanje WHO is WHO u Hrvatskoj (2011.).