S obzirom da je nedavno dalmatinska janjetina postala 40. hrvatski proizvod zaštićenog naziva u EU, razgovarali smo dvoje mladih uzgajivača s područja Drniša koji s ljubavlju i voljom uzgajaju dalmatinsku pramenku, tu izvornu pasminu našeg juga.
Jedan od sugovornika bio je mladi Ivan Mujan iz sela Žitnić kod Drniša koji uzgaja dalmatinsku pramenku i svu stočnu hranu proizvede na svom imanju. Josipa Škrapić je mladi tehnolog u mini sirani te poslije obavlja sve poslove vezane uz uzgoj dalmatinsku pramenke na OPG-u u Sitnom, a svoje proizvode prodaje uvijek istim poznatim kupcima.
- Možete li nam se predstaviti i ispričati koliko imate ovaca i što proizvodite?
Ivan Mujan: Imam 27 godina i živim u selu Žitnić kod Drniša gdje uzgajam dalmatinske pramenke od svoje 15 godine. Imam stado od 250 ovaca i iako ga pokušavam smanjiti stado se sve više povećava, jer svaka ovca mi je draga. Dalmatinska pramenka nije zahtjevna, važno je da ide van i da pase. Osim ovaca uzgajam i krave, njih 15 te proizvodim kravlji i ovčji sir. Ovčji sir je specifičan, proizvodi se tako da ,,zrije u mišini“ dva mjeseca, a izvrstan je okusom te se po običaju jede uz dalmatinski pršut.
Josipa Škrapić: Imam 25 godina, a uzgajam dalmatinsku pramenku u Sitnom, općina Prgomet na OPG-u čiji je nositelj moja majka Željka Škrapić (50). Uzgajamo stado od 47 ženskih i 2 muška rasplodna grla. Ovce se uzgajaju na poluekstenzivan način koji ne zahtijeva velika ulaganja u objekte i opremu. Posjedujemo manje od 1 ha zemlje, ali dogovorno koristimo i održavamo pašnjake koje su njihovi vlasnici zapustili. Naš glavni proizvodni cilj je dobivanje visokokvalitetnog janjećeg mesa koje je ove godine dobilo oznaku zemljopisnog podrijetla.
Potražnja za mesom i sirevima je velika
- Gdje prodajete svoje proizvode i kolika je potražnja ?
Ivan Mujan: S plasmanom janjetine nema problema, prodajem meso restoranima i mesnici, ne treba mi nikakva reklama, sve ide ,,od uha do uhaʺ. Tako je i sa sirevima, jer sve prodam na kućnom pragu, a potražnja je za mesom i sirevima je velika jer u selu je ostalo samo troje stočara, osim mene su tu još dvoje starijih mještana koji se bave stočarstvom. Obrađujem 7 do 8 hektara svoje zemlje s koje proizvedem dovoljno hrane za svu stoku. Sve se prodaje kad je dobra roba, svaka roba nađe kupca i s plasmanom robe nemam nikakvih problema. Lijepo je raditi sa stokom i kad nešto voliš ništa nije teško.
Za ovce nisu potrebna velika ulaganja
Josipa Škrapić: Svoje gotove proizvode najčešće svake godine prodajemo istim kupcima. Ovosezonska cijena trupa janjećeg mesa kreće se u prosjeku oko 150 € /kom. Cijena se formirala prema porastu sveukupnih troškova u uzgoju. Uz prodaju janjećeg mesa, kao dodatan izvor prihoda na našem OPG-u su ovčji domaći sirevi iz tvorila te stajski gnoj. Sir se počinje praviti za vrijeme bujanja vegetacije (proljeće) pa sve do zasušenja ovaca (ljeto). Planiram posvetiti veću pažnju ovčjem mlijeku i mliječnim proizvodima. Uz puno truda, ljubavi i pažnje prema uzgoju ovaca da se lijepo živjeti, jer gdje ima volje, ima i načina.
- Što je specifično u uzgoju janjadi?
Josipa Škrapić: Poslije partusa i za vrijeme kolostralne faze, janje boravi u štali sa svojom majkom. Nakon toga, ovca se pušta na ispašu, a janje se odvaja od majke i priprema se za tov. Na našem gospodarstvu nema klasičnog odbića, već je janje s majkom praktički do klanja. Nakon 15-og dana života, janje počinje uzimati čvrstu hranu.
–Najprije uzimaju sijeno i voluminozu kako bi se predželuci mladih preživača mogli uspješno razviti i kako bi se kasnije spriječili metabolički poremećaji. Uz voluminozu, janjadi dajemo i potpunu ili dopunsku proteinsko-mineralnu krmu te im osiguravamo pitku vodu. Tov janjadi traje 3-4 mjeseca kada dostižu završnu težinu od 18 do 25 kg, zavisno o potražnji na tržištu. Konačan proizvod je viskokvalitetno i hranjivo mlado meso svijetlije boje, karakterističnog mirisa i okusa.
- Kakva je hranidba dalmatinske pramenke?
Josipa Škrapić: Glavna i najjeftinija hrana za ovce je svakako ispaša. Ovce su na ispaši kad god to vremenske prilike dozvoljavaju. Osim voluminoznom krmom, ovcama se, u određenim proizvodnim fazama (za popravak kondicije pred pripust, u zadnjoj trećini graviditeta te u prvim danima poslije partusa) daju i krepka krmiva. Općenito, hranidbu se može podijeliti na zimsku i na ljetnu. Zimi ovce većinu vremena držimo u štali i hranimo prvenstveno sijenom košenim u ljetnim mjesecima na obližnjim pašnjacima.
–Osim sijena dajemo im krepku krmu prvenstveno zbog razdoblja janjenja u zimskim mjesecima. Imaju i dostupne kamene soli koje pomažu u metabolizmu vode i održavanju pH buraga. Također, dostupna im je pitka voda. Ljeti je bitan postupni prijelaz na ljetnu bujnu vegetaciju uz kombinaciju sa sijenom te postupno smanjivanje količine krepkih krmiva (kako bi se izbjegli metabolički i probavni poremećaji). Na ispaši borave oko 6 do 7 sati na dan.
Nije zahtjevna pasmina
Kažu nam naši mladi sugovornici zaključno da dalmatinska pramenka nije od zahtjevnih pasmina za uzgoj. Vrlo je snalažljiva, spretna, prilagodljiva na oskudne vegetacijske uvjete kamenjara Dalmatinske zagore te je otporna na bolesti. Nedostaci u uzgoju su povremena pojava predatora s nenadoknadivim štetama te eventualna uginuća janjadi i ovaca zbog nedovoljne pažnje i nedostatka radne snage.
