Iz godine u godinu sve je više poljoprivrednih proizvođača koji se bave ekološkom proizvodnjom bilja i životinja. U ekološkom stočarstvu najviše se drže preživači, goveda i ovce, a u mnogo manjem broju svinje i perad.
Zašto je broj svinja koje se uzgajaju u ekološkoj proizvodnji relativno mali u odnosu na druge vrste domaćih životinja, ne samo u Hrvatskoj, nego i na razini Europske unije, pokušat ćemo odgovoriti u sljedećim odlomcima.
Za ekološku proizvodnju nisu pogodni svi genotipovi svinja. Pri odabiru pasmina svinja za ekološki uzgoj potrebno je voditi računa o njihovoj vitalnosti, otpornosti na bolesti te mogućnosti životinja za prilagodbu lokalnim uvjetima. Kod odabira pasmine svinja treba izbjegavati pasmine kod kojih se javljaju specifične bolesti ili zdravstveni problemi koji se javljaju u intenzivnom uzgoju, poput sindroma stresne osjetljivosti. U pravilu, treba dati prednost lokalnim izvornim pasminama svinja koje su otporne i prilagođene uvjetima držanja na nekom području. Kod pokretanja ekološke proizvodnje svinja postoje određena pravila definirana pravilnicima o ekološkoj proizvodnji. Odnose se na podrijetlo životinja iz neekološkog uzgoja.
Za potrebe rasploda na gospodarstvo se mogu dovesti životinje iz neekološkog uzgoja samo ako ne postoji dovoljan broj životinja iz ekološkog uzgoja. Kad se ekološka stada svinja formiraju prvi put, prasad iz neekološkog uzgoja mora se uzgajati po pravilima ekološkog uzgoja odmah nakon odbića.
Kod uvođenja životinja u stado prasad mora biti lakša od 35 kg. Nadalje, za obnovu stada, mogu se koristiti odrasli nerasti i nazimice iz neekološkog uzgoja koje još nisu imale podmlatka, pod uvjetom da se ulaskom u stado moraju uzgajati u skladu s pravilima ekološkog uzgoja. Godišnje se za obnovu stada može zamijeniti do 20 % odraslih svinja. Za jedinice s manje od 5 svinja moguće je godišnje zamijeniti samo jednu životinju.
Smještaj svinja u objektima mora osigurati da protok zraka, razina prašine, temperatura, relativna vlažnost zraka i koncentracija plinova budu unutar granica koje nisu štetne za životinje. U objektima treba osigurati prirodnu ventilaciju i ulazak svjetlosti. U područjima s odgovarajućim klimatskim uvjetima koje omogućuju životinjama držanje na otvorenom, nastambe za životinje nisu obvezne, ali je preporuka izgradnja nadstrešnica za zaštitu od atmosferilija. Broj životinja po jedinici površine u objektima mora osigurati udobnost i dobrobit. Mora se voditi računa o potrebama ponašanja, ovisno o veličini skupine i spolu životinja.
Podovi u objektima za držanje svinja moraju biti glatki, ali ne i skliski. Najmanje polovica površine poda zatvorenog prostora mora biti puna. Smještaj svinja mora imati udobnu, čistu i suhu površinu za ležanje/odmaranje, ispunjenu steljom. Stelja se obično sastoji od slame ili drugog odgovarajućeg prirodnog materijala. Krmače se moraju držati skupno, a prasad nakon odbića ne smije se držati u kavezima. Površine po kojima se svinje kreću moraju omogućiti izgnojavanje, rovanje te pokazivanje drugih prirodnih oblika ponašanja (istraživačko, igra). Kao materijali za rovanje mogu se koristiti pijesak, piljevina, hoblovina, slama i slično. Svinje moraju imati pristup površinama na otvorenom, a broj životinja po jedinici površine mora biti takav da ne prelazi granicu od 170 kg dušika po hektaru godišnje.
Svaka patnja mora biti na minimumu
U ekološkoj proizvodnji svinja se određeni postupci s životinjama (skraćivanje repova, brušenje zuba) ne smiju provoditi rutinski. Svaka patnja mora se svesti na najmanju moguću mjeru primjenom odgovarajućih anestetika i/ili analgetika u odgovarajućoj dobi životinje (kastracija muške prasadi). Hranidba svinja u ekološkoj proizvodnji zahtijeva proizvodnju najmanje 20 % hrane na istoj poljoprivrednoj jedinici, ili ako to nije moguće, hrana mora biti proizvedena u suradnji s drugim ekološkim gospodarstvima prvenstveno u istoj regiji. Krmače moraju dojiti prasad najmanje 40 dana. U dnevne obroke za svinje dodaju se vlaknasta, svježa ili sušena krma ili silaža.
Što je još zabranjeno?
U sprječavanju bolesti zabranjeno je korištenje kemijski sintetiziranih veterinarskih lijekova ili antibiotika za preventivno liječenje. Zabranjena je uporaba pospješivača rasta i korištenje hormona za kontrolu razmnožavanja. Objekti, ograde, oprema i pribor moraju se redovito i pravilno čistiti i dezinficirati. Poseban problem je držanje svinja na otvorenom u slučaju izbijanja zaraznih bolesti, poput bruceloze, klasične ili afričke svinjske kuge. Svi navedeni uvjeti koji se moraju osigurati u ekološkoj proizvodnji svinja su pod nadzorom ovlaštenih kontrolnih tijela. Povećana ulaganja u smještaj, hranidbu i prevenciju bolesti čine ekološku proizvodnju svinja znatno financijski zahtjevnijom u odnosu na intenzivnu komercijalnu proizvodnju, a uz slabije tržište krajnji proizvodi često ne postižu zadovoljavajuću cijenu, što je jedan od najvažnijih razloga za slab interes za ovaj segment svinjogojske proizvodnje.
Izvor: Gospodarski kalendar
