Za proizvodnju pretežno trajnih suhomesnatih proizvoda, kao što su šunka,slanina, sušena vratina i različite vrste kobasica, treba odabrati svinje teške 130 – 150 kg,s većim udjelom mišičnog tkiva visoke kakvoće. U tu svrhu uglavnom se biraju mesnate (plemenite) pasmine svinja podrijetlom iz produljenog tova ili starije krmače pasmina landras i jorkšir, ali i domaće izvorne pasmine svinja poput crne slavonske svinje, cijenjene za proizvodnju svih vrsta domaćih trajnih proizvoda, osobito slavonske šunke i kulena.
Postupak klanja svinja u kućanstvu uglavnom je dobro poznat, što se djelomice može zahvaliti dugoj tradiciji svinjokolje koja se prenosi s koljena na koljeno, ali i stručnoj literaturi iz ovog područja dostupnoj na našem jeziku.Zbog toga ćemo se ovom prilikom ukratko zadržati samo na pojedinostima koje se na prvi pogled čine manje važnima,a upravo o njima može ovisiti kakvoća krajnjeg proizvoda.
Priprema za svinjokolju
Odabrana svinja za klanje mora biti zdrava (bistra pogleda, normalnih kretnji,bez vidljivih promjena na koži i prirodnim otvorima) i ne smije biti gravidna.Ako je životinja zbog nekog razloga dobivala lijekove, treba proći najmanje tri dana od prestanka liječenja, odnosno onoliko dana koliko se davani preparati za liječenje mogu zadržati u organizmu, a prema uputi proizvođača o uporabi određenog lijeka (pročitati popratni dopis uz lijek).
Prije klanja svinji treba najmanje 12 sati uskratiti hranu, kako bi se ispraznio probavni trakt i olakšala klaonička obrada mesa i iznutrica, a time sprječila moguća oštećenja crijeva, što izaziva onečišćenje trupa odnosno mesa. Ako se svinja nabavlja od drugog uzgajivača i do mjesta klanja prevozi, treba proći barem 8 sati od prevoženja, u suprotnom koljemo svinju koja je još pod stresom,pa meso neće biti kvalitetno za proizvodnju suhomesnatih proizvoda (vodnjikavo meso).
Pri pripremi za klanje svinja u kućanstvu osobitu pozornost treba obratiti na higijenu ljudi, pribora i prostora za klanje. Naime, osobe koje sudjeluju u klanju svinja i obradi trupa trebaju biti zdrave, prikladno odjevene (zaštitna kapa, pregača i čizme) i čistih ruku.Također, potrebno je voditi brigu da se pribor za klanje (noževi, brusači, sjekire,pile i druga pomagala) prije uporabe naoštre i očiste, dezinficiraju odgovarajućim raskužnim sredstvom i dobro operu u čistoj vodi.Tako pripremljen pribor treba tijekom klanja držati na odgovarajućem i čistom mjestu, koje je na dohvat ruke (korica za pribor oko struka mesara), jer je to još jedan od čimbenika koji osiguravaju optimalne higijenske uvjete tijekom klanja i obrade svinjskog mesa za vlastite potrebe. Konačno, posebnu pozornost treba obratiti prostoru za klanje, koje bi trebalo biti na opranoj betonskoj podlozi s ugrađenim kanalizacijskim otvorom za otjecanje otpadnih voda. Na taj način omogućavamo da se klanje i obrada trupa svinje obavlja na razmjerno suhoj podlozi,koja se prema potrebi može prati i održavati čistom.
Klanje, šurenje i obrada trupa

Životinja se neposredno prije klanja omami pomoću posebnog pištolja ili klinastog čekića točno u sredini čela, pri čemu se za orijentaciju uzima zamišljena linija koja spaja gornji rub očiju. Omamljivanje svinja, osim u cilju smanjivanja stresa (koji nastaje zbog hvatanja životinje po dvorištu i kocu), humano je i etičko (Zakon o dobrobiti životinja), jer se tim činom životinji paraliziraju osjetilna i motorička središta (besvjesno stanje), a da se pritom ne zaustavlja rad srca i pluća. Nakon omamljivanja slijedi ubod nožem otprilike tri prsta ispred vratne jamice prema prsnoj kosti.Ubod treba biti odmjeren, kako bi se presjekla vratna arterija, a prepoznaje se po pojavi jačeg mlaza svijetlocrvene krvi iz ubodne rane.Iskrvarenje traje najmanje 5 minuta, pri čemu se po želji krv skuplja u odgovarajuću čistu i plosnatu posudu. U prikupljenu krv dodaje se 2,5 – 3,0 posto soli i pažljivo miješa, kako bi se sprječilo stvaranje ugrušaka.
Prilikom ubadanja potpuno je nepotrebno jače zasijecati ranu i raditi velike kretnje nožem, jer može doći do presijecanja dušnika, pa će tijekom šurenja prljava voda ulaziti u pluća, koja su zbog toga iz higijenskih razloga neuporabljiva za ljudsku prehranu. Osim toga, može doći do presijecanja jednjaka, koji svojim sadržajem zaprlja okolinu rane i potpuno onečisti krv koja preko njega istjeće. Takva skupljana krv s higijenskog gledišta nije iskoristiva za izradu krvavica. Uz to će se dio krvi izliti u prsnu šupljinu, pa klanje svinja svakako treba prepustiti mesarima ili osobama s iskustvom klanja svinja u kućanstvu.
Nakon iskrvarenja uputno je ubodnu ranu pomoću odgovarajućeg predmeta (drveni klin, čep, jača samoljepljiva traka) začepiti, jer se na taj način sprječava da tijekom šurenja voda onečisti meso u području ubodne rane.
Postupak šurenja najbolje se obavlja u pocinčanu koritu, jer se lako čisti i dezinficira, za razliku od drvenog, koji upija vodu i mikroorganizme, pa je njegovo održavanje otežano i uz to kraćeg vijeka uporabe.

Prethodni članakMikroklimatski čimbenici u uzgoju kunića
Sljedeći članakČudesna imela
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.