Razvoj održivih sustava stočarskih proizvodnji, koji zadovoljavaju financijske potrebe proizvođača, ali su pogodne i za okoliš, trenutno su primarni ciljevi gospodarski razvijenih zemalja. Koncept se temelji na niskim ulaganjima i smanjenim troškovima proizvodnje, kako bi se nadoknadio manjak financijske dobiti i sačuvao okoliš.
Glavna odrednica koja usmjerava prvenstveno proizvodnju mlijeka k napasivanju je odnos cijene mlijeka i stočne hrane. Proizvodnja mlijeka na pašnjacima bitno snižava troškove proizvodnje, uz mogućnost vrlo visoke proizvodnje mlijeka po hektaru. Proizvodnju temeljenu na oraničnim površinama i hranidbi u štali karakterizira skuplja proizvodnja, ali i mogućnost veće proizvodnje mlijeka po kravi. Napasivanje mliječnih goveda u nas, nažalost, još uvijek nije dovoljno rašireno.
Razlozi su mnogi, neki opravdani, a neki i ne. U ovom ćemo članku istaknuti glavne prednosti napasivanja u odnosu na cjelogodišnji štalski način proizvodnje mlijeka, s obzirom da se mesne pasmine u nas, uglavnom, uzgajaju na pašnjacima kroz vegetacijski dio sezone. Tri su glavne prednosti napasivanja mliječnih goveda u odnosu na štalski način držanja: dobrobit životinja, ekonomske uštede, dobrobit potrošača.
Prva prednost: Dobrobit životinja
Napasivanje ima povoljan utjecaj na organizam životinja (dobrobit životinja):
- Trajan utjecaj svjetla pospješuje stvaranje crvenih krvnih zrnaca i hemoglobina u krvi životinja. To povoljno djeluje na njihov živčani sustav i otpornost. Utjecajem ultraljubičastih zraka pospješuje se stvaranje D vitamina, važnog za regulaciju izmjene mineralnih tvari i povoljnog iskorištenja kalcija i fosfora.
- Kretanje na svježem zraku i stalno gibanje organa prigodom ispaše vrlo povoljno utječe na pravilni razvoj kostura, mišićja i tetiva, kao i na razvitak unutarnjih organa, pogotovo pluća i srca. Životinje uzgajane na paši živahnija su, zdravije i otpornije, dobro razvijenog mišićja i zglobova.
- Napasivanje ima vrlo povoljan utjecaj u hranidbi stoke. Zelena mlada paša ima povoljan kemijski sastav s povoljnim odnosom probavljivih bjelančevina i probavljivih nedušičnih tvari (vrlo blizu fiziološkom optimumu), te s dovoljnom količinom mineralnih tvari i vitamina, što objašnjava razmjerno velike priraste, naročito mladih kategorija životinja na paši. Neki se vrlo važni kemijski sastojci krme djelomično ili potpuno gube prilikom sušenja ili siliranja.
Druga prednost: Ekonomski učinak
U našim klimatskim uvjetima, s dugim razdobljem bez vegetacije (studeni-travanj) potrebno je spremiti velike količine voluminozne krme (sijeno, silaža, sjenaža) za zimsku hranidbu. Od ukupnih troškova u stočarstvu na spremanje krme otpada više od 60 %. Spremanje krme za hranidbu stoke u razdoblju bez vegetacije, iziskuje značajne troškove radne snage i energije. Stoga se rentabilnost proizvodnje postiže u prvom redu pojeftinjenjem ishrane. Cijena jedne hranidbene jedinice pri spremanju sijena je za 2,6 puta veća. Pri korištenju silaže 2 puta je veća od hranidbene jedinice dobivene napasivanjem. Obzirom da je pašni način hranjenja stoke jeftiniji od hranjenja sijenom ili silažom. Pri tom životinje jedu hranjiviju, kvalitetniju krmu jasan je njegov ekonomski učinak.
Treća prednost: kvaliteta mesa i mlijeka
U posljednje vrijeme sve više se govori o kvaliteti mesa i mlijeka i proizvoda od njih, odnosno dobrobiti potrošača. Svjedoci smo sve veće pretilosti djece. Česta pojava teških oboljenja upućuje na pitanje: Kakvu to hranu konzumiramo? Znanstvena istraživanja potvrđuju ulogu travnjaka u proizvodnji konjugirane linolne kiseline (CLA) i omega (ω) masnih kiselina. Kad preživači pasu travu u njihovu se tijelu linolna kiselina iz trave pretvara u CLA. Zatim se ugrađuje u tkiva i mlijeko.
Stoga su upravo meso, mlijeko i mliječne prerađevine (sir, maslac) koje dobivamo od pašnih životinja najbogatiji izvor CLA. On je vrlo snažan antioksidant, antikancerogen i vrlo moćan pojačivač imunosnog sustava. Nedostatak CLA u svakodnevnoj prehrani mogao bi biti jedan od glavnih uzroka sve veće pretilosti u svijetu. Znanstvenici vjeruju da hranom danas unosimo znatno manje količine CLA u odnosu na razdoblje od prije 30-ak godina. I to zbog toga što se krave danas hrane industrijski, a ne na pašnjacima.
Prinos i kvaliteta krme travnjaka u RH
Hrvatska je bogata travnjacima. Nažalost, često puta ne prepoznajemo taj bogomdani resurs u obnovi stočarske proizvodnje. Travnjaci su nam najčešće lošeg botaničkog sastava, ne daju ni prinose ni hranidbenu kvalitetu koje bi mogli. Kvaliteta i rodnost im ovise o lokaciji. Najkvalitetniji travnjaci nalaze se u nizinskom dijelu Hrvatske, pod uvjetom da nisu zamočvareni. Kako se povećava nadmorska visina, raste udio travnjaka u ukupnom poljoprivrednom zemljištu, ali pada prinos i kvaliteta.
Nizinski travnjaci nastali su u nizinama i riječnim dolinama, uvalama i drugim ravnim te manje nagnutim terenima. Prostiru se uglavnom do 300 m n.v. Hidrološke osobine tala pod travnjacima imaju presudan utjecaj na samo tlo, sastav, kvalitetu i korisnost travnjaka ovoga tipa. Koriste se kao livade i pašnjaci, a najčešće kombinirano (paša-sijeno). Po prinosu i kvaliteti krme bolji su od brdsko-planinskih travnjaka, ali bi mogli biti znatno bolji, uz odgovarajuću agrotehniku. Biljni pokrov im je jako različit, ovisno o uvjetima staništa, u prvom redu vlažnosti i plodnosti tla.
Travnjaci sušnijih staništa su povoljnijeg botaničkog sastava, s većim udjelom kvalitetnih trava i mahunarki, i manje su zakorovljeni. Primjenom minimalnih mjera popravka nizinski travnjaci mogli bi dati značajno bolje rezultate. Pomanjkanje biljnih hraniva u tlima takvih travnjaka najčešće je glavni razlog slabog proizvodnog potencijala. Rezultati brojnih egzaktnih pokusa s gnojenjem pokazali su da se i bez meliorativnih popravaka tla. Samo s gnojenjem može se u najkraće vrijeme postići povećanje prinosa krme za najmanje 50 %, ali i značajno povećati kvaliteta krme te smanjiti učešće korova.
Promatrano u dužem vremenskom razdoblju, osim povećanja prinosa i poboljšanja kvaliteta krme (paše i sijena) iskazanog kroz povećan sadržaj hranjivih tvari, dolazi i do radikalne promjene botaničkog sastava travnjačkih fitocenoza, odnosno transformacije lošijeg tipa travnjaka u bolji. Gnojenjem travnjaka se postiže daleko stabilnija proizvodnja krme. Nizinski pašnjaci, posebno na vlažnim staništima mogu dati 5-10 t/ha paše, a livade za 15-20 % više. U povoljnim uvjetima čak i znatno više. Međutim, prosječni prinosi sijena na livadama su najčešće 2-3 t/ha, a prinosi suhe tvari na pašnjacima su 0,6-0,9 t/ha.
Brdski setravnjaciprostiruse između 300-800 m n.v., odnosno između nizinskih i planinskih travnjaka. Značajan su izvor krme, u nekim područjima su i krmna osnova. Koriste se kombinirano (sijeno-paša). Pored toga, imaju značajnu ulogu u zaštiti tla od erozije, time i zaštiti okoliša. Često pate od nedostatka vode, jer je zbog nagiba jače površinsko otjecanje. S druge strane, tla na kojima egzistiraju brdski travnjaci su plićeg akumulativnog sloja, što sve doprinosi manjoj akumulaciji vode u tlu. Botaničkiimsastav ovih travnjaka nije zadovoljavajući za proizvodnju krme, kako prinosom tako i kvalitetom.
Dominiraju lošije trave i zeljaste biljke, dok je učešće boljih trava i mahunarka nedovoljno. Nezadovoljavajući floristički sastav brdskih travnjaka u proizvodnji krme rezultat je manje povoljnih i nepovoljnih uvjeta staništa, prvenstveno ekoloških, odsustva njege, posebno gnojenja i njihovog neplanskog i neracionalnog korištenja. Brdske travnjake treba razoravati u cilju zasnivanja sijanih travnjaka tamo gdje ne postoji opasnost od erozije tla.
Primjenom agrotehničkih mjera njege, prvenstveno adekvatnim gnojenjem, zaštitom od korova, po mogućnosti navodnjavanjem, kao i planskim i racionalnim, kombiniranim korištenjem (sijeno-paša), moguće je na većini brdskih travnjaka u značajnoj mjeri povećati prinos i kvalitetu krme. Jedna od najefikasnijih agrotehničkih mjera je gnojidba organskim i mineralnim gnojivima. Negnojene brdske livade daju 1-3 t/ha sijena, a pašnjaci 0,6-2,0 t/ha. Racionalnim gnojenjem i korištenjem prinosi ovih travnjaka dostižu i više od 8 t/ha sijena.
Razlika između planinskih i krških travnjaka
Planinski travnjaci se nalaze u šumskoj zoni i iznad gornje granice njenog prostiranja, odnosno iznad 800 m. Često su jedini izvor stočne hrane i štite tlo od erozije. Prevladavaju skeletni tipovi tla, plitkog oraničnog sloja, ispod kojeg je kamen, vapnenac i silikat kao geološka podloga. I pored dovoljnih količina oborina u ljetnim mjesecima, često pate od suše. Biljni pokrov ovih travnjaka sastavljen je od niskih vrsta i često prorijeđen. Čine ga trave lošeg, dijelom srednje visokog prinosa i kvalitete. U sastavu tratine prevladavaju zeljanice, brojni i često otrovni korovi, dok je udio dobrih trava i mahunarka neznatan.
Iako planinski travnjaci, posebno na većim nadmorskim visinama, slabije reagiraju na primjenu agrotehničkih mjera njege od brdskih i nizinskih, treba ih popravljati, jer su oni na ovim prostorima glavni, skoro i jedini izvor stočne hrane, a značajni su i za zaštitu tla. S proizvodno-ekonomskog aspekta, na planinskim pašnjacima prvenstveno dolazi u obzir primjena organizacionih i tehničkih mjera poboljšanja travnjaka, a odnose se na: zabranu rane proljetne i kasne jesenje ispaše, tj. dok tratina ne poraste 10-12 cm, uvođenje pregonske ispaše, uređenje pojilišta, uništavanje štetnih i otrovnih biljaka, primjenom mehaničkih mjera ili individualnim tretmanom herbicidima.
Utvrđeno je da se prinos prirodnih planinskih travnjaka može povećati gnojenjem stajnjakom i mineralnim gnojivima. Prosječni prinosi planinskih livada su 1,2 t/ha sijena, a pašnjaka 0,7 t/ha.
Jako osvijetljeni planinski travnjaci, naročito zbog pojačanog djelovanja kratkih sunčevih zraka imaju specifičan floristički sastav u kojem se sreću biljke smanjenog habitusa, često obrasle dlačicama, od kojih mnoge sadrže aromatske i ljekovite supstance. Iako slabije produktivni, takvi travnjaci, zahvaljujući krmi specifičnih karakteristika, mogu biti značajni za proizvodnju mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda specifičnih i posebno cijenjenih karakteristika koji se lako pozicioniraju na tržištu (alpsko mlijeko, Milka čokolade, Livanjski sir itd.).
Krški travnjaci značajni su i kao paša i kao pčelinja paša (vrisak i kadulja). Riječ je uglavnom o pašnjacima koji su se formirali na vrlo plitkom tlu (polukamenjari). Osnovne mjere popravke kraških prirodnih travnjaka mogu se svesti na: zabranu rane proljetne paše, opterećenje travnjaka uskladiti sa stvarnom produkcijom krme i uređenje pojilišta u cilju potpunijeg iskorištavanja travnjaka. Prinosi krmesu veoma niski i kreću se od 0,4 do 0,6 t/ha sijena.
