Najava smanjenja potpora za ekstenzivno stočarstvo u sustavu krava-tela od 2023.g., unijela je veliki nemir među veće stočare u Lici. Stočari nagodinu najavljuju smanjenje uzgoja goveda. Tamo su posljednjih 15-ak godina podignuli velika i lijepa stada te počeli obrađivati zemlju. Najčešće onu državnu u zakupu, jer za privatnu ne mogu riješiti papire. Tako je najčešće koriste samo za košnju, odnosno sijeno, koje je ove godine, zbog suše, gotovo dvostruko skuplje nego lani.

Vlasnik najveće farme buša u Hrvatskoj, Bariša Dejanović, kaže da im nove eko sheme, koje će zamijeniti postojeća ,,zelena plaćanjaʺ, šalju poruku da se više ne trebaju baviti poljoprivredom, iako su u ekološkoj proizvodnji, a da o dugoročnim investicijama i ne govore. Dodaje da je apsurdno da su, po novom, svi pašnjaci u Hrvatskoj u jednoj kategoriji. Izjednačeni su oni kontinentalni, koji imaju višestruke košnje s onima na kršu, iako je njihova  vegetacija manja dva mjeseca godišnje. Osim toga, ove su godine, a slično je bilo i lani, dodatno pogođeni neviđenom sušom, što je dodatni udarac.

Otežani uvjeti na krškim pašnjacima

Inače, tri brata Dejanović su prije 16 godina kupili svaki po dvije krave. Danas u općini Udbina u Lici imaju ukupno 460 goveda, koja i dalje mirno pasu na 900 metara nadmorske visine jugozapadne Plješivice. Tu je i velika farma i šest stalno zaposlenih te dva sezonska radnika. Struju su dobili tek prošle godine, a 15.000 litara vode dnevno vuku iz dva izvora pod koncesijom. No, brine ih da će na godinu poticaji osjetno ići dolje. Time je i njihov uspješan uzgoj doveden u pitanje.

Autohtona lička buša je spašena jer sada imamo 4.044 valjano uzgojena grla te ukupno oko 6000 buša u uzgoju, koje su zaštićena izvorna pasmina u Hrvatskoj, iako se uzgajaju i u drugim zemljama u našoj regiji. No, neće biti dobro ako se nagodinu uzme najviše onima na krškim pašnjacima kojih i sada imaju najmanje, kaže Dejanović.

Tamošnji krški pašnjaci se nalaze u mjestu Visuć Varoš. Protežu se od 800 do 1300 metara nadmorske visine, što je otprilike do pola Plješivice, koja dijeli Hrvatsku od BiH.

Prema njegovim riječima, radi se o krškim pašnjacima s jako otežanim uvjetima gospodarenja. Primjerice, košnja trave, koju je ove godine u Lici pogodila i velika suša, na takvim livadama se može dobiti u najboljem slučaju jedna košnja, pa nema govora o dvije ili više njih. Dakle, od nekih 900-ak registriranih ha mogu reći da je manje od pola funkcionalno, ističe naš  sugovornik.

Oskudni krški pašnjaci daju samo jednu košnju godišnje

Računica, kaže, pokazuje da stočari, primjerice, u Slavoniji, imaju četiri puta više hrane za stoku od nas s ‘ljutog krša’. On ističe da je veliki krški prostor, koji pokriva čak osam kontinentalnih i priobalnih županija, odnosno područje Dinarida, a koji se protežu od Samobora do Cavtata, bio 80 godina zanemarivan u našoj bliskoj povijesti, te bi i sada ,,trebao ponovno nestatiʺ, iako se radi o EU novcima, koji nisu dio Nacionalne omotnice, što drži da je dobro kao i kontrola utrošenih sredstava. On se nada da do smanjenja potpora ipak neće doći, jer to drži pogubnim za opstanak ruralnih područja, posebno sela.

Nove eko sheme – svi pašnjaci u jednoj kategoriji?  

Naime, najava smanjenja potpora za područja s prirodnim ograničenjima od 2023.g., a Udbina je, kao i Knin, Otočac, Makarska, Podgora ili Karlobag, svrstana u skupinu gorsko planinsko područje (GPP), izazvala je nezadovoljstvo tamošnjih velikih stočara. Naime, do sad su tamošnji poljoprivrednici dobivali 226 eura po ha. Uz to, poljoprivrednici iz gorskih područja su uz osnovno, zeleno i preraspodijeljno plaćanje, dobivali i dodatnih cca 1700 kn svojevrsne ”položajne rente” po ha. No, po novome uvodi se postotno smanjenje potpora ovisno o veličini poljoprivrednog zemljišta, koje jedno gospodarstvo obrađuje.

Dejanović kaže da su na sastanku u Ministarstvu poljoprivrede koji je održan početkom srpnja, dakle usred košnje, stavljeni pred ‘svršen čin’, iako je prijedlog stručnjaka, odnosno znanosti bio drugačiji od onoga što nam je na kraju predstavljeno, kao konačno rješenje. To znači, kaže, da se krški pašnjaci namjeravaju očuvati zabranom ispaše od 1. lipnja do 1. listopada, kako bi se ,,isforsiralaʺ zaštita bilja, što nije poštivanje EU direktive, a opravdano se postavlja pitanje od čega će blago živjeti?

Vlasnik velike farme ”Natura beef” na Udbini Mladen Kušeković drži da je prodaja CO2 postao bolji biznis od bilo kakve poljoprivredne proizvodnje, a kamo li sustava krava-tele na krškim područjima. Dodaje da je Lika idealna za ekološku proizvodnju hrane. Oni su u eko stočarstvu od 2013. g., te godišnje proizvedu oko 50 tona mesa. Meso plasiraju putem vlastite maloprodaje u Zagrebu te pet dućana u Sloveniji.

U 15 godina rada, uložili su u objekte, opremu, rasplodna grla, u strojeve 25 milijuna kuna. U posjedu imaju 1.100 ha zemljišta, od čega je 800 ha pašnjaka, 150 ha oranica i 150 ha livada. No, za rentabilnu proizvodnju, odnosno uzgoj čak 560 goveda, nedostaje im još oko 150 do 200 ha oraničnih površina. Tako dio hrane moraju kupovati od drugih proizvođača. On je uvjeren da će nagodinu izgubiti 75 posto potpora. Što su površine veće iznad 100 ha, to su i umanjenja veća. Inače, držanje stoke na pašnjaku je najjeftini način njezina uzgoja.

Rade ,,zadnji posaoʺ samo zahvaljujući poticajama

OPG Ilije Draguna na Udbini ima 100 goveda i 165 ha poljoprivrednog zemljišta. Od toga je 80 ha u zakupu na 50 godina. Inače, Dragun je krenuo najprije s ovčarstvom još 2005. g. Danas ima 60 ovaca, ličku pramenku, koje drži zbog tradicije, a govedima se u sustavu krava-tele okrenuo zbog isplativijeg i lakšeg uzgoja.

Ipak, kaže da stočarstvo nije lagan posao, kako neki misle, već zadnji kojeg bi netko htio raditi za ovaj novac. Međutim, treba pošteno kazati da ni nas kao ni brojnih goveda, ne bi bilo u Lici da nema izdašnih potpora. Njih mjeri u iznosu od pola milijuna kuna godišnje. U slučaju da se poticaji na godinu osjetno smanje, on planira gotovo prepoloviti broj goveda, odnosno ostaviti 60 kvalitetnijih goveda.

Ilija Dragun ima 160 ha zemljišta, 100 goveda i 60 ovaca.

Naime, čuli smo da goveda na krškim pašnjacima valja hraniti barem mjesec dana prije, kao i mjesec poslije oštre zime. To je ukupno pet mjeseci, jer nema na oskudnim krškim pašnjacima Like dovoljno trave sve do travnja. Uz to, ima godina kada, zbog jakih mrazeva, vegetacija na njima dosta kasni, pojašnjava Dragun, koji je nedavno proširio veliku sjenaru. Uz to, ove godine je velika suša pa valja osigurati i dovoljno vode u šest iskopanih lokvi.

Inače, sjeno je jako tražena roba i ove godine u Lici, jer ga zbog goleme suše ima malo, odnosno neće ga biti dovoljno do iduće sezone košnje, otkriva nam Ilijin 18 – godišnji sin Andrej, koji pomaže ocu spremiti sijeno. Ove su godine imali 350 svojih bala, a kupili su u Karlovcu još 180 bala po 200 kuna, koje su lani platili 130 kuna. Primjerice, mala kocka sjena je prošle godine u Lici bila jedan euro ili sedam kuna. Ove godine je već bila 15 kuna ili dva eura, dok je velika bala dostizala i 250 kuna, ali i po toj cijeni sve ode u Dalmaciju.

Dragun se uzda u 60 ha šumskog zemljišta, koje je uzeo u zakup od Šumarije, kod sela Ondić. To će mu dobro doći jer im to zemljište godišnje ostavlja 200.000 kn u džepu, računa Dragun. No, i dalje ne može do EU fondova. Tako je 20.000 eura za novi traktor plus 10.000 eura za kosu morao izdvojiti iz vlastitog džepa.

Uzgoj stoke na udaru divljih svinja i vukova

Između općina Udbina i Lovinac je malo ličko selo Komić, gdje je smješteno veliko gospodarstvo Krase Opalića. Opalići imaju 170 ovaca i 60 krava, te 150 ha zemljišta od kojih je u zakupu 130 ha.

Opalić ističe da država mora odlučiti hoće li se oni i dalje baviti ekstenzivnim uzgojem stoke na krškim pašnjacima, prije svega ovčarstvom jer mljekarstvo više ne ide, ili lovom na divlje svinje s obzirom da je vuk, koji radi velike štete, zaštićena vrsta.

Kraso Opalić se uzda u uzgoj ovaca jer mljekarstvo ne ide.

Ima u Lici i čagljeva i medvjeda, od kojih ovi zadnji, po selima, ruše košnice meda, ali ne napadaju stoku. Naime, ne može se na istom zemljištu obavljati dva posla, jer se pokazalo da to ne vodi nikamo. Država pak od lovozakupa godišnje ubire na ime koncesije na lovišta 30 milijuna kuna,, ističe Opalić.

On je ponosan na svoje veliko stado domaćih pramenki, za koje drži da su se pokazale bolje od drugih pasmina ovaca u ličkom kamenjaru. Od velikih zvjeri ih čuva željezna ograda od dva i pol metra. Na gospodarstvu smo vidjeli i više poljoprivrednih strojeva, koji nisu kupljeni iz EU fondova, jer Opalići na njima ne mogu proći. Imaju osigurano tržište za janjad, iako bi standardna cijena od 100 eura po janjetu mogla biti bolja, kad su već sve cijene otišle gore.

Voda je veliki problem na krškim pašnjacima.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje