Izbor pasmine ili genotipa svinja primjeren za držanje na obiteljskim gospodarstvima jasno je da ovisi o cilju proizvodnje svinja. Praktično danas možemo pasmine ili genotipove svinja podijeliti u tri skupine: plemenite čiste pasmine, lokalne autohtone pasmine i hibride.
Za manja obiteljska poljoprivredna gospodarstva nije preporučljivo držanje hibridnih linija krmača, iz jednostavnog razloga što multinacionalne kompanije koje prodaju genetski materijal u svinjogojstvu neće manjim gospodarstvima prodati pradjedovske ili djedovske linije koje se mogu dalje razmnožavati, nego isključivo hibridne linije koje nije moguće daljnje rasplođivati uz zadržavanje visoke razine i uniformnosti proizvodnih svojstava.
Osim toga, linijski hibridi su najčešće namijenjeni za držanje u zatvorenim intenzivnim sustavima proizvodnje uz visoka ulaganja u opremu, tehnologiju i hranidbu kako bi se postigli visoki proizvodni rezultati i maksimalno skratile pojedine proizvodne faze. Upravo visoka razina ulaganja u proizvodnju često su problem za manja obiteljska gospodarstva.
Pasmine svinja koje je preporučljivo držati na manjim farmama su plemenite čiste pasmine te sve interesantnije manjim proizvođačima, lokalne autohtone pasmine. Od plemenitih čistih pasmina u Hrvatskoj su najviše raširene majčinske pasmine veliki jorkšir i landras, a od očinskih (terminalnih) pasmina pietren i durok.
Manji proizvođači bi trebali sudjelovati u uzgojnim programima
Svaka od ovih pasmina svinja ima određene značajke koje na neki način određuju i cilj proizvodnje svinja, odnosno odluku hoće li će se svinje proizvoditi za rasplod, za svježe meso ili za preradu u suhomesnate proizvode. Općenito govoreći, svaka pasmina svinja je onoliko dobra koliko je selekcionirana. Iz tog razloga poželjno je da i manji uzgajivači s manjim brojem krmača sudjeluju u provedbi uzgojnog programa za određenu pasminu, testiraju rasplodne životinje (nazimice i nerastiće) kako bi zajednički oblikovali životinje određenih svojstava koja su specifična upravo za tu pasminu.
Aktivnim sudjelovanjem u uzgojnim programima za čiste pasmine svinja omogućilo bi se povećanje veličine populacija čistih pasmina što bi sigurno utjecalo i na lakšu provedbu selekcije, ali i na izbjegavanje uzgoja u srodstvu koji predstavlja jedan od najvećih problema u selekciji malih populacija. Uključivanjem u udrugu uzgajivača dobivaju se informacije o stanju u populaciji i mogućnosti osvježavanja krvi iz drugih stada kupnjom ili razmjenom nerasta.
Veliki jorkšir je jedna univerzalna pasmina bijele boje sa uspravnim ušima, koja je zahvaljujući dugogodišnjoj selekciji postigla visoku razinu svih bitnih proizvodnih svojstava (plodnost, dnevni prirast, mesnatost). U odnosu na druge visoko mesnate genotipove, ova pasmina ima bolju otpornost prema stresnoj osjetljivosti svinja te bolju kakvoću mesa. To je jedna vrlo robusna, otporna pasmina, velikog formata. Krmače su u zreloj dobi teške 200 – 250 kg, a nerasti 350 i više kg. Iako se može držati i kao jedina pasmina na gospodarstvu, zbog dobre plodnosti i pretežito snažne konstitucije, u programima križanja uzgajivači je često koriste po majčinskoj strani za proizvodnju križanih krmača F1 generacije.
Landras je pasmina koja se u Hrvatskoj tradicionalno uzgaja više od pola stoljeća. Isto je bijele boje, ali za razliku od velikog jorkšira ima spuštene uši. Kod nas se uglavnom danas uzgaja landras skandinavskog (švedski, danski) i njemačkog tipa kojeg karakteriziraju izuzetna plodnost krmača, dobra majčinska svojstva i visoka mesnatost. Nešto je manjeg formata od velikog jorkšira, izuzetne duljine trupa koja se povezuje s visokom plodnošću te općenito nešto slabije otpornosti na stres. U odnosu na velikog jorkšira ima nešto slabiju kakvoću mesa, prije svega nešto manji udio intramuskularne masti, ispod optimalnih 2 – 3 %.
Od terminalnih (završnih) pasmina u nas se najviše koriste pietren i durok.
Pietren je najmesnatija pasmina svinja na svijetu, originalno nepigmentirane kože s tamnim površinama (šareni), ali danas sve više ima i tzv. bijelog pietrena, bez tamnih fleka. Uglavnom se koristi u križanjima radi povećanja mesnatosti tovljenika za proizvodnju svježeg mesa. To je pasmina izraženo naglašene muskulature, s mesnatošću često iznad 60 %. Nešto je slabije plodnosti u odnosu na majčinske pasmine te veće osjetljivosti na stres i posljedično tome ima slabiju kakvoću mesa. U posljednje vrijeme udio stresno osjetljivih pietrena je značajno smanjen primjenom genskog testa, a u nekim populacijama je gen za stresnu osjetljivost u potpunosti izlučen.
Durok je po postanku američka pasmina svinja smeđe do crvenkaste (riđe) boje, vrlo robusna pasmina s čvrstim nogama što joj omogućuje držanje na otvorenom. Pasmina je vrlo otporna na stres i dobre kakvoće mesa, prije svega poznata po visokom udjelu intramuskularne masti, te se zbog toga i koristi u proizvodnji križanaca za preradu mesa u suhomesnate proizvode. Ima također izuzetan kapacitet rasta, što omogućuje produženi tov križanaca do većih završnih tjelesnih masa bez drastičnog narušavanja odnosa mišićnog i masnog tkiva. Što se tiče metode uzgoja, svaka od ovih pasmina može se uzgajati u čistoj krvi i proizvoditi rasplodni materijal, bilo za vlastite potrebe ili za prodaju. Ako se ide prema proizvodnji tovljenika, koristi se najčešće dvopasminsko ili tropasminsko križanje, pri čemu se u proizvodnji tovljenika križanaca za svježe meso na poziciji terminalnog nerasta koristi pietren, a u proizvodnji tovljenika za preradu u suhomesnate proizvode terminalni nerast je durok.
Hrvatska je također bogata animalnim genskim resursima, tako da imamo trenutno tri lokalne autohtone pasmine svinja, koje su također pogodne za držanje na manjim gospodarstvima. Neke od njih, poput crne slavonske svinje, danas su s obzirom na brojno stanje krmača u Hrvatskoj (> 2000) brojnije od populacija bijelih plemenitih pasmina. S druge strane, turopoljska svinja i banijska šara još su u kritičnoj fazi uzgoja s obzirom na broj grla u populaciji.
Interes za uzgoj lokalnih pasmina postoji, upravo zbog posebnih svojstava kakvoće mesa u odnosu na plemenite pasmine svinja te mogućnosti plasmana na tržište različitih suhomesnatih proizvoda s dodanom vrijednošću. Sama genetika i hranidba koja je u pravilu vezana na specifičan sustav držanja (otvoreni) osiguravaju ovim pasminama posebna organoleptička svojstva proizvoda što ih pozicionira na tržište gastronomskih mesnih delicija.
Crna slavonska pasmina svinja je daleko najpoznatija i trenutno naša najraširenija autohtona pasmina s izuzetnim potencijalom za preradu u visokovrijedne mesne proizvode (kulen, šunka, kobasice, slanina) koji su već desetljećima poznati, ne samo u Hrvatskoj nego i u inozemstvu. Pripada u skupinu prijelaznih ili kombiniranih pasmina potpuno crne boje. Raširena je gotovo po cijeloj Hrvatskoj, od Slavonije, središnje Hrvatske, Korduna, sve do Dalmacije. Vrlo je otporna i prilagodljiva različitim sustavima držanja. Zahvaljujući izuzetnoj kakvoći mesa uz visoki postotak intramuskularne masti, meso crne slavonske svinje je idealna sirovina za preradu u brojne suhomesnate proizvode.
I ostale dvije autohtone pasmine, turopoljska koja je primitivna i jedna od najstarijih europskih pasmina svinja, te banijska šara, posljednje priznata, izuzetnog potencijala rasta i specifične kakvoće mesa, također imaju veliki potencijal za proizvodnju. Da bi se isti u potpunosti ostvario potrebno je povezati različite dionike u proizvodnom lancu, od primarnih proizvođača, prerađivača te osigurati plasman preko specijaliziranih kanala, poput trgovina s lokalnim proizvodima, vrhunskih restorana i hotela koji će proizvode od lokalnih pasmina nuditi potrošačima s većom kupovnom moći.
Sve lokalne autohtone pasmine su vrlo prilagodljive na različite načine držanja, a upravo interakcija genotipa s okolinom preko specifičnih sustava držanja i hranidbe daju posebna svojstva mesu, ali i prerađevinama od mesa. Ono što je trenutno vrlo aktualno, a vezano za situaciju s afričkom svinjskom kugom, pitanje je opstanka mnogih malih proizvođača lokalnih autohtonih pasmina, s obzirom na držanje svinja na otvorenom, biosigurnosne mjere i potencijalni kontakt s prenositeljima virusa (divlje svinje).
Pročitajte još:
Može li proizvodnja svinja biti ekonomična?
