Od vremena udomaćivanja goveda javila se potreba određenog ograničavanja slobode kretanja goveda, njihova smještanja u određene otvorene ili zatvorene ograđene prostore (ograde, poluotvorene ili zatvorene staje) kako bi bila dostupnija za korištenje te zaštićena od nepovoljnih okolišnih utjecaja, grabežljivih životinja, krađe i drugog.

To je bilo kompromisno rješenje kojim se onodobni čovjek brinuo o govedima koja su prihvatila takav način života. U tim vremenima goveda su najčešće držana na vezu, nerijetko dijeleći nastambe s ljudima te je takav način držanja goveda postao tradicijski. Međutim, uviđamo da novije te posebice veće farme mliječnih i tovnih goveda koriste slobodni, a ne vezani način držanja.

Nameće se pitanje: zašto koriste slobodni način držanja i je li on uistinu značajno bolji od vezanog načina?

Ako promišljamo kao potrošači, zasigurno bi lako zaključili da je slobodni način držanja puno prirodniji za goveda, u njemu goveda trpe manje stresa te su stoga i njihovi proizvodi na određeni način bolje kakvoće. S time bi se zasigurno mogli složiti. Ako promišljamo o načinu držanja goveda kao dionici lokalne zajednice, opravdano bi zaključili da je govedima zapravo mjesto na pašnjacima, da time održavaju i oplemenjuju prostor, čuvaju njegov identitet i bioraznolikost. Ako na pašnjacima posjetitelji vide goveda (i druge domaće životinje), više cijene lokalne proizvode, odnosno skloniji su “lancima kratke opskrbe“ (od polja do stola). Kad bi farmere koji goveda imaju u slobodnom načinu držanja (posebice one koji su svoje farme s „vezovima“ pretvorili u farme sa slobodnim načinom držanja) pitali o koristima od takvog načina držanja, sigurno bi pobrojali više koristi od takve odluke. Najčešće će naglasiti da slobodni način držanja govedima omogućava njihovo prirodnije ponašanje, manje stresa govedima i farmerima, uštedu radnog vremena (uz odgovarajuću mehanizaciju za hranidbu, izgnojavanje, mužnju i drugo) te neupitno bolje proizvodne rezultate.

Slobodni način držanja goveda gotovo uvijek doprinosi poboljšanju zdravlja i dugovječnosti goveda, bolje plodnosti (redovit reproduktivni ciklus, kraći interval teljenja, laka i neproblematična teljenja), većoj proizvodnji mlijeka, boljim dnevnim prirastima i drugom. Istraživanja su potvrdila da, primjerice, mliječne krave nakon prevođenja s vezanog na slobodni način držanja povećavaju godišnju proizvodnju mlijeka za nekoliko stotina kilograma, prvenstveno zahvaljujući povećanju konzumacije i boljoj konverziji krmiva te mogućnosti prirodnijeg ponašanja (goveda sama biraju vrijeme hranjenja, napajanja, odmaranja, preživanja te ostvaruju kontakte s drugim njima sklonim govedima).

Bolja konverzija krmiva te povoljniji dnevni prirasti zapaženi su i kod tovne junadi u slobodnom načinu držanja. Danas gotovo sve farme tovne junadi i suvremene mliječne farme prakticiraju slobodni način držanja.  

Koje su prednosti slobodnog načina držanja?

Umanjenje stresa govedima jedna je važnijih prednosti slobodnog načina držanja. Vezanje (fiksacija) goveda na mjestu/ležištu (posebice kratkom) govedima je zasigurno stresno, premda se na “vez“ mogu priviknuti. Govedima vezanje uskraćuje mogućnost slobodnog kretanja, pozicionira se na određeno mjesto unutar staje koje govedu može biti u određenoj mjeri neodgovarajuće (smještanje u neposrednoj blizini neprijateljski nastrojenog goveda, na poziciji na kojoj je propuh, nedovoljno svjetla  ili slično). Takvo stresno, posebice dugotrajnije okruženje negativno se odražava na zdravlje i proizvodnost goveda. U slobodnom načinu držanja goveda se u zadanom prostoru kreću po potrebi i želji, biraju kad i gdje će konzumirati krmiva ili vodu, društvo goveda u kojem će odmarati, ležati ili preživati (biraju društvo prijateljski nastrojenih najčešće rodbinski bližih jedinki). Takvo okruženje daje im sigurnost, osigurava određene socijalne interakcije unutar stada. Ako govedima nije moguće osigurati cjelodnevno slobodno držanje, povoljno im je povremeno osigurati boravak i kretanje na pašnjaku ili ograđenom ispustu. Primjerice, ako se radi o staji s naslijeđenim vezanim načinom držanja, mliječne krave moguće je tijekom određenih godišnjih doba (proljeće, ljeto, jesen) nakon jutarnje mužnje pustiti na pašnjak, na njemu ih po potrebi dohranjivati te ih sakupiti na večernju mužnju i noćenje u staji na vezu.

Slobodni način držanja, osim što je pogodna za goveda uz primjerenu mehanizaciju, može pojednostaviti poslove na farmi, pridonijeti uštedi rada, odnosno boljoj preraspodjeli radnog vremena. Koncept staja sa slobodnim načinom držanja gotovo uvijek predviđa polaganje krmiva na zajednički krmni stol kojem goveda imaju slobodan pristup.

Najčešće se koristi mehanizacija koja pojednostavljuje i ubrzava sami utovar i pripremu krmiva te polaganje obroka (često se krmiva miješaju u cjeloviti obrok koji govedima onemogućava probir više ili manje željenih krmiva, obrok je govedima najčešće dostupan cijeli dan). Primjer takve hranidbe su “mikser prikolice“ u kojima se krmiva mogu vagati i dozirati, potom dijelom sjeckati i izmiješati u kompaktan obrok te isti položiti na krmni stol. Osim hranidbe goveda, slobodni način držanja omogućava djelomičnu ili potpunu automatizaciju izgnojavanja, nastiranja ili mužnje. Slobodni način držanja mliječnih krava pretpostavka je robotizacije mužnje mliječnih farmi, pri čemu je posebice važna funkcionalna prohodnost za goveda unutar same staje. Naime, robotizacija mliječnih farmi moguća je u primjereno koncipiranim mliječnim farmama, dok u starijim stajama, a posebice u onima s vezanim načinom držanja ona nije moguća. Kad se govori o slobodnom načinu držanja goveda, treba u vidu imati funkcionalnost staja te otvorenih prostora na kojima goveda mogu boraviti i kretati se (ispusti, pašnjaci).

Robotizacija mužnje

Na što treba obratiti pozornost kod staja, ispusta i pašnjaka?

U stajama sa slobodnim načinom držanja hodnici kojima se goveda kreću trebaju biti primjerne širine (ni preuski ni preširoki, u okviru standarda koji uvažavaju veličinu goveda) te posebice ne smiju biti skliski (poskliznuća i padovi rezultiraju ozljedama i lomovima kostiju i izlučenjem goveda). Prostorni stajski sadržaji (za odmaranje/ležanje, hranidbu, napajanje, mužnju, teljenje i drugi) trebaju biti funkcionalno povezani u cjelinu, bez “uskih grla“ koja mogu, ovisno o težini pogreške, otežavati radnu  svakodnevnicu farme. Površine za odmaranje (pojedinačni boksovi, skupna površina “kose ploče“ ili “duboke prostirke“) trebaju površinom i nagibom prilagođene veličini i broju goveda, kako ne bi dolazilo do ozljeda ili naguravanja goveda, što može katkada biti opasno i za djelatno osoblje.  Ako farme za goveda imaju raspoložive ispuste, a posebice pašnjake, trebaju osigurati jednostavne i funkcionalne izlaze, odnosno prolaze (koridore) prema ispustima, odnosno pašnjacima. Izlazi trebaju biti sigurni za goveda i djelatno osoblje, s opremom dovoljne čvrstine koja može izdržati očekivana naprezanja. Loše održavani koridori nesigurni su, a katkada i opasni za goveda i djelatnike. Mliječne krave rijetko pokazuju znakove agresije, no bikovi (u prirodnom pripustu ili tovu) nerijetko iskazuju agresiju koja može rezultirati ozljedama drugih goveda i djelatnika, šte treba uvažavati u radu sa životinjama. Ispusti trebaju biti primjereno ograđeni, dok se pašnjaci ograđuju najčešće “električnim pastirima“ koje treba nadzirati i održavati. U novije vrijeme govori se i o “virtualnim ogradama“ koje ćemo zasigurno u skoroj budućnosti zateći na nekim našim pregonskim pašnjacima.     

Možemo bez dvojbe zaključiti, slobodni način držanja goveda u odnosu na vezani način povoljniji je za goveda i farmere. Bez obzira radi li se o stajama s pojedinačnim ili skupnim ležištima, sloboda kretanja goveda čini ih proizvodno i funkcionalno učinkovitijima. Dodatno osiguravanje ispusta ili pašnjaka, boravak na otvorenim površinama ili pašnjaku, također se pozitivno odražava na proizvodnju i zdravlje goveda. Stoga, slobodni način držanja dobro je primijeniti gdje je to god moguće.       

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2015. do 2019. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakNije sramota raditi u poljoprivredi
Sljedeći članakKako možete sami pripremiti acidofilno mlijeko?
Avatar
Redoviti profesor na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: uzgoj i korištenje goveda, uzgoj i korištenje konja, programi zaštite autohtonih pasmina. Rođen je 1969. godine. Diplomski studij okončava 1994. godine od kada je djelatnik Zavoda za specijalno stočarstvo Agronomskog fakulteta u Sveučilišta u Zagrebu. Doktorski rad obranio je 2001. godine na Biotehničkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. U znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora izabran je 2011. godine. Znanstveni interes usredotočen je na sustave i tehnologije proizvodnje govedskog mesa i kravljeg mlijeka, uzgoj i korištenje kopitara, suvremene biotehnologije i metode uzgoja, očuvanje farmskih genetskih resursa, etiku korištenja i dobrobit domaćih životinja. Na programu studija Agronomskog fakulteta koordinator je tri modula preddiplomskog, tri modula diplomskog i jednog modula poslijediplomskog studija te suradnik na više modula. Pod njegovim mentorstvom izrađeni su brojni diplomski radovi, četiri magistarska rada, te pet disertacija. Sudjelovao je u radu pedesetak međunarodnih i domaćih znanstvenih konferencija. Kao autor ili koautor objavio je veći broj znanstvenih radova indeksiranih u međunarodnim bazama te veći broj stručnih i popularnih članaka. Vodio je dva znanstvena te više razvojnih projekta. Kao autor/koautor objavio je sveučilišne udžbenike ''Konjogojstvo'' i ''Očuvanje biološke baštine u stočarstvu'', ''Sigurnost hrane'' te priručnik ''Jahanje''. Od 2004. nacionalni je koordinator za očuvanje animalnih genetskih resursa pri FAO. Aktivno sudjeluje u radu domaćih i inozemnih strukovnih udruženja (EAAP, IDF, DAGENE, ERFP). Dobitnik je ''Godišnje državne nagrade za znanost'' za 2000. godinu.