Probavni sustav kunića

Uzgoj kunića zahtjeva pravilnu hranidbu kvalitetnom hranom. Samo tada mogu se postići zdravlje i otpornost. Oni su glodavci i biljojedi.

Probavni sustav ima svoje posebnosti u građi, uzimanju hrane, njenoj probavi i prolazu kroz tijelo te djelomičnom vraćanju što ih razlikuje od ostalih glodavaca. Prilagođen je iskorištavanju teško probavljivih biljnih dijelova hrane. Dužina probavnog sustava veća je 13 puta od dužine tijela. Hranu uzimaju sjekutićima, a u usnoj šupljini drobe je kutnjacima. Usitnjena hrana se pod utjecajem enzima iz sline počinje razgrađivati. Iz usne šupljine prelazi u jednjak i preko njega u želudac.

Jeste li znali?

Želudac kunića relativno je mali. Zapremina mu iznosi svega 180 do 200 cm³. Posebnost je tanka mišićna stijenka koja nije dovoljno snažna da sama istiskuje sadržaj dalje u crijeva. Zbog toga se hrana pomiče samo pod pritiskom novih količina koje ju guraju dalje. Zato svaka veća pauza u hranjenju dovodi do poremećaja u probavi i želučanih smetnji. Da se to ne bi događalo kunić jede malo ali često.

Tijekom jednog dana i noći jede 70 do 80 puta, s time da jedan obrok traje relativno kratko (minutu do dvije). Noću ne uzima samo novu čvrstu hranu već pred jutro jedan dio želuca popunjava vlastitim izmetom koji je posebno oblikovan. Ta se pojava naziva koprofagija. Probava se dalje odvija pod utjecajem želučanog soka koji se sastoji od solne kiseline i brojnih enzima. Želučani sadržaj je izrazito kiseo. Hrana iz želuca prelazi u tanka crijeva. U njima probavu potpomažu žuč, enzimi gušterače i crijevni sokovi, a sadržaj iz kiselog prelazi u lužnati.

Sada se hrana pokreće pod utjecajem gibanja crijeva. Iz tankih hrana odlazi u debela crijeva. Ona se sastoje od debelog, slijepog i završnog crijeva koje završava anusom. U slijepom crijevu nalazimo bogatu bakterijsku mikrofloru. Njena uloga sastoji se od razgradnje celulozne ovojnice biljnih stanica, sinteze vitamina B kompleksa i prerade teško probavljivih biljnih bjelančevina. U debelom crijevu se također upijaju najveće količine vode potrebne za normalno funkcioniranje organizma i mijenu tvari.

Koprofagija kod kunića

Koprofagija je pojava kada životinje jedu izmet, neuobičajena je i označava patološke promjene u ponašanju i hranidbi. Javlja se kod metaboličkih poremećaja životinja koje tada najčešće jedu stelju onečišćenu mokraćom ili izmetom, a znak je poremećene opskrbe mineralima i vitaminima. Koprofagija također može biti i znak nekih bolesti. Kod kunića nije patološka nego fiziološka pojava. Izmet kunića dolazi u dva različita oblika. Jedan su obični, čvrsti, ovalni do okrugli brabonjci koji nastaju u debelom crijevu.

Nastaju od crijevnog sadržaja iz kojeg je resorbirana veća količina vode i elektrolita, a čestice su veće od 0,5 mm. Ovu vrstu izmeta u normalnim uvjetima kunići nikada ne jedu. Drugi oblik nastaje u slijepom crijevu od crijevnog sadržaja čestica veličine 0,1 do 0,2 mm. On je prekriven sa sluzi, nešto tamnije boje, mekše strukture u obliku nepravilnih grudica. Ovaj izmet formira se oko 6 sati po uzimanju obroka, a kunići ga jedu direktno iz anusa, a ne s poda nastambe tako da se može odvijati i na rešetkastom podu kaveza.

Koprofagija se zbiva u miru i zato kunići ovu vrstu izmeta jedu u prvom redu noću i pred jutro. Utvrđena je kod svih vrsta i kategorija kunića, osim mladih na sisi. Nakon uzimanja fecesa kunići ga ne žvaču ponovno. Njime mogu napuniti i do trećine želuca. On ostaje u želucu i nekoliko sati do ponovne probave, a nakon njezina završetka prolazi kroz debelo crijevo i izlazi van. Koprofagija kod kunića nije posljedica neadekvatne prehrane ili pak bolesti već sposobnost organizma da maksimalno iskoristi bjelančevine koje nastaju u mikroorganizmima probavnog sustava te druge hranjive sastojke iz pojedene hrane.

Ona povećava opskrbu organizma vitaminima B kompleksa i vitaminom K, probavljivom energijom, hlapljivim masnim kiselinama i aminokiselinama. Uz to održava normalnu probavu potiskivanjem djelomično probavljene hrane iz želuca u tanko crijevo. U usporedbi s brabonjcima ovaj izmet sadrži više vode, više ukupnih bjelančevina, manje celulozne opne i četiri puta više vitamina B6. Smatra se da količina hrane unesena koprofagijom, preračunata u suhu masu, iznosi 25 do 27 % cjelokupne količine suhe mase pojedinih vrsta krmiva. Slična probava biljne hrane pomoću mikroorganizama odvija se u predželucima odraslih preživača, samo što kod njih ona ne napušta probavni sustav.

Izvor: Gospodarski kalendar