Q- groznica je zarazna bolest više vrsta domaćih i divljih životinja koja se javlja u obliku manjih i većih epidemija u gotovo cijelom svijetu. Kako se prenosi na ljude, ubrajamo je u zoonoze.
Uzročnik bolesti je sitan i zdepast mikroorganizam Coxiella burnetii, s obilježjima bakterija i virusa (rikecija). Njegova glavna odlika je izrazita otpornost, zbog čega u suhom materijalu može preživjeti od 30 do 500 dana. Uzročnik može perzistirati u vimenu životinje do 3 godine i pritom se mlijekom izlučivati u okolinu. Osim toga, u mlijeku i mliječnim proizvodima može preživjeti i do 90 dana, što je od velikog značenja za širenje bolesti među ljudima. No, uzročnika visoke temperature uništavaju u nekoliko minuta (pasterizacija mlijeka, upotreba vlažne topline u sterilizaciji laboratorijskog pribora), a od kemijskih sredstava za dezinfekciju se koriste 5 %-tna otopina vodikova peroksida, 2 %-tna otopina natrijeve lužine i 2 %-tna otopina kalcijeva hipoklorita.
Izvori zaraze domaćih životinja najčešće su krpelji. Nisu samo mehanički prenositelji bolesti, već se uzročnik u njima razmnožava, tako da su crijevne stanice krpelja pune uzročnika. Putem izmeta izlučuju se u vanjsku sredinu, kontaminiraju okoliš i predstavljaju bogat izvor infekcije. Smatra se da krpelji najčešće prenose bolest s divljih na domaće životinje ugrizom, pri čemu slinom u ranu ubacuju velik broj mikroorganizama. Česti izvori infekcije su i ptice i glodavci te bolesne životinje i njihove kliconoše. Prvenstveno su to ovce i koze (manje goveda i ostale životinje), te njihove izlučevine (mokraća, izmet, plodna voda, iscjedak iz stidnice i dr.). U ostale izvore zaraze spadaju uzročnikom onečišćena hrana, predmeti, stajska oprema, kontaminirani pašnjaci, prometala i prašina.
Klinička slika: Inkubacija bolesti u prirodnim uvjetima kod životinja nije točno utvrđena. Osim toga, zaraza kod životinja u pravilu ne izaziva kliničke simptome bolesti. U rjeđim slučajevima opće stanje može biti neznatno poremećeno, pri če mu su izraženi povišena tjelesna temperatura, gubitak teka, potištenost, pojava kašlja i bistri iscjedak iz nosa. Samo u težim slučajevima javlja se upala pluća, a bređe životinje mogu pobaciti.
Dijagnoza: U područjima gdje se bolest pojavila obavlja se vađenje krvi kod svih primljivih životinja i na osnovi laboratorijskih pretraga krvi utvrđuju prikriveno bolesne životinje u stadu.
Liječenje životinja u praksi se ne provodi, već se one u cilju sprječavanja širenja bolesti izdvajaju iz stada i kolju u posebnim objektima opremljenima za klanje bolesnih životinja, uz pojačanu zaštitu klaoničkog osoblja. Postoji mogućnost preventivnog cijepljenja ugroženih životinja, a najčešće se primjenjuje u područjima, gdje se ova bolest učestalo pojavljuje (tzv. rizična područja).
