Ženski spolni organi se sastoje od dva jajnika, jajovoda, maternice, rodnice i stidnice. Njihova uloga je da proizvode jajašca, prihvate oplođeno jajašce te nose plod do samog poroda i da u samom porodu omoguće izlazak ploda. Ženke dobivaju spolni nagon pri pojavi sazrijevanja jajašca u jajnicima. Prvi put se javlja pri pojavi spolne dozrelosti, a kasnije poprima redoviti ciklus.
U ženke kunića volja za parenjem javlja se obično svakih 18 dana. Samo tada prihvaćaju parenje i mogu biti oplođene. Ovo razdoblje traje obično 3 – 5 dana i tada je uspjeh pripusta najveći. Volju za parenjem ženka pokazuje tim što postaje nervozna, slabije jede, kopa po prostirc. Vanjski dio spolnog organa je zbog većeg dotoka krvi plavo crvene boje. Često čupa dlaku i nosi je kako bi napravila gnijezdo. Nastoji se spojiti s mužjakom pa često gazi po drugim životinjama, odnosno zaskakuje i na mladunčad.
Jačina ovih znakova u dobroj mjeri ovisi o uvjetima okoline, odnosno hrani, godišnjem dobu, temperaturi i dr. Ženka u vrijeme parenja zauzima karakterističnu pozu koja se zove „lardosis“. To je poza gdje ženka ima spuštenu stražnjicu i jednu od stražnjih nogu podignutu.
Osnovni princip prirodnog pripusta je da ženku prenosimo mužjaku u kavez. Ženka se nalazi u novoj sredini, ne snalazi se i mužjak je lakše zaskoči te se ne ponaša agresivno i ne može ozlijediti mužjaka. Mužjak zaskoči ženku te nakon ejakulacije uz mumljanje pada na bok ili leđa. Ženku možemo ostaviti još neko vrijeme s mužjakom da je još jednom zaskoči. Uspješnije parenje postiže se ponovnim skokom nakon 6-7 sati. Po završetku parenja ženku vraćamo u njen kavez, a parenje bilježimo u odgovarajuće kartone.
Kod umjetnog osjemenjivanja prednosti su višestruke jer se jednim ejakulatom natprosječnog mužjaka može oploditi više ženki, brže je od prirodnoga i povećan je postotak plodnosti. Sve više se primjenjuje u zemljama s razvijenim kunićarstvom, iako još nije riješen problem zamrzavanja sperme. Uzimanje sperme obavlja se pomoću umjetne vagine zagrijane na 42 °C simuliranjem prirodnog parenja. Sperma se nakon uzimanja mikroskopski pregleda, razrijedi uz pomoć različitih razrjeđivača u omjeru 1:8 ili 1:10 i pripremi za upotrebu. Moguće ju je održavati na 5 °C dva do tri dana. Sama oplodnja obavlja se tako da ženku držimo u ležećem položaju. Uz pomoć pipete i brizgalice ubrizgavamo spermu (0,5-1 ml), istodobno se može dodati i hormonski preparat koji aktivira ovulaciju.
Rano utvrđivanje graviditeta je nabolje provoditi palpiranjem ili pipanjem ženke. Palpacija se obavlja tako da se ženka izvadi iz kaveza i položi na ravnu površinu. Lijevom se rukom pridržava ženka, a desnom klizi preko trbušne šupljine, od prednjeg kraja prema stražnjem te se lagano pritišće vrhovima kažiprsta i palca. Zametci od 10 do 14 dana starosti veličine su zrna graha. Postoje još neke metode koje se manje koriste, kao što je ponovni pripust kad ženka odbija mužjaka ako je skotna, te vaganje između 14. i 16. dana, što se pokazalo nepouzdanom metodom.
Prije očekivanog koćenja (30 dana nakon pripusta), potrebno je u kavez sa ženkom postaviti kotilicu ili je okačiti s prednje strane kaveza. Unutar kotilice treba formirati gnijezdo obloženo suhom slamom ili strugotinom od drva i to tri dana prije očekivanog koćenja. Ženka prije samog koćenja postaje nemirna, čupa dlaku sa sebe i miješa je sa slamom praveći gnijezdo. Gnijezda s mnogo dlake predstavljaju bolju zaštitu mladunčadi (bitno u selekciji jer se iz uzgoja izdvajaju ženke koje slabo pokrivaju svoje gnijezdo). Temperatura u napravljenom gnijezdu treba iznositi 30-35 0C. Prije okota potrebno je provjeriti funkciju pojilica i opskrbljenost kaveza vodom.
Koćenje se najčešće događa noću i u jutarnjim satima. Istiskivanje mladunčadi se obavlja u kratkim intervalima, a nakon toga ženka skida posteljicu s mladunca koju na kraju proguta. Prilikom okota nije joj potrebna pomoć, a svako uznemiravanje izaziva prekid koćenja koje dovodi do neželjenih posljedica. Kad je okot završen, ženka leglo smješta u gnijezdo i pokriva. Prilikom okota se može dogoditi da se kunice okote izvan kotilice (ako se zaboravi postaviti gnijezdo, premalena kotilica, nečist materijal za izgradnju gnijezda, uznemirenost ženke i genetska predispozicija. Isto tako može doći do kanibalizma pri kojem ženka pojede placentu i nastavi žderati svoj okot jer u kavezu nema vode za piće.
Ženka također može zapustiti mlade u gnijezdu radi uznemirenosti, loše higijene i nedostatka vode. Ponekad se mogu javiti i pobačaji koji se obično dogode 28. dana poslije parenja. Razlozi su mnogobrojni – oboljenja, poremećaji u metabolizmu itd. Ženka ulazi u gnijezdo nakratko samo jednom dnevno radi dojenja mladih. Uzgajivač u to vrijeme mora obaviti najnužnije poslove kao što su: kontrola kaveza i odstranjivanje placenti koje ženke nisu pojele, odstranjivanje mrtve i kržljave mladunčadi te ujednačiti legla, ako se u isto vrijeme okotilo više ženki, a u jednom leglu imamo prevelik broj zdrave mladunčadi, a kod druge premalen. Prije svakog pregleda i rada s kunićima ruke treba dobro oprati i protrljati s prostirkom iz gnijezda.
Mladi, tek okoćeni kunići su slijepi i goli, a teški su od 55 do 60 grama. Desetog dana progledaju, a petnaestog im poraste dlaka. Iz gnijezda počinju izlaziti između 18. i 20. dana po okotu. Gnijezdo se vadi nakon 20 dana, ako je temperatura prostora povoljna.
Pročitajte još povezanih tema:
Smještaj i oprema za uzgoj kunića
Klanje kunića i kvaliteta mesa
