Nekoć vrlo popularan uzgoj kunića na obiteljskim gospodarstvima, posljednjih je godina gotovo iščezao. Razlozi su mnogobrojni, od manjeg broja radno sposobnog stanovništva do smanjenog interesa za konzumacijom kunićjeg mesa. No upravo bi meso kunića zbog svoje hranjive vrijednosti trebalo biti vodilja za uzgoj na seoskim gospodarstvima, pri kojem sekundarno ostaje gnoj kunića koji je najkvalitetnije organsko gnojivo za bilo koji vid hortikulturne proizvodnje.

Uz manja ulaganja do dostatne količine mesa

Uzgoj kunića je posebno značajno spomenuti primjerice za stradalo područje Banovine. Tamo se uz relativno mala ulaganja u izgradnju i opremanje prostora za uzgoj kunića, u kratko vrijeme može proizvesti dostatna količina mesa za potrebe obiteljskog gospodarstva kao i za izravnu prodaju na kućnom pragu.

Prije nego se donese odluka o uzgoju kunića na obiteljskom gospodarstvu, potrebno je dobro proučiti osnovna načela o uzgoju kunića, odabrati pasminu, njihove potrebe za smještajem i hranidbom te odlučiti hoće li ta proizvodnja biti za osobne potrebe ili se razmišlja o prodaji živih kunića ili mesa kunića klaonički obrađenih na obiteljskom gospodarstvu ili uslužno u klaonici. Ako se planira graditi nove objekte, treba provjeriti dopuštaju li nadležni organi izgradnju takvih nastambi na odabranoj lokaciji.

Ako dopuštaju dalje moramo paziti na to da nam nastambe za uzgoj kunića budu postavljene na suhom ili dreniranom mjestu. Odabrana lokacija mora biti na mirnom položaju, gdje nema izrazite stalne ili povremene buke. Za dobro funkcioniranje proizvodnje kunićima moramo osigurati svježu vodu. Ona će biti stalno na raspolaganju. Izvori energije moraju biti dovoljni za zadovoljenje svih potreba proizvodnje, te se treba riješiti način uklanjanja izmeta.

Pasmine kunića

Pasmine kunića pogodne za uzgoj na obiteljskim gospodarstvima dijele se na teške i srednje teške pasmine. U teške (orijaške) pasmine kunića svrstavaju se kunići čija se težina odraslih grla kreće više od 5 kg, a najčešća je od 6 do 8 kg. Te se pasmine odlikuju brzim rastom, i mladi su kunići u dobi od 2 mjeseca već sposobni za klanje. Zbog kasnozrelosti za rasplod se uzimaju u dobi od 9 do 10 mjeseci i teški oko 5 kg. Ženke na godinu daju 3 legla s po 4 do 8 mladih u leglu. Ti su kunići mirnog temperamenta, ali su vrlo osjetljivi u pogledu hrane, smještaja i njege. Najznačajniji predstavnici su belgijski orijaški kunić, njemački orijaški šarac i bijeli orijaški kunić.

U skupini teških pasmina ubrajaju se kunići čija se težina odraslih grla kreće od 3,5 do 5 kg. Kunići te skupine su ranozreli i sposobni za rasplod u dobi od 4 do 5 mjeseci. Skromni su u pogledu smještaja, hranidbe i ostalih životnih uvjeta. Ženke godišnje daju 4 do 6 legla s po 6 do 8 mladih u leglu. Većina kunića te skupine radi skromnosti, dobrog zdravlja, otpornosti i velike plodnosti, pogodna je za uzgoj na veliko. Najznačajniji predstavnici su bečki plavi, novozelandski bijeli i kalifornijski kunić, a tu svakako treba spomenuti i panonskog bijelog kunića koji je dosta zastupljen u seoskom uzgoju.

uzgoj kunića pasmine kunića
Belgijski orijaški kunić

Novozelandski bijeli kunić

pasmine kunića uzgoj kunića
Kalifornijski kunić

uzgoj kunića pasmine kunića
Bečki plavi kunić

Pročitajte još povezanih tema:

Smještaj i oprema za uzgoj kunića

Hranidba kunića

Reprodukcija kunića

Klanje kunića i kvaliteta mesa

Oprema, preparati i hrana za kuniće, perad, ptice, golubove itd., na www.ami-shop.hr  

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakSmještaj i oprema za uzgoj kunića
Sljedeći članakVia NOTE vas poziva na bijeg iz grada u zelinske vinograde
Avatar
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.