Ženski spolni organi se sastoje od dva jajnika, jajovoda, maternice, rodnice i stidnice. Njihova uloga je da proizvode jajašca, prihvate oplođeno jajašce te nose plod do samog poroda i da u samom porodu omoguće izlazak ploda. Ženke dobivaju spolni nagon pri pojavi sazrijevanja jajašca u jajnicima. Prvi put se javlja pri pojavi spolne dozrelosti, a kasnije poprima redoviti ciklus.

U ženke kunića volja za parenjem javlja se obično svakih 18 dana. Samo tada prihvaćaju parenje i mogu biti oplođene. Ovo razdoblje traje obično 3 – 5 dana i tada je uspjeh pripusta najveći. Volju za parenjem ženka pokazuje tim što postaje nervozna, slabije jede, kopa po prostirc. Vanjski dio spolnog organa je zbog većeg dotoka krvi plavo crvene boje. Često čupa dlaku i nosi je kako bi napravila gnijezdo. Nastoji se spojiti s mužjakom pa često gazi po drugim životinjama, odnosno zaskakuje i na mladunčad.

Jačina ovih znakova u dobroj mjeri ovisi o uvjetima okoline, odnosno hrani, godišnjem dobu, temperaturi i dr. Ženka u vrijeme parenja zauzima karakterističnu pozu koja se zove „lardosis“. To je poza gdje ženka ima spuštenu stražnjicu i jednu od stražnjih nogu podignutu.

 class=
Razlika između muških i ženskih spolnih organa

Osnovni princip prirodnog pripusta je da ženku prenosimo mužjaku u kavez. Ženka se nalazi u novoj sredini, ne snalazi se i mužjak je lakše zaskoči te se ne ponaša agresivno i ne može ozlijediti mužjaka. Mužjak zaskoči ženku te nakon ejakulacije uz mumljanje pada na bok ili leđa. Ženku možemo ostaviti još neko vrijeme s mužjakom da je još jednom zaskoči. Uspješnije parenje postiže se ponovnim skokom nakon 6-7 sati. Po završetku parenja ženku vraćamo u njen kavez, a parenje bilježimo u odgovarajuće kartone.

Kod umjetnog osjemenjivanja prednosti su višestruke jer se jednim ejakulatom natprosječnog mužjaka može oploditi više ženki, brže je od prirodnoga i povećan je postotak plodnosti. Sve više se primjenjuje u zemljama s razvijenim kunićarstvom, iako još nije riješen problem zamrzavanja sperme. Uzimanje sperme obavlja se pomoću umjetne vagine zagrijane na 42 °C simuliranjem prirodnog parenja. Sperma se nakon uzimanja mikroskopski pregleda, razrijedi uz pomoć različitih razrjeđivača u omjeru 1:8 ili 1:10 i pripremi za upotrebu. Moguće ju je održavati na 5 °C dva do tri dana. Sama oplodnja obavlja se tako da ženku držimo u ležećem položaju. Uz pomoć pipete i brizgalice ubrizgavamo spermu (0,5-1 ml), istodobno se može dodati i hormonski preparat koji aktivira ovulaciju.

 class=
Umjetno osjemenjivanje kunice

Rano utvrđivanje graviditeta je nabolje provoditi palpiranjem ili pipanjem ženke. Palpacija se obavlja tako da se ženka izvadi iz kaveza i položi na ravnu površinu. Lijevom se rukom pridržava ženka, a desnom klizi preko trbušne šupljine, od prednjeg kraja prema stražnjem te se lagano pritišće vrhovima kažiprsta i palca. Zametci od 10 do 14 dana starosti veličine su zrna graha. Postoje još neke metode koje se manje koriste, kao što je ponovni pripust kad ženka odbija mužjaka ako je skotna, te vaganje između 14. i 16. dana, što se pokazalo nepouzdanom metodom.

Prije očekivanog koćenja (30 dana nakon pripusta), potrebno je u kavez sa ženkom postaviti kotilicu ili je okačiti s prednje strane kaveza. Unutar kotilice treba formirati gnijezdo obloženo suhom slamom ili strugotinom od drva i to tri dana prije očekivanog koćenja. Ženka prije samog koćenja postaje nemirna, čupa dlaku sa sebe i miješa je sa slamom praveći gnijezdo. Gnijezda s mnogo dlake predstavljaju bolju zaštitu mladunčadi (bitno u selekciji jer se iz uzgoja izdvajaju ženke koje slabo pokrivaju svoje gnijezdo). Temperatura u napravljenom gnijezdu treba iznositi 30-35 0C. Prije okota potrebno je provjeriti funkciju pojilica i opskrbljenost kaveza vodom.

 class=
Kotilica s gnijezdom

Koćenje se najčešće događa noću i u jutarnjim satima. Istiskivanje mladunčadi se obavlja u kratkim intervalima, a nakon toga ženka skida posteljicu s mladunca koju na kraju proguta. Prilikom okota nije joj potrebna pomoć, a svako uznemiravanje izaziva prekid koćenja koje dovodi do neželjenih posljedica. Kad je okot završen, ženka leglo smješta u gnijezdo i pokriva. Prilikom okota se može dogoditi da se kunice okote izvan kotilice (ako se zaboravi postaviti gnijezdo, premalena kotilica, nečist materijal za izgradnju gnijezda, uznemirenost ženke i genetska predispozicija. Isto tako može doći do kanibalizma pri kojem ženka pojede placentu i nastavi žderati svoj okot jer u kavezu nema vode za piće.

Ženka također može zapustiti mlade u gnijezdu radi uznemirenosti, loše higijene i nedostatka vode. Ponekad se mogu javiti i pobačaji koji se obično dogode 28. dana poslije parenja. Razlozi su mnogobrojni – oboljenja, poremećaji u metabolizmu itd. Ženka ulazi u gnijezdo nakratko samo jednom dnevno radi dojenja mladih. Uzgajivač u to vrijeme mora obaviti najnužnije poslove kao što su: kontrola kaveza i odstranjivanje placenti koje ženke nisu pojele, odstranjivanje mrtve i kržljave mladunčadi te ujednačiti legla, ako se u isto vrijeme okotilo više ženki, a u jednom leglu imamo prevelik broj zdrave mladunčadi, a kod druge premalen. Prije svakog pregleda i rada s kunićima ruke treba dobro oprati i protrljati s prostirkom iz gnijezda.

 class=
Parenje kunića

 class=
Kanibalizam je česta pojava ako kunić nema dovoljno vode

Mladi, tek okoćeni kunići su slijepi i goli, a teški su od 55 do 60 grama. Desetog dana progledaju, a petnaestog im poraste dlaka. Iz gnijezda počinju izlaziti između 18. i 20. dana po okotu. Gnijezdo se vadi nakon 20 dana, ako je temperatura prostora povoljna.

Pročitajte još povezanih tema:

Uzgoj kunića na OPG-u

Smještaj i oprema za uzgoj kunića

Hranidba kunića

Klanje kunića i kvaliteta mesa

Oprema, preparati i hrana za kuniće, perad, ptice, golubove itd., na www.ami-shop.hr  

Prethodni članakKlanje kunića i kvaliteta mesa
Sljedeći članakHranidba kunića
prof. dr. sc. Zlatko Janječić
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.