Poradi velikog interesa, gospodarstva koja drže ove rijetke pasmine koza znatno su povećala svoje smještajne kapacitete i plasman proizvoda s gospodarstva.

Bakrena koza

Bakrena koza (Kupferziege) lat. Capra hircus kelleri, tvrde Švicarci jedna je od najstarijih pasmina švicarskih koza. Podupiru tu tvrdnju nalazima iz rimskog logora Vindonissa u pokrajini Aargau i nalazima još iz bakrenog doba. Noviji opis bakrene koze dolazi nam 1899. godine od zoologa H. Krumera, a 1904. i 1905. švicarski su kozari organizirano krenuli u potragu za posljednjim primjercima te prekrasne rase. Danas u Švicarskoj postoji vrlo mali broj primjeraka bakrene koze, o kojima se posebno brine švicarska organizacija Pro specia rara. Smatra se da su današnje pasmine Valliser Schwarzhalsziege čija je prednja polovina crna i strogom crtom odvojena – stražnja polovina bijela i Valliser Kupferhalsziege s prednjim dijelom boje bakra i stražnjim bijelim dijelom ustvari potomci bakrene koze.

Zanimljivo je kod tih koza da su i prednji papci crni ili bakreni, a zadnji bijeli. U odnosu na veličinu tijela glava je kratka, uha su lagano spuštena. Krzno je dugodlako, a sa čela se prema očima spušta čuperak (lokna). Oba spola nose rogove. Prosječna visina jaraca je 85 cm, a trežina oko 75 kg. Koze su u prosjeku visoke do 80 cm i prosječno su teške 50 kg. Maksimalna mliječnost do 600 litara po laktaciji. Mlijeko sadrži 3,1% masnoća i 3% bjelančevina. Švicarci svrstavaju ove koze u mesni tip i regionalne rase, od milja ih zovu Gletchergeiss (koze glečera-ledenjaka).

Pjegava tauern koza

Crteži i zapisi trobojne pjegave tauern koze (Tauernscheckeziege) sežu do kraja 18. stoljeća. U austrijskim centralnim Alpama u mjestu Taxenbach pronađen je zapis da je mještanin Kaspar Mulitzer rođen 1884. g. još kao dječak imao stado prekrasnih pjegavih koza. Na Rauris-Rohrmoos visoravni 1926. godine postojalo je stado od preko 100 grla. Na prostorima Raurisa i danas se drže pjegave tauern koze. Konsekventan uzgoj 1956. godine preuzima Johann Wallner, kći Ruth Wallner nakon završenog studija zoologije i doktorata na temu: „Pjegava tauern koza“, preuzima stručno i znanstveno vodstvo.

Smatra se da je dr. Ruth M. Wallner danas u svijetu, jedan od najodgovornijih stručnjaka za stare europske pasmine malih preživača. Salzburški savez uzgajivača koza bilježi 2004. godine 50 uzgajivača Tauern koze s 250 koza majki. Zahvaljujući svom atraktivnom i živahnom, prpošnom izgledu i velikim zalaganjima uzgajivača u 2009. godini bilježi se 900 grla tauern koze. Tauern koza je rasa brda i strmina, robusna, vitalna, sigurnog koraka, trobojna: bijela, smeđa i crna. Krasi je visoko i dobro povezano vime, sa sisama vrlo prikladnim za mužnju. Pri uzgoju teži se plodnosti i osobito materinskim svojstvima, otpornosti i dugovječnosti. Cijene se grla velikog formata koja su i harmonično široka. Najveća pozornost posvećuje se kutevima karpalnih zglobova i dobro zatvorenim papcima. Mjerenja mliječnosti pokazuju rezultate do 879 kg mlijeka u 270 dana.

Pri vaganju jaradi u starosti od 30 dana srednja vrijednost kod 96 muških bila je 9,3 kg, a kod 102 ženske 8,8 kg. Na zadnjoj licitaciji u mjestu Maishofen u pokrajini Salzburg najviša postignuta cijena za kozu bila je 1.170 eura, a za rasplodnog jarca 900 eura. Austrijanci stimuliraju držanje ovih koza kao genetski resurs, sa 120 eura za jarčeve i 55 eura za koze, što osim dobrih cijena koje te koze postižu na licitacijama, posebno stimulira lokalno stanovništvo i uzgoj u regiji podrijetla. Odgovorna organizacija za uzgoj tauern pjegave koze; pfauen koze: Salzburger Landesverband fur Schafe und Ziegen, Schwarzstrasse 19, A-5024 Salzburg

Prethodni članakKesten kocke
Sljedeći članakJuha od muškatne tikve
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.