Selekcija svinja u podrazumijeva odabir svinja koje će biti roditelji budućih generacija. Oni će zbog svoje povoljne genske osnove prenijeti povoljna svojstva na svoje potomstvo. U svinjogojstvu odabir roditelja budućih generacija zasniva se na nekoliko grupa svojstava.
Proizvodna svojstva uključuju svojstva poput brzine rasta. Ona se najčešće izražava kao dnevni prirast ili vrijeme potrebno do ciljane završne tjelesne mase. U proizvodna svojstva također spada i mesnatost. Pri tomu se povećanje mesnatosti iz generacije u generaciju postiže selekcijom svinja na tanju slaninu. Razlog tome je negativna genska korelacija između debljine slanine i mesnatosti svinja. Svinje koje imaju deblju slaninu, imat će manju mesnatost i obrnuto. Sljedeća grupa svojstava na koja se obavlja selekcija su svojstva plodnosti. Selekcija svinja se provodi na veličinu legla, najčešće na broj živooprasene prasadi. Također, u naprednijim uzgojnim programima selekcija se obavlja na broj odbijene prasadi. Povećanje broja živooprasene prasadi može se postići i indirektnom selekcijom na broj sisa, odnosno duljinu trupa.
Svojstva plodnosti su nisko nasljedna. To znači da je veličina legla pod visokim utjecajem okolišnih čimbenika, a manje pod utjecajem genske osnove. Veći genetički napredak ostvaren je tek u posljednjih dvadesetak godina, razvojem statističkih metoda i računalnih kapaciteta. To je omogućilo stvaranje hiperplodnih linija krmača. One u prosjeku prase veći broj prasadi u odnosu na broj sisa, te zahtijevaju posebno upravljanje. Sljedeća grupa svojstava su svojstva kakvoće mesa. Selekcijom na visoku mesnatost narušena su svojstva kakvoće mesa, te se u mesnatih svinja često pojavljuje, tzv. BMV sindrom: blijedo, meko i vodnjikavo meso.
Stoga se danas u selekciji svinja velika pozornost usmjerava na popravljanje svojstava kakvoće mesa, kao što su udio unutarmišićne masti (važna je za okus i sočnost mesa), sposobnost vezanja vode i boja mesa. Upravo ta svojstva su ključna u prihvaćanju mesa od strane potrošača, kao i za tehnološku pogodnost svinjskog mesa za preradu u suhomesnate proizvode. Moderni uzgojni programi uključuju i grupu svojstava koja nisu vezana za povećanje proizvodnosti svinja, već za poboljšanje njihove konstitucije, dobrobiti, i otpornost. To su funkcionalna svojstva, a obuhvaćaju svojstva poput dugovječnosti, otpornosti na loše uvjete i bolesti, te svojstva robusnosti, koja omogućuju dobru proizvodnost svinja u različitim uvjetima.
Organizirani uzgojni programi
Selekcija svinja provodi se unutar organiziranih uzgojnih programa. Uzgojni programi mogu se provoditi na različitim razinama: na razini države, regije, pasmine, farme ili kompanije. U svijetu danas postoji nekoliko kompanija koje prodaju genski materijal (nerastove i nazimice) visokoselekcionirane na određena svojstva. Pri tome se u selekciju ulažu velika financijska sredstva, a rezultat su hibridne svinje visoko specifičnih svojstava.
U Hrvatskoj je na snazi i nacionalni uzgojni program za svinje. Selekcija se provodi na zemaljskoj razini za čiste pasmine: veliki jorkšir, landras, pietren i durok. Također, postoje uzgojni programi na razini pasmina, primjerice uzgojni program za crnu slavonsku ili banijsku šaru svinju. Uzgojni programi predviđaju selekciju na svojstva koja su važna uzgajivačima, a temelje se na zahtjevima tržišta. Selekcija u modernim uvjetima temelji se na podacima o proizvodnosti svinja, podrijetlu svinja te podacima o okolišnim uvjetima. U Republici Hrvatskoj selekcija svinja provodi se upotrebom tzv. modela životinje unutar BLUP procedure.
Što možemo učiniti da selekcija na našoj farmi bude uspješna?
Važno je odrediti selekcijski cilj, te ovisno o selekcijskom cilju odabrati roditelje iz generacije u generaciju kako bismo postigli željeni napredak. Uspješnost selekcije jamči uključivanje u neki od uzgojnih programa, budući da uzgojni programi sadrže potrebne procedure za provođenje samih selekcijskih postupaka. Biraju li farmeri sami životinje za remont stada, tada je potrebno voditi računa o nizu čimbenika.
Želimo li poboljšati primjerice mesnatost svinja, važno je dobiti informaciju o debljini slanine. Ona se najčešće u proizvodnim uvjetima mjeri ultrazvučnim uređajima. Valja imati na umu da su svojstva na koja želimo provoditi selekciju pod većim ili manjim utjecajem okoliša. Sam fenotip (mjerenje) nekad neće biti dovoljno kako bi smo ostvarili genetički napredak, već je potrebno voditi računa i okolišnim uvjetima. Tako se dobra genska osnova za plodnost neće moći odraziti na broj prasadi ako uvjeti u kojima se drže krmače nisu zadovoljavajući. Na plodnost krmača utječe niz čimbenika, poput sezone pripusta, nerasta s kojim se krmača sparuje. Zatim uvjeta na samom gospodarstvu te za uspješnu identifikaciju genskih dobrih životinja moramo raspolagati svim tim informacijama.
Popravljanje uvjeta na samom gospodarstvu, od kvalitete i zdravstvene ispravnosti krme, mikroklimatskih uvjeta, sanitarno-higijenskih uvjeta značajno mogu utjecati na manifestaciju pojedinih svojstava, te na pomoći u ispoljavanju svojstava, posebice svojstava plodnosti te preživljavanja prasadi iz većih legala. Ako držimo krmače koje prase visoka legla, potrebno je znati da u takvim leglima postoji velika varijabilnost u porodnim masama. Pri tomu će prasad manjih porodnih masa imati manju šansu za preživljavanje. Stoga je učinkovitost visoko selekcioniranih krmača upitna na gospodarstvima koja nemaju zadovoljavajuće uvjete.
Za takva gospodarstva pogodniji su genotipovi krmača s naglašenim svojstvima robusnosti. Pri tomu je manje važno da krmače proizvode velika legla. Prilikom odabira životinja za roditelje budućih generacija, farmeri bi trebali obratiti na pozornost na funkcionalna svojstva. Za uspješnu proizvodnju prasadi, osim veličine legla, važno je odabrati krmače dobrih majčinskih svojstava. Njih obilježava dobra mliječnost, mirna ćud, pri čemu su gubici zbog nagnječenja prasadi minimalni. Ovo svojstvo dobiva sve više na važnosti i zbog promjene legislative o dobrobiti životinja, koja predviđa ukidanje uklještenja za krmače u prasilištima. Što se tiče selekcije na kakvoću mesa, iz uzgoja je potrebno izlučiti životinje koje su sklone simptomima maligne hipertermije. Njihova je posljedica BMV sindrom. Takve životinje identificiraju se genetičkim molekularnom testovima te je selekcija na izlučivanje stresno osjetljivih genotipova dio uzgojnih programa.
Samo provođenje selekcije svinja ovisi o nizu čimbenika. Prvi i osnovni preduvjet za uspješno provođenje selekcije svinja je detaljno i precizno bilježenje podataka i proizvodnosti svinja, ovisno o svojstvu koje pratimo. Također, važno je bilježiti i prateće podatke. Upravo točnost i količina podataka je od presudne važnosti za točnost selekcije i rezultate u sljedećim generacijama. Kod selekcije na veličinu legla to je broj ukupnooprasene i živooprasene prasadi, datum pripusta i prasenja, te precizno podrijetlo životinja. U selekciji na proizvodna svojstva važno je imati precizne mjere o debljini slanine, vremenu mjerenja. Za dnevne priraste početne i završne tjelesne mase te trajanje tova.
Uzgojni programi kod autohtonih pasmina
Selekcija se može provoditi i kod autohtonih pasmina svinja, no uzgojni ciljevi najčešće nisu vezani uz povećanje proizvodnosti. Odlike autohtonih pasmina svinja su otpornost na loše uvjete držanja, i otpornost na bolesti. To ih čini pogodnim za držanje na otvorenom. Također, njihova je odlika i vrlo dobra kakvoća mesa, posebice za preradu u suhomesnate proizvode. Selekcija na autohtonim pasminama svinja najčešće se provodi odabirom životinja koje su slobodne od gena za stresnu osjetljivost.
Uzgojni programi koji predviđaju selekciju za ekonomski važna svojstva kod autohtonih pasmina su rijetki. Jedan od primjera je primjer španjolske iberijske svinje. Ona je namijenjena proizvodnji visoko vrijednih autohtonih suhomesnatih proizvoda. Selekcija svinja omogućuje genetički napredak za ekonomski važna svojstva. Koja svojstva su važna farmeru, odredit će ekonomičnost proizvodnje, ali i zahtjevi tržišta.
Sama selekcija je dinamičan proces zbog ciljeva koji se neprestano mijenjaju. Farmeri moraju aktivno pratiti zahtjeve tržišta, ali i legislativu poput zahtjeva za dobrobiti životinja i ekoloških standarda. Za uspješno povođenje selekcije važna je točna i redovita evidencija svih proizvodnih i pratećih podataka. Pri tomu se najbolji rezultati selekcije ostvaruju unutar uzgojnih programa s razrađenim uzgojnim ciljevima i s njima povezanim selekcijskim procedurama.
